Književni kutak

Ako izgovoriš Bosna …

Ako izgovoriš Bosna …

Vidjet ćeš zvijezdu na vrhu Maglića

carski jorgovan što samo na Prenju cvate

vidjet ćeš Neretvu  poslije kiše kao majčino mlijeko

I Bosnu, rijeku neudatu što Crnom moru teče bez carevića

vidjet ćeš raseljene i tužne u čežnji da se vrate

i prozor mali kuće zarasle u lozu na kojem čeka neko

 

 Bosna je kamen tvrdi, hercegovački

Bosna je pijesak pored Save što pod nogama šapori

da kikot zaljubljenih od drugih skrije

Bosna je Hasanov uzdah mladalački

što u Ponjevićima gore u Krajini o zemlji zbori

kao o djevojci koju sanja a ljubio nije

 

Bosna je šamija od čista pamuka

na glavi starice pored crne peći

a starica je nečija majka kako god da se zvala

Bosna je neznanom putniku luka

kada je morao prognan iz Španije preći

gladnog je svojim njedrima napitala

 

Ako izgovoriš Bosna…

Na bijeli kamen stani odakle duše ispraćamo

dlanova čistih suncu svoju iskrenost pokaži

Rekoše da je bosa i posna

dva milenija ustima svojim Bosnu osjećamo

da grumen tuđe zemlje nije nam draži

 

Bosna!

Pjevam joj na kamenu Hercegovine

za nju u pero točim šehidsku krv pisača

i ne zovite suzom biser što na hartiju kanu 

To duša jedna kaplje dok se uvija u ćefine

Bosna je preživjela mnoge i nebrojeno osvajača

ne znam hoće li znati šehidsku suzu slanu?

 

Ako izgovoriš Bosna…

neka je zemlje šaka, mali, sušni  grumen

na kojem cvijet se dječijom suzom zaljeva

zapamti dobro, brda su njena grobovi pusti

Zemljom se Bosnom još kao majkom kunem

umorena duša na plač natjerana samo o njoj pjeva

prije nego glavu na grudi joj spusti

Autor: Said Šteta, tek mali hodač ispod zvijezda

Akos.ba

Povezani članci

Back to top button