Da li smo i koliko humani?
Humanost je uvijek bila ogledalo toga ko smo i šta smo. Refleksija našeg sopstvenog odraza. Šta znači biti human?
Počnite od značenja, korijena same riječi. Human znači pomagati ljudima u svakom obliku pomoći. Humanista je čovjek koji nesebično daje svoje resurse, bilo fizičke, psihičke, materijalne, da bi drugog čovjeka učinio sretnim. Jednostavnije rečeno, podijelio, udijelio dobar komad svoje duše.
Sada, već pri čitanju i razumjevanju pojma biti human, zapitajte sa da li ste vi humana osoba!? Ja čvrsto vjerujem da u svakom biću čuči “gen“ humaniste. Kakav danas imamo odnos humanosti naspram materijalnog, konzumetnog doba u kojem vlada samo interes da se pridobiju materijalna dobra? Nismo li postali opterećeni najnovijim mobilnim aparatima, bjesnim autima, kućama, vilama, vikendicama i sl.? Da li i vi kao i ja osjećate da je potreba za pomoći drugome skoro pri dnu ljestvice na skali ljudskih potreba? Šta sve ovo vama govori? Da li govori da je novac preuzeo sve? Naše tijelo, našu dušu, našu svijest,podsvijest i jako dobro manipulira da ugasi sve ono što pojedinca čini čovjekom, a to je upravo njegova duša. U većini slučajeva, koristimo najlošije izgovore da ne napravimo ono što nam taj unutarnji glas u duši govori – da pomognemo drugom. Zašto?
Da li smo postali bezvoljni, umorni i nepovjerljivi?
Sjetite se kada ste posljednji put ustupili mjesto starijoj osobi u nekom od prevoznih sredstava, kada ste nekome kupili nešto da jede kad ste vidjeli da zaista nema šta da jede, kada ste dali nekome novac na ulici jer je ta osoba stvarno molila za novac da bi preživjela. Kuda nas ipak vodi sva nehumanost koja se intenzivirala u posljednje vrijeme? Vodi nas putu da više nemamo vremena za druge, da ne razmišljamo o drugima kada je nama dobro, da ne razmišljamo o tome koliko ljudi nema komad kruha da pojede u toku dana, vodi nas u jedno otuđivanje od ljudi kojima zaista treba pomoći, a zamislite da ste vi na toj poziciji. Nimalo lijepa slika, zar ne? Na svu sreću, još uvijek postoje organizacije koje su humanog karaktera i to me drži da nada za boljim nikada ne umire. Ipak, djelovati na nivou da probudimo u svakom čovjeku njegovu humanu stranu, a svi je nosimo u u sebi, neopisiva je sreća za ljude poput mene, koja bi na svakom koraku pomogla koliko je u mogućnosti.
Biti human nije samo u finansijskom davanju, biti human je i lijepa riječ, plemeniti gest, pomoći starijoj osobi da odnese punu kesu namirnica do stana, kuće. Biti human ima široko polje djelovanja. Kada si pozitivan primjer drugima, tada te uvijek okarakterišu kao čovjeka sa dobrim osobinama. Zato budite humani, širite ljubav, širite pozitivnu energiju, samo jednim osmijehom uljepšajte nekom dan. Uvijek krenite od sebe. Da li biste i vi voljeli da vam se pomogne ako dođete u nezavidnu situaciju. Humanost je ogledalo naše duše, dobrote, ljubavi, nade, darežljivosti.
Krenite odmah!
Iz knjige: ”Balans života”
Autor: Alma Mahmutović
Za Akos.ba priredila: Medina Kanlić
