Svakog dana recite bar jednoj osobi šta vam se kod nje dopada, čemu se divite i šta cijenite
Koliko često se sjetite da kažete ljudima koliko ih volite, cijenite i poštujete? Za mnoge, to nije dovoljno često. Zapravo, kada pitam ljude koliko često dobijaju iskrene komplimente, dobijam ovakve odgovore, “Ne mogu da se sjetim kada sam posjednji put dobio(-la) kompliment“, “Skoro nikada“, ili “Ja nikada nisam dobio(-la) kompliment“.
Postoji nekoliko razloga zbog kojih ne izražavamo glasno naša pozitivna osjećanja prema drugim ljudima. Čuo sam izgovore kao što su: “Nema potrebe da im govorim, oni to već znaju“ i “Zaista joj se divim, ali stidim se da bilo šta kažem.“ Ali ako upitate potencijalnog primaoca da li on, ili ona, uživaju kada dobiju iskren kompliment, skoro svi će reći: “Da, baš mi se to sviđa!“ Bez obzira da li je vaš razlog što ne dajete komplimente taj što ne znate šta biste rekli, stidite se, ili imate osjećaj da drugi znaju koliko vrijede, pa nema potrebe da im vi to govorite, ili jednostvano nemate tu naviku, znajte da je vrijeme za promjenu.
Reći nekome da ga cijenite i volite je “spontani čin ljubaznosti“. On ne iziskuje napor (kada se jednom naviknete da to radite), a opet mnogo znači. Mnogi ljudi čitav svoj život prožive želeći da ih drugi pohvale. To osjećaju posebno kada su u pitanju njihovi roditelji i bračni partneri, djeca i prijatelji. Čak i kompliment od nepoznate osobe, ako je iskren, čini da se osjetimo prijatno. Obasipanje drugih pozitivnim osjećanjima stvara i kod vas osjećaj posebnog zadovoljstva. To je gest ljubaznosti koji znači da su vaše misli usmjerene ka onom što je dobro kod nekoga. A kada su vaše misli dobronamjerene, i vaša osjećanja su prožeta mirom.
Prije neki dan bio sam u prodavnici i prisustvovao nevjerovatnoj predstavi strpljenja. Jedan kupac je bez razloga gnjavio kasirku. Umjesto da se iznervira ili razljuti, ona je ostala mirna. Kada je došao na mene red da platim, rekao sam joj: “Impresioniran sam načinom na koji ste izašli na kraj sa mušterijom.“ Pogledala me je pravo u oči i rekla: “Hvala, gospodine. Da li znate da ste vi prva osoba u ovoj radnji koja mi je dala kompliment?“ Mislim da ne treba da objašnjavam koliko je ta moja rečenica značila i njoj i meni.
IZVOR: Ne gubite živce zbog malih stvari
AUTOR: Dr. Ričard Karlson
ZA AKOS.BA PRIREDILA: Medina Kanlić
