Književni kutak

Cvijet od kamena

Cvijet od kamena

Bosna ti je kamen
kojeg  ne mogu razbiti,
ni svi kamenoresci svijeta,
zato što u njoj ljubav cvijeta.
Jača je od svih rana, od svih boli
poslije svakog zla u njoj se jače voli.
Ko je jednom zagrli,
gdje god bio vječno joj hrli.
Otadžbina je to naša puna joj ljubavlju svaka čaša,
dunjalukom se širi, niko joj ne može ništa,
sve ostalo  oko nje sanja i ispod oka viri…
Naučila je ona na to, vjekovima prati je zlo,
Ona se samo nasmije, zna da ih dugo nije…
Oh! Zemljo vjekova i naroda svih,
zaslužila si život miran i tih,
zulumćari znaju da si zemlja svih…
Srce se tvoje u historiju piše dok duša ti vječno diše,
za napredak tvoj ne treba ti ništa više…
Pričaše mi stari, o zlu što te pratilo,
vele svima se polahko isto vratilo..
Spoznala sam ljubav i pjesmu tvoju
i kad umrem voljet ću Bosnu moju…
Njene livade i šumarke, gradove i sela,
u cijeloj Evropi takvu zemlju i ljude nisam srela…
Kažu mrze te, ma jok bona, svi te vole, za tobom ih boli bole…
Lažu te, pogledom i riječima, u njihovim srcima
tajne ljubavi za tobom ima…
Gdje god odu samo su stranci, a oni! znaju da su Bosanci…
Merhamet ih vodi, sabur čuva, sve ih to samo vodi ka slobodi…
Trče svi da dodirnu ti ramena, svjesni su da si vječni cvijet od kamena..
Bosno moja, moja srećo i tugo osim ove pjesme, nemam ti ništa drugo…
Bosno moja, moja hamajlijo
moje imanje i moje znanje,
sve smo ti ljubavi dali,
ako smo griješili HALALI.

Autor: Alma Buljubašić Maglić

 

 

 

 

 

 

 

Akos.ba

Povezani članci

Provjerite također
Close
Back to top button