Bonton kod muslimana: Propisi o jelu i piću

Musliman vodi brigu da je njegova hrana stečena na dozvoljen način, te da su sami proizvodi koje konzumira zdravi i čisti od bilo čega što bi moglo narušiti njegov razum, zdravlje i život. Iz tog razloga islam je zabranio opojna pića, krv, strv i svinjsko meso.

Potrebno je oprati ruke prije i poslije jela, te proučiti zikrove koje smo ranije pomenuli. Nije lijepo jesti naslonjen. Preporučljivo je jesti zajedno, radi većeg bereketa koje Uzvišeni daje i spušta na one koji čuvaju jedinstvo i porodicu svoju kroz zajedničko jedenje drže na okupu.

Nije zgoreg da neko od prisutnih poluglasno prouči bismillu kako bi podsjetio i ostale ukućane ili goste na bismillu. Potrebno je jesti ispred sebe, polahko, te hranu obavezno sažvakati. Nije zdravo puhati u hranu, već je treba pustiti da se ohladi. Hranu ne treba bacati, već onim što nam ispadne ili ostane kao višak nahraniti životinje.

Nije preporučljivo piti stojeći niti u jednom dahu, već na prekide. Nije dozvoljeno piti iz zlatnih i srebrenih posuda. Nije preporučljivo jesti do sitosti, jer nam savremena medicina na najbolji mogući način može ilustrirati zašto. Dovoljno je da porazgovaramo sa ljudima od struke ili pročitamo neku od stručnih knjiga iz oblasti zdravlja i medicine, pa ćemo vidjeti koje sve bolesti i neugodnosti proizlazi iz prejedanja.

Hrana se poslužuje s desna. Onaj koji poslužuje počinje sa jelom i pićem zadnji, a sve to iz oblika skromnosti i poštovanja prema onima koje časti, bili to ukućani ili bili gosti.

Preporučljivo je povremeno napraviti veću količinu hrane i s njome počastiti komšije. Čašćenje komšiluka hranom produbljuje dobrosusjedske odnose i pokazuje brigu i pažnju komšiluka prema vama. To islam izuzetno cijeni.

Kad je u pitanju ugošćavanje ili pozivanje osoba da bi kod nas jele treba znati slijedeće:

Nije od ahlaka muslimana da u goste, na svadbe i sijela pozivaju samo one koji su ugledni i bogati, već je potrebno pozvati i one koji to nisu. Islam među ljudima ne pravi nikakvu razliku osim po broju dobrih djela koje je neko učinio. Stoga je o ovome jako bitno povesti računa.

Pohvalno je zvati pobožne i bogobojazne osobe i to ne radi prestiža i hvale, već zarad ispunjenja sunneta Muhammeda a.s. i održavanja bratstva i zajedništva u islamu.

Nije lijepo pitati gosta hoće li nešto jesti ili piti, već se hrana i piće iznose bez tih pitanja. Jedino je pohvalno upitati koju vrstu hrane i pića želi gost od one koju mi planiramo i možemo servirati.

Kada neko bude pozvan u goste neka se odazove. Ne treba praviti razliku između poziva siromašnog i poziva imućnog, već se svima potrebno odazvati uz puno poštovanje i iskazivanje pijeteta i zahvalnosti za ukazano gostoprimstvo, ma kakvo ono bilo (bogatije ili oskudnije). Nije lijepo praviti razliku između poziva onoga koji je udaljeniji od onoga koji nam je bliži. Ukoliko se istovremeno dobije više poziva, potrebno se odazvati prvo onome ko nas je i prvi pozvao.

Cilj ovih gostoprimstava i posjeta kod muslimana jeste u širenju povjerenja i ljubavi među muslimanima i ljudima uopće, te postizanje Božijeg zadovoljstva i Njegovog oprosta, jer je ovo gostoprimstvo i posjeta vid činjenja dobročinstva koje je On vjerom propisao.

Iz knjige: ”Bonton kod muslimana”, A.I. , 2014.

Za Akos.ba izabrao: Admir Iković