Bolest i lijek: Loše mišljenje prema Allahu je najveći grijeh

Loše mišljenje prema Allahu je najveći grijeh. Jer, onaj koji loše misli o Njemu taj je izokrenuo Njegovo sveto

savr­šenstvo i pripisao Mu osobine koje si oprečne Njegovim imenima i atributima

Zato je Uzvišeni Allah onima koji loše misle o njemu zaprijetio kaznom žešćom od bilo koje druge; “…neka zlo njih snađe!’ Allah se na njih rasrdio i prokleo ih i pripremio na Džehennem, a grozno je on boravište!” (EI-Feth, 6). Za onoga ko porekne neko od Njegovih svojstava Uzvišeni kaže: “I to vaše uvjerenje, koje ste o Gospodaru svome imali, upropastilo vas je, i sada ste nastradali” (Fussilet, 23). Uzvišeni nam govori šta je Njegov prijatelj Ibrahim rekao svome narodu: “Čemu se to vi klanjate? Zar lažna božanstva umjesto Allah hoćete? i šta o Gospodaru svjetova mislite?” (Es-Saffat, 85-87). tj. kakvu odmazdu očekujete kada Allaha sretnete, a nešto drugo ste na dunjajluku obožavali?

Šta ste o Njemu mislili kada ste druge obožavali?

Kakve ste nesavršene karakteristike pripisivali Njegovim imenima, atributima i Božanstvu tako da ste druge obožavali? Kada biste imali pravo mišljenje o Njemu – da On sve ima, da sve može, da je nezavisan o svakome, a da su svi zavisni o Njemu, da On vlada stvorenjima pomoću pravde, da je jedini koji upravlja Univerzumom, da poznaje detalje stvari i da Mu ništa nije skriveno od postupaka stvorenja, On je njima dovoljan tako da im drugi pomoćnik nije potreban, On je po Svojoj prirodi Milostiv i nije potrebno nekom drugom se moliti za tu milost,.. Ovo nije slučaj sa kraljevima i drugim vladarima. Njima treba neko ko će ih upoznati sa situvacijom građana i njihovim potrebama. Njima su potrebni pomoćnici, zatim ljudi koji ih nagovaraju da budu blaži te zagovarači. Njima su neophodni posrednici zato što su zavisni, slabi, sami po sebi nemoćni i ograničenog znanja. Međutim, što se tiče Samog po Sebi Moćnog, Nezavisnog od svega, Milostivog, Svemilosnog čija milost obuhvata sve živo-stvaranje posrednika između Njega i stvorenja predstavlja unižavanje Njegovog Božan­stva, Gospodarstva i Jedinosti. To predstavlja i loše mišljenje o Njemu. Nemoguće je da On to propiše Svojim robovima. To ne mogu pojmiti razum ni priroda. Neiskvarene prirode osjećaju aver­ziju prema uvođenju tih posrednika više nego prema ičemu drugom.

Da ovo malo bolje objasnimo: Rob veliča svoje božan­stvo, obožava ga, pokorava mu se i potčinjava. A jedino Uzvišeni Gospodar zaslužuje istinsko veličanje, poštovanje, obožavanje, pokoravanje i potčinjavanje.To je is­ključivo Njegovo pravo. Najveća nepravda je da se to posveti dru­gom ili da se dijeli između Njega i nekog drugog bića, jer tu drugo biće jeste neminovno Njegov rob i sluga, kao što Uzvišeni kaže:

“On vam kao primjer navodi vas same: da li su oni koji su u posjedu vašem izjednačeni s vama u onome što vam Mi dajemo, pa ste u tome isti, i da li ih se bojite kao što se vi jedni drugih bojite – eto, tako Mi, podrobno, izlažemo dokaze Naše ljudima koji raz­mišljaju” (Er-Rum 28),

Tj, (ako vi zazirete od toga da su vaši robovi i sluge izjed­načeni s vama u opskrbi, kako onda možete nekog Mojega roba smatrati Meni ravnim u onome što samo Meni pripada i tuđe ne može biti – Božanskoj prirodi? Ko uradi nešto takvo taj Me ne poznaje kako treba; ne veliča Me kako treba niti Me smatra jedi­nim u onome što pripada samo Meni i nikome drugom od stvore­nja. Ne poznaje Allaha kako treba onaj ko robuje nekom drugom osim Njemu:

“O, ljudi, evo jednog primjera, pa ga poslušajte; ‘Oni kojima se vi, pored Allaha, klanjate ne mogu nikako ni mušicu stvoriti, makar se radi nje sakupi­li. A ako bi mušica nešto ugrabila, oni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji se klanja, a i onaj kome se klanja!” Oni ne poznaju Allaha kako treba; a Allah je, uistinu, moćan i silan” (El-Hadidž, 73, 74).

Ne veličaju Allaha na pravi način oni koji robuju stvorenji­ma koja nisu u mogućneisti da stvore najslabiju i najmanju životinju. Ako bi im mušica nešto uzela, oni to nebi mogli povratiti od nje. Uzvišeni kaže: “Oni ne veličaju Allaha onako kako Ga treba Veličati; a čitava Zemlja će na Sudnjem da­na u vlasti Njegovoj biti, a nebesa će u moći Njegovoj smotana os­tati. Hvaljen neka je On i vrlo visoko iznad onih koje Njemu sma­traju ravnim?’ (Ez-Zumer, 67).

Nije na pravi način upoznat Onaj koji posjeduje ovakvu ve­ličinu ako se uz Njega Bogom smatra neko ko ne posjeduje ništa od toga. Šta više, to je najnemoćnije i najslabije biće. Nije Snažni i Moćni upoznat na pravi način aku se uz Njega robuje slabom i poniženom.

Ne veliča na pravi način Allaha ni onaj koji kaže: ‘On nije poslao Svojim stvorenjima ni poslanika niti im je objavio Knjigu“, pripisujući Mu osobine koje Mu ne priliče. Jer, ne može se reći da On zanemaruje Svoja stvorenja, ostavlja ih u zabludi i stvara ih uzalud i bez Svrhe.

Ne veliča na pravi način Allaha onaj ko zanječe suštinu Njegovih lijepili imena i uvaženih atributa – ko zaniječe Njegov vid, sluh, volju, izbor, uzdignutost nad stvorenjima, mogućnost razgovora sa stvorenjima koja on odabere; ko uopće zaniječe Nje­govu moć, snagu i njihovu vezu sa ispravnim i pogrešnim postup­cima ljudi stavljajući te postupke izvan Njegove moći i volje smat­rajući da ljudi sami stvaraju te postupke uprkos Allahovoj volji. Tako se u Njegovom kraljevstvu dešavaju stvari koje On ne želi, a ono što On želi ne može da se desi. – Uzvišen neka je Allaha od riječi vatropokloničkih istomišljenika.

Nije ispravno shvatio Allaha onaj ko kaže da On kažnjava ljude za nešto što nisu učinili te da ne može na njih nikako uticati: naprotiv – za njih su to, ustvari, postupci, samog Gospodara zbog kojih On kažnjava čovjeka. Sam čovjek je, po njima, primo­ran da radi tu što radi, a to je jače nego kada stvorenje primora drugo stvorenje. Ali, ako je svojstveno razumu da je ružan postu­pak onog gospodara koji nešto naredi svome slugi pa ga zatim ka­zni zbog toga, da li se taj postupak može pripisati Najpravednijom Pravodniku, Najmudrijem Mudracu, Najmilostivijem Milosniku? Kako On može kazniti Svojega roba zbog postupka u kome ovaj nije učešća niti udjela imao? Neka je uzvišen Allah od ovakvih riječi. Ovo je veoma štetna misao čiji su zastupnici istomišljenici vatropoklonika. Nijedna od ovih grupa nije ispravno shvatila Allaha.

Nije ispravno shvatio Allaha onaj  ko Ga ne odvaja od lošeg mirisa, klozeta i mjesta koja nije lijepo ni spomenuti, već Ga stavlja na svako mjesto i odvaja ga od ‘Arša; “K Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima” (Fatir, 10). K njemu se penju meleci i Džibril, zatim se spuštaju od Njega: – “On upravlja svime, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća” (Es-Sedžde, 5). Oni žele da Ga sačuvaju od boravka na kraljevskom prijestolju smatrajući da je na svakom mjestu – čak i ondje gdje je ljudima i životinjama mrsko da borave.

Nije ispravno shvatio Allaha ni onaj ko negira Njegovu ljubav, milost, blagost, zadovoljstvo, ljutnju i srdžbu; niti onaj ko negira Njegovu mudrost – uzvišene ciljeve Njegovih postupaka niti onji ko negira Njegove postupke i ne priznaje Mu izbor postupaka koje izvršava smatrajući Njegove postupke odvojenim od Njega samog – negirajući Njegov dolazak, boravak na ‘Aršu, razgovor sa Musaom na Tur-i Sinaju, dolazak na Sudnjem danu zbog svođenja računa između ljudi itd. Oni negiraju ove Božije postupke i uzvi­šene osobine uvjereni da na taj način ispravno shvaćaju Allaha.

Nije ispravno shvatio Allaha ni onaj ko Mu pripisuje sup­rugu i dijete, kao ni onaj ko smatra da se On miješa sa stvorenjima ili da Se pokazuje kroz vidljivi svijet.

Nisu ispravno shvatili Allaha ni oni koji kažu: On je uzdi­gao neprijatelje Božijeg Poslanika – i Ehlu-I-bejt (članove njegove kuće) i proslavio ih dajući im vlast, hilafet i moć, a prijatelje Božijeg Poslanika i njegovu porodicu je ponizio, srozao i nemoćnim ih učinio kuda god oni išli,.. Ovo je najveća uvreda Gospodara, neka je uzvišen od onoga što ši’ije govore.

Ovo mišljenje je izvedeno iz stava Jevreja i kršćana koji go­vore kako je Gospodar svjetova poslao nepravednog vladara koji je sebe proglasio poslanikom. Lagao je na Allaha i dugo vremena je širio takve laži. “Allah je ovo naredio, a ovo zabranio”, govorio je on. Mijenjao je zakone Allahovih poslanika i vjerovjesnika dozvo­ljavajući da njihovi sljedbenici budu ubijeni, a da se njihovi imeci i supruge porobe. “Ovo mi je dozvolio Uzvišeni Allah.” On ga štiti, pomaže, ojačava i odgovara na njegove molitve. On uništava nje­gove neprijatelje i šalje dokaze o iskrenosti tog vladara. Ko god mu se usprotivi biva uništen. Ljudima nije preostalo ništa osim da povjuruju u ono što on govori, radi i odobrava. Dokazi o iskrenosti ovog vladara će se javljati jedni za drugima sve do Sudnjeg dana.,. Ovo je očigledna uvreda Uzvišenog Gospodara, ponižavanje Nje­govog znanja, mudrosti, milost i Božanstva, neka je uzvišen Allah od onoga što nevjernici iznose!

Jednostavnom uporedbom ovog stava sa stavom njihove braće ši’jja, nalazimo sličnost kakvu samo pjesnik može opisati:

‘Moj brat po mlijeku i ja dijelimo

tamnu dojku majke i nikada se ne rastajemo!

Nisu ispravno shvatili Gospodara ni on koji smatraju da On može kazniti Svoje vjerne robove i one koji Mu nisu nepokor­ni bili i uvesti ih u Kuću tuge, a da Svoje neprijatelje koji Mu nisu nikada pokorni bili nagradi i uvede ih u Kuću uživanja. Po njima, obje mogućnosti su vjerovatne. Međutim, ono što nam On objav­ljuje govori drugačije, tako da je to nemoguće da se desi zbog te objave, a ne zato što to nije znak Njegove mudrosti i pravde. U Svojoj Knjizi Uzvišeni najoštrije negira da je moguće nešto tako da se desi ocjenjujući to riječi kao najgoru osudu.

Uzvišeni kaže: “Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono sto je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjer­nicima kad budu u vatri! Zar ćemo postupiti sa oni­ma koji vjeruju i čine dobro kao sa onima koji prave nered na zemlji, ili, zar ćemo postupiti s onima koji se grijeha klone isto kao i s grešnicima?” (Sad 27, 28).

“Misle li oni koji ćine zla djela, da ćemo sa njima pos­tupiti jednako kao sa onima koji vjeruju i dobra dje­la čine, da će im život i smrt biti isti. Kako loše rasuđuju! a Allah je nebesa i Zemlju mudro stvorio i zato da bi svaki čovjek bio nagrađen ili kažnjen prema onome što je zaslužio, nikome neće biti uči­njeno nažao” (El-Džasije, 21, 22),

“Zar ćemo muslimane sa nevjernicima izjednačiti?! Šta vam je, kako rasuđujete?” (El-Qalem, 35,36),

Nije ispravno shvatio Allaha; ni onaj ko smatra da On ne može oživjeti mrtve, da neće ljude podići iz grobova i da neće sa­kupiti ljude kako bi dobročiniteljima presudio za dobročinstvo, a zločincima za zločine. Tada će oštećeni uzeli svoje pravo od nasil­nika, a oni koji su se trudili i ispaštali zbog Njega na ovom svijetu bit će na najbolji način ugošćeni. Tada će nestati sumnje kod onih koji su se razilazili oko Njegovog postojanja, a nevjernicima će biti rečeno da su bili lašci.

Isto tako, nije na pravi način shvatio Allaha onaj ko omalo­važava Njegove naredbe pa ih krši, Njegove zabrane pa ih ne poš­tuje, spominjanje Allaha pa to što spominje ne izvršava i zanemaru­je, Takvom čovjeku su preča vlastita nahođenja od traženja Allahovog zadovoljstva. Pokoravanje stvorenjima mu je važnije od po­koravanja Allahu. On Gospodaru posvećuje ono što preostane od njegove pažnje, znanja, riječi, djela i imetka, a drugi imaju prednost u tome zato što su važni. Oni ne shvaćaju ozbiljno činjenicu da ih Allah gleda, da su permanentno u Njegovoj moći i da je njihov ži­vot u Njegovoj ruci. Pogled ljudi i njihova kontrola im zaokuplja srce i udove. Stide se ljudi, a ne stide se Allaha. Boje se ljudi, a ne boje Allaha. Ljudima pružaju najbolje što imaju i što mogu, a ako Allahu nešto i pruže, to je najsitnije i najbeznačajnije što imaju. Kada žele da usluže nekog važnog čovjeka, to čine sa velikim tru­dom i naporima ne štedeći savjete i posvećujući tome srce i udove. Zbog njih će ići na štetu svojih interesa. Međutim, ako ga situacija navede da izvrši pravo njegovog Gospodara, on to čini na način koji ne bi zadovoljio ni stvorenje poput njega samog. Zbog Gos­podara ulaže toliko novca da bi bilo sramota da toliko pruži stvo­renju poput njega. Zar je ovakav čovjek ispravno postupio prema Allahu, dž.š.?

Zar je ispravno postupni prema Allahu onaj ko između Njega i Njegovog neprijatelja podijeli ono što samo Njemu pripada – veličanje, poštovanje_r pokornost, poniznost, potčinjenost i nadanje? Kada bi i Njemu najbliže stvorenje stavio na taj stepen, to bi bilo kršenje i oskrnavljenje Njegovog prava, To je omalovažavanje i dijeljenje nečega što ne može pripasti nikom drugom osim Uzvišenom Bogu. Pored toga, Njegovo pravo se posvećuje najom­raženijem stvorenju i najvećem neprijatelju. Jer, ko god robuje ne­kom drugom osim Allahu, taj robuje šejtanu, kao što se kaže u ajet “O, sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: ‘Ne klanjajte se šejtanu on vam je neprijatelj otvoreni, već se klanjate Meni, to je put pravi“ (Ja-sin, 60, 61). Kada su mnogobošci počeli obožavati meleke, kako su oni mislili, to obožavanje je preusmje­reno na šejtane:

“A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: ‘Zar su se ovi vama kla­njali?’ oni će odgovoriti: ‘Hvaljen neka si, Ti si Gospodar naš, iz­među nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinnovima poko­ravali i većina njih je vjerovala u njih'” (Sebe’, 40, 41), Šejtan po­ziva mnogobošce da ga obožavaju. On im se prikazuje kao melek. Isto lako, obožavaju Sunca, Mjeseca i zvijezda misle da obožavaju duhovnu stranu tih zvijezda, da one s njima razgovaraju, da im is­punjavaju želje, a ne znaju da, ustvari, robuju šejtanima. Tako, ka­da Sunce iziđe i nevjernici mu padnu na sedždu, šejtani se udruže sa njim, tako da ta sedžda njima pripadne. Isto se dešava prilikom zalaska. Isto tako – oni koji obožavaju Mesiha i njegovu majku, već obožavaju šejtana. Ovi mnogobošci su uvjereni da obožavaju ono­ga ko im je naredio da obožavaju njega i njegovu majku i da je on time zadovoljan. Predmet svega ovoga je upravo šejtan. Takvi ljudi se varaju da robuju Allahu ili Njegovom Poslaniku, a.s., Na to uka­zuje ajet:  “O, sinovi Ademovi, zar vam nisam naredio: ‘Ne klanjajte se šejtanu on vam je neprijatelj otvoreni, već se klanjate Meni: to je put pravi” (Ja sin, 60, 61). Svaki čovjek koji robuje bilo čemu drugom osim Allahu taj ibadet će biti upućen šej­tanu. Obožavani će uživati u tom veličanju i uzdizanju na nivo Boga. To je krajnji cilj šejtana. Zbog toga Uzvišeni kaže:

“A na Dan kada On sve sakupi: ‘O, skupe šejtanski, vi s te mnoge ljude zaveli’.'” (El-En’am, )  ” i – “‘Gospodaru naš,’ – reći će ljudi, štićenici njihovi – ‘mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo da roka našeg koji si nam odredio Ti!’ – ’Vatra će biti prebivalište vaše, – reći će On, – ‘u njoj ćete vječno ostati, osim i ako Allah drugačije ne odredi.’ Gospodar tvoj je zaista mudar i sveznajući” (El-En’am, 128).

Ovdje se na latentan način ukazuje na razlog tre­tiranja širka kao najvećeg i neoprostivog grijeha kod Allaha, Taj grijeh samo On može oprostiti nakon čovjekovog pokajanja. Širk uzrokuje vječni boravak u Vatri. Ovaj postupak nije zabranjen i ružan formalno. Štaviše, nemoguće je da Allah obaveže Svoje ro­bove na robovanje nečem drugom, kao što je nemoguće da se desi nešto što je suprotno Njegovim uzvišenim svojstvima i Božanskim atributima. Kako neko može pomisliti da Jedini koji se odlikuje Božanstvom, veličinom, uzvišenošću, Gospodarstvom može odobriti da Mu se neko drugi smatra ravnim u tome ili da time bude zadovoljan? Neka je uzvišen Allah od svega toga!

ŠIRK I OHOLOST OPREČNI SU SA POKORNOŠĆU JEDINOM ALLAHU

Time što je širk najveća suprotnost svrsi zbog koje je Allah stvorio ljude i čije je izvršavanje vjerom propisao, širk je najteži griijeh kod Allaha, a uz njega oholost i njoj slične osobine, kao što smo ranije vidjeli. Uzvišeni Allah je stvorio ljude i objavio Knjigu kako bi pokornost samo Njemu bila iskazivana. Širk i oholost su, međutim, suprotni tom, zbog toga Uzvišeni Allah zabranjuje ulazak u Džennet onima koji u sebi nose širk i oholost: “Ko drugog Allahu smatrao ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti” (El-Ma’ide, 72), a u Džennet neće ući ko u svom srcu bude imao i trun oholosti.

Odlomak iz knjige: Bolest i lijek autora Ibn Kajjima

Prevodilac: Fahrudin Smajlović

Izdavač: Bookline, drugo izdanje 2011.

Str 349.

Knjigu možete naručiti na tel: 061 575 652

Akos.ba