Besana zemlja
Besana zemlja
Posena
Bosena
Bosna besana
Ime rijeke
ime zemlje
ime je čovjeka
Na izvoru joj utihnuo huk
i tako stoljećima
u svakoj veni pritoku ima
ponesu je do Skandinavije
Nijagara se njenih godina stidi
Lijepa!
kao nana ispod šamije ogrnula se šumom Igmanovom
Doziva čovjeka
drhti zemlja pod nogama
dva milenija spominjana
Posena
Bosana
Bosna besana!
Na jednoj strani dušman
na drugoj dušman i po
sredinom tuđin pohlepom se javi
A Bosna hodi poljem ilidžanskim
duman baca preko Tarčina
da kamen bijeli na Ivanu ljubi
Hercegovinu moju
kaplje k’o suza morom natjerana
Teče!
do ravne Posavine
ali i Krajinu ljutu ona ćuti
Doziva zemlju
evo dva milenija isto
Posena
Bosana
Bosno besana!
Vječno sanjana
nedosanjana
zemlja bez sna
Bosna je Fikret “izgladneli”
na žici logora Trnopolje
što pravdu čeka umjesto hljeba
Bosna je Jusuf
povratnik iz Norveške
što u Kozarcu istinu ljubi
Bosna je Jadranka Cigelj silovana
Bosna je Srđan iz Trebinja
Bosna je pjesnik među nišanima
što usamljen sa ubijenima priča
Bosna je tišina sestri na usnama
koje se godinama čekaju da progovore
Bosna je majka Rasima
gore u Bužimu
i sedam sinova njenih je Bosna
i još je dvoje nakon prvog plača ukopala
i dva šehida
Nevzeta i Izeta narodnog heroja
osmijeh joj bašču ugrije iz koje niču ljiljani
Besana zemlja
budno se gleda
nenagledana
nenaljubljena
neisplakana
na prsa privila dva milenija uzdaha
Pa ti vidi šta je Bosna!
Piše: Said Šteta, književnik i novinar
