O obrazovanju i odgoju

Balkanski odgoj djece – nasilje ili kazna

Udariti dijete po stražnjici, vikati ili ga prodrmati – metode su kažnjavanja više od 50 posto roditelja u regiji.
 

Piše: Vedrana Maglajlija

Povisiti ton na dijete i udariti ga po stražnjici predstavlja nasilje kada je riječ o roditeljskom kažnjavanjudjece, ističe se u najnovijem izvještaju UNICEF-a, prema kojem je takvo vaspitanje u velikoj mjeri zastupljeno u regiji.

Da je u stilovima vaspitanja u regiji izraženo fizičko i emocionalno kažnjavanje djece, kako navode stručnjaci, ukazuje podatak o primjeni takvih metoda – od 55 posto slučajeva u Bosni i Hercegovini do 70 posto u Makedoniji.

To ne uključuje teško fizičko kažnjavanje djece, kao što je konstantno i jako udaranje po licu djeteta, što je u zemljama regije zastupljeno u jedan posto slučajeva.

Međutim, majka petogodišnjeg dječaka iz Sarajeva misli da je definisanje povišenog tona nasiljem nad djecom pretjerano.

GRANICA IZMEĐU NASILJA I KAŽNJAVANJA

Kako tvrdi Snežana Jondža, psihologinja u organizaciji Nova generacija koja vodi projekat “Školica za roditelje”, gdje se upravo roditelji edukuju o ovom problemu, postoji razlika između kažnjavanja i zlostavljanja djeteta.

“Ako dete raste u atmosferi ljubavi, razumevanja i poštovanja i ako roditelj podigne glas da bi skrenuo pažnju deteta da ne radi nešto što nije prihvatljivo i potom mu objasnio svoj postupak, tada ne govorimo o psihičkom nasilju.”

Dodaje da je nekada veoma teško napraviti granicu, jer je porodica “dinamični sistem i retke su situacije koje su ovako jasne”.

“Mislim da malo pretjeruju sa novim odgojnim metodama. Naravno da ne udaram svoje dijete svaki dan, i to jeste nasilje, ali ponekad povisim ton i malo ga ‘ćušnem’ po guzi, što je stvarno rijetko”, objašnjava ova majka, koja nije htjela biti imenovana “da je neki ljudi ne bi slučajno optužili za nasilje”, što je, kako kaže, “smiješno i nerealno”.

Dodaje da je često umorna kada se vrati s posla i da nema vremena da “cijeli dan djetetu objašnjava šta može dobiti, a šta ne može”.

“A ponekad iz straha to uradim, jer ako vidim da se penje na neku visoku ogradu, drvo ili skače sa nekog zida, naravno da se prestravim i povisim ton i vrištim, kako mu ne bi palo na pamet da to ponovo uradi i da mu nešto bude. To ne bih mogla podnijeti, kao svaka majka.”

‘Bolje je tradicionalno vaspitanje’

Ipak, šef predstavništva UNICEF-a za Crnu Goru Benjamin Perks kaže da Istraživanje višestrukih pokazatelja o stanju prava žena i djece (MICS), koje koristi UNICEF u ovakvim istraživanjima, u metode nasilnog disciplinovanja djece ubraja akcije kao što su “povisiti ton, vikati, vrištati na dijete, nazvati dijete glupim, lijenim ili sličnim imenima”.

Opširnije na portalu Al Jazeere:

Balkanski odgoj djece – nasilje ili kazna

Povezani članci

Back to top button