Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Oprez: Ovo su su trenuci (stanja) kad ste lahka meta za djelovanje džina i sihira

Oprez: Ovo su su trenuci (stanja) kad ste lahka meta za djelovanje džina i sihira

RAZLOZI USPJEHA DŽINA U OSTVARIVANJU NAMJERA

Slabost ili snaga vjere opsjednutog

Saznavši o povodima džinsko-šejtanskog uznemiravanja ljudi, spoznali smo samo jednu stranu medalje. Za uspjeh namjera džina moraju biti ispunjeni određeni uvjeti, a za ispunjavanje ovih uvjeta i za omogućavanje ili onemogućavanje njihovih htijenja, odgovorni su sami ljudi, protiv kojih su, na kraju, i usmjerena djelovanja džina, odnosno među džinima nepokornih Allahovih, dž.š., robova. Uopćeno, svako čovjekovo nepridržavanje Allahovih, dž.š., zakona dovodi ga u poziciju da bude žrtva džinskog napada. Pridržavanjem Kur'ana i Sunncta, čuvanjem svoga tijela i svoje duše nečisti koje bi nas približile šejtanu, oko sebe stvaramo čvrstu barijeru koja će biti nepremostiva i potpuna zaštita od negativnih utjecaja. Mnogi smatraju da one koji se u potpunosti budu pridržavali ovih principa, džini ni na koji način neće moći ugroziti, jer riječi su Uzvišenog Allaha, dž.š.:

“Ti nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim, osim nad onima koji te budu slijedili, od onih zalutalih.” El Hidžr 42

“E, tako mi dostojanstva Tvoga – reče – sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih među njima robova iskrenih”  Sad, 82.-83.

Mišljenje je da džini mogu ugroziti samo one sa slabom vjerom, a da su pravi vjernici pod zaštitom svoga Stvoritelja, i kao takvi sigurni. Sa ovakvim tvrdnjama treba se složiti, ali bi ih trebalo obrazložiti u potpunosti. Upoznao sam neke dobre Allahove, dž.š., robove (o nekima sam samo čitao) koje su džini napali, i bilo bi nezahvalno i nesmotreno, samo zbog toga što im se desilo, dovoditi u pitanje njihov iman, uprkos tome što sav njihov život govori o njima kao o pravim vjernicima. Prije svega valja naglasiti da samo Allah, dž.š., zna ko jest, a ko nije pravi vjernik. Mi o ljudima možemo suditi na osnovu njihovih djela, a takav sud ne mora uvijek biti ispravan, jer samo Allah, dž.š., zna šta krije ljudsko srce, i samo On zna šta nekoga vodi da učini određeno djelo, a zašto to isto djelo neko drugi izbjegava učiniti.

Zato što su čovjeka napali džini, ne znači da je i njegova vjera ugrožena. Čovjek mora vjerovati da sve što mu se desi jest Allahova, dž.š., odredba. Takav je slučaj i sa džinima. Gospodar svih svjetova ih šalje nekome kao iskušenje, nekome kao kaznu, drugima kao opomenu, a nekima opet kao milost i uputu. Ostane li čovjek čvrst i postojan vjernik, koji saburi na onome što ga je zadesilo, zahvaljuje Allahu, dž.š., na tome, a sjećajući se drugih blagodati koje Mu je dao, i tražeći samo od Njega izlaz iz takvog stanja, to je dokaz čvrstine njegove vjere.

O slaboj vjeri onoga ko je pogođen džinskim napadom možemo govoriti ako opsjednuti zbog toga što mu se dešava proklinje svoju sudbinu, zaboravljajući da Allah, dž.š., upravlja njome, ili u traženju izlaza skrene s pravoga puta i približavajući se šejtanu, učini svoj život stranputicom.

MOMENTI ULASKA DŽINA U TIJELO

Postoje određena stanja u kojima sc čovjek može naći, a koja posebno pogoduju džinima da opsjednu svoju žrtvu. To su momenti koji su prisutni kod svakog čovjeka i koji su dio svakodnevnog života, s tom razlikom da su ovo stanja krajnosti. Bitno ih je znati, kako bi svako zasebno mogao sagledati svoje stanje i korigovati ga ukoliko prelazi granice prihvatljivog, a najbolju korekciju je svakako moguće izvršiti dovođenjem svoga života u okrilje Kur'ana i Sunneta.

Spomenuta stanja su:

a)       velika srdžba,

b)       velika žalost,

c)       veliki strah,

d)       odavanje strastima,

e)       nemarnost u vjeri.

Velika srdžba

Ovo je osobina koja je prisutna kod svakog čovjeka, ali njeno prisustvo ne mora uvijek predstavljati problem. Postoje dvije vrste srdžbe: pohvalna i pokuđena. Prva je ona koja bi se trebala naći kod svakog vjernika, a nastaje kada se čovjek naljuti zbog nezadovoljstva kršenjem Allahovih, dž.š., zakona. Srdžba koja ne bi trebala naći se kod čovjeka jeste ona koja nastaje kada se čovjek naljuti zbog sebe, zbog toga što mu neko učini nešto nažao, ili kada ne uspije ostvariti željene ciljeve. Ova srdžba vodi bolesti srca, a bolesno srce lahko može postati magnet za džine. Atijje b. Urve prenosi od Poslanika, s.a.v.s., hadis u kome nas on uči kako da ne dopustimo da ljutnja prevlada naš razum: “Ljutnja je od šejtana, a šejtan je stvoren od vatre, a vatra se gasi vodom. Zato kada se neko od vas naljuti, neka uzme abdest. ’’

Velika žalost

Ovdje je ponovo riječ o žalosti koja prelazi granice islamskog ponašanja. Tako ćemo vidjeti ljude koji se žale na Allaha, dž.š., zbog onoga što ih je zadesilo, zbog gubitka imetka, ili člana porodice, a zaboravljaju zahvaljivati Mu na drugim blagodatima, zaboravljaju Ga veličati, pa On učini da oni budu zaboravljeni i, u momentu u kome su prepušteni sebi, šejtan ih svlada i opsjedne.

“Ako čovjeku milost Našu pružimo pa mu je poslije uskratimo on pada u očajanje i postaje nezahvalnik.” Hud, 9

Tugovanje za umrlima na način kojim Allah, dž.š., nije zadovoljan idealna je prilika za džine da realizuju svoje planove. Muhammed, s.a.v.s., nas upozorava na ovakvo ponašanje u hadisu koji se prenosi od Abdullaha ibn-Mes'uda, a u kome kaže: “Nije od nas (onaj, op.a.) ko šamara obraze (svoje plačući za umrlim. op.a.). i cijepa otvore (proreze na odjeći, op.a.) i doziva dozivanjem poganskog doba (tuži za umrlim. ožaljava umrloga na način iz predislamskog vremena. op.a.). ”[4]

Veliki strah

Mnogi će kazati kako Allah, dž.š., može dati strah kao uzrok za džinski napada na čovjeka, kada je to urođeno čovjeku, ili se dešava, ne voljom čovjeka, da postane strašljiv, nego izazvano nečim izvan njegove volje, i na što on ne može utjecati. A Allah nije nepravedan. Strah kao pojava i ne može biti uzrok džinskog napada na čovjeka sve dotle dok počiva na opravdanim osnovama. Čovjek ne može kontrolisati hoće li se uplašiti iznenadnih šumova, ili sjenki koje noću poprimaju izgled strašnih zvijeri, ali onog momenta kada ga strah obuzme, treba da se sjeti Allaha, dž.š., i da bude svjestan da, šta god da je bilo uzrokom njegovog straha, to je samo stvorenje Allahovo, koje niti može sebi priskrbiti korist, niti drugima nanijeti štetu, osim u onoj mjeri u kojoj to Stvoritelj i Gospodar svih svjetova odredi.

“To vas samo šejtan plaši pristalicama svojim, pa ih se ne bojte, nego se Mene boj te, ako ste vjernici!” Ali-lmran, 175.

Odavanje strastima

Slijeđenje strasti vodi čovjeka u nemilost džina, koji mu žele nanijeti zlo, tako što čovjek, težeći zadovoljiti svoj nefs, sve druge vrijednosti ili obaveze potčinjava tom svom nastojanju, i tako se približava šejtanu. “Stomak je izvor strasti, mjesto gdje nastaju sve vrste bolesti. Slijedi ga strast spolnog organa i snažna želja da se on zasiti. Ove dvije strasti slijedi snažna želja za ugledom i imetkom, a to je sredstvo pomoću kojeg se proširuje i pojačava želja za seksom i hranom. Potom slijedi umnožavanje imetka i jačanje utjecaja, što proizvodi različite vrste gluposti, natjecanja i zavidljivosti. Iz ove dvije strasti rađa se bolest dvoličnosti, pokvarenog ponosa, umnožavanja i arogancije, što prelazi u zlobu, zavist, neprijateljstvo i mržnju. Onaj ko se tome oda, to ga vodi u nasilništvo, zlo i razvrat, a sve to je rezultat zapostavljanja želuca i njegovog zasićenja i nekontrolisanog ispunjavanja. Kada bi rob ukrotio svoju strast za hranom gladovanjem i suzio šejtanske tokove, na taj način bi prisilio svoj nefs na pokornost Uzvišenom Allahu.”

Napomena – korištenje alkohola je strast koja je mnoge koštala zdravlja, gubitka porodice, ugleda, imetka. Sve ovo je samo po sebi zlo, ali treba spomenuti da je alkohol grijeh, zbog koga čovjek, u momentima dok ga čini, prestaje biti u milosti Allahovoj, dž.š., i prepušten je šejtanu da sa njim čini ono što mu volja. Zbog sprječavanja šejtana u nanošenju zla čovjeku, ovdje ćemo spomenuti kategorije ljudi od kojih ne smijemo biti, a koje je Resulullah, s.a.v.s., prokleo zbog kontakta sa alkoholom: “… onoga koji ga spravlja, onoga za koga se spravlja, onoga ko ga pije, onoga ko ga nosi, onoga kome se nosi, onoga ko ga toči, onoga ko ga prodaje i onoga ko na tome zarađuje, onoga ko ga kupuje i onoga od koga se kupuje.” Buhari

Nemarnost u vjeri

Podrazumijeva zapostavljanje obaveza čija je svrha približavanje onoga ko ih izvršava svome Gospodaru. Tu spadaju, između ostalih, zapostavljanje temelja vjere (šehadet, namaz, post, zekat, hadž), i drugih oblika robovanja Allahu, dž.š., kao što su briga o roditeljima, posjećivanje rodbine, obraćanje Allahu, dž.š., za pomoć u nevolji, zahvaljivanje Mu na blagostanju, i još mnoge druge obaveze.

“Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati; oni će ih od pravog puta odvraćati, a ljudi će misliti da su na pravom putu” Ez-Zuhruf, 36.-37.

“I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave; to su pravi grešnici.”  EI-Hašr, 19.

Allahov je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Šejtan čuči na srcu čovjeka, pa kada spomene Allaha šejtan nestane. a ako nemaran bude, šejtan ga ružnim mislima obuzima. ”

Napomena – situaciju koju ćemo ovdje izdvojiti i na čiju ćemo štetnost ukazati (bez zanemarivanja opasnosti bilo kog vida nemarnosti u vjeri) jeste stanje nečisti, džunupluka. Često ljudi, nakon što dospiju u stanje nečisti (seksualnim odnosom između supružnika, ili izbacivanjem sjemena u snu), nastave svakodnevne poslove, bez namjere da se očiste uopće (okupaju, gus! učine), ili čišćenje odgađaju dok ne odluče da je nastupilo pravo vrijeme. Džini prepoznaju osobe u stanju džunupluka i mogu ga iskoristiti za ulazak u tijelo čovjeka, bilo da ulaze svojom voljom, ili su izvršioci sihira, kada samo čekaju povoljnu priliku za početak ostvarenja svojih zadataka.

Odlomak iz knjige:  Kur'anska hamajlija – Lijek i zaštita od sihira, uroka i ograme

Autor: Almin Omerašević

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top