“Ako sam muslimanka i volim islam, ne znači da sam terorista!”

„Ja sam muslimanka i dolazim iz Bangladeša. Imam ove dvije karakteristike, ali to ne znači da sam terorista ili neko ko će naštetiti našem društvu.

Ako neko učini grešku, to ne znači da će cijela grupa ljudi postupiti na isti način i da ih zbog toga treba prozivati. Ljudi bi trebali prestati s predrasudama i sumnjama. Posebno nemojte vjerovati predrasudama sve dok ne sretnete tu osobu i upoznate je“, napisala je u svom eseju Sumejja Mahee, učenica 8. razreda iz SAD-a.

Ona je bila učenik trećeg razreda kada ju je po prvi put jedan dječak iz razreda nazvao teroristom. Kada nosi hidžab, ljudi ne žele da sjede pored nje u autobusu. Kad ne nosi hidžab, ljudi bez ikakvog ustručavanja sjednu pored nje.

Ova sićušna, trinaestogodišnja djevojčica je odlučila podići svoj glas protiv islamofobije i predrasuda s kojima se svakodnevno susreće od strane vršnjaka, skrenuvši pažnju upravi svoje škole da u nastavni program dodaju predmete o različitim kulturama kako bi pokušali ispraviti pogrešne informacije koje dolaze preko medija.

„S ovim stereotipovima se susrećem svakog dana, jer sam muslimanska djevojčica. To je ono što osjetim na svojoj koži“, izjavila je Sumejja Mahee za portal Metro.us.

„Pisanje o tome je ojačalo moje samopoštovanje jer mi je omogućilo način kako da se suočim s predrasudama. Kada počnem o njima pričati, shvatim da nisam jedina koja ima sličan problem te da i druga djeca prolaze kroz istu stvar“, dodala je ona. 

Živeći u raznolikom gradu poput Cambridgea (država Massachusetts), Sumejja se suočava s predrasudama vezanim za njenu vjeru i porijeklo.

Svoje izazove je pretočila u riječi, napisavši esej pod nazivom: „Vi niste ono što kažete da jeste: Više od jedne priče“, iz predmeta o socijalnim studijama i engleskog jezika u školi Kennedy-Longfellow. Esej je postao popularan na internetu i objavljen je na mnogim portalima.

„Teško je da se uklopim u društvo, jer me ljudi posmatraju kao teroristu“, kaže Sumejja. „Teško je to prihvatiti, jer ja nisam tip osobe koja bi povrijedila druge“.

U svom eseju, naglašava „da prema društvu i svemu što se događa u svijetu, ja nisam ono što kažem da jesam“, te da je među vršnjacima dobila epitet ekstremiste bez ikakvog razloga.

„Moj cilj je da radim na ispravljanju ovih predrasuda. Ne želim da druga muslimanska djeca odrastaju i dožive slične stvari, a da to ne mogu promijeniti.“

Suočavajući se s svakodnevnim uvredama, Sumejja piše o dostizanju tačke ključanja nakon još jednog dana zlostavljanja u školi.

Taj momenat je došao jedne večeri, kada su se njena sestra i najbolja prijateljica vraćale kući iz džamije noseći hidžab. Dvojica muškaraca su ih primijetili, počeli se smijati i rekli: „Opasnost! To su muslimani!“

Prema Sumejji, mediji su krivci za veliki porast anti-islamskih osjećaja, jer muslimane prikazuju kao ubice i teroriste. 

„Muslimani se na TV-u prikazuju kao teroristi i zbog toga ljudi misle da su takvi svi muslimani. Ukoliko me neko nazove teroristom, ja ću odabrati drugi put. Reći ću drugoj muslimanskoj djeci da kažu ljudi kako izgledaju pravi muslimani“, kaže ona.

Esej je iznenadio Sumejjinu učiteljicu engleskog jezika, Woodly Pierre-Louis, koja je i sama odbacila anti-islamske osjećaje.

„Šokirala sam se kad sam prvi put čitala ovaj rad. To je ta mala djevojčica i zapanjujuće je da bi bilo ko nju vidio kao prijetnju ili metu ismijavanja. Nisam mogla vjerovati da bi bilo ko mogao dati o njoj takve komentare.“ 

Sumejja smatra da bi škole trebale omogućiti predmete o raznolikim kulturama i ohrabrivati studente na otvoreni dijalog. 

„Potrebno je mnogo vremena da se promijeni stanje uma. Škole trebaju učenicima dati način da vide kako svi mi prolazimo kroz iste stvari, iako imamo različito porijeklo. To je prvi korak ka promjeni“, izjavila je Sumejja.

Za Akos.ba piše: Nedim Botić