Naučno traganje za mjernim instrumentima sreće
Radionica:
Kako izgleda čovjek koji zamalo da svisne od tuge, koliko duboko je pogođen određenom situacijom?
Koji bi psihološki izraz upotrijebili za takvo stanje?
Zbog čega je baš u suri Pećina spomenut opis duboke tuge?
Naučno traganje za mjernim instrumentima sreće
Kada posmatramo sebe, znamo li šta nas čini sretnima? Koji su tajni sastojci? Šolja kafe/čaja? U tišini čitati? Šetnja šumom? Dodir s vodom? Da li postoje slučajnosti u sreći npr. slučajna bračna ponuda, slučajno rođenje djeteta, slučajno zaposlenje itd? Mislim da se takve slučajnosti ne dešavaju dok se nemarno izležavamo na kauču. Sreća je stanje aktivnog traganja i otkrivanja u granicama mogućeg izbora i vremena.
Sretni smo par sekundi, minuta, sati, dana/noći, mjeseci u određenim prilikama i njihovim interpretacijama. Sreća je trenutačno stanje uslovljenom vremenom i stanjem uma, dok je zadovoljstvo trajno stanje duše koje se gradi nizom momenata sreće.
Naučnici su se pitali jedno sasvim drugo pitanje, da li je moguće mjeriti sreću obzirom da je subjektivno i nematerijalno stanje? Mada, moramo priznati da su se mnogi ljudi već u utabanim shemama snašli oko mjerenja sreće, pa je mjere u novčanicama, kilogramima, litrima, metrima i kilometrima.
Na primjer, u kilogramima brašna, ili u manjku/višku tjelesnih kilograma, u litrima mlijeka (a mnogi i u drugim raznim napicima), u metrima, pogotovo kvadratnim metrima stana/kuće, ili pak u pređenim kilometrima.
Naučni tim Myers&Diener su 1995. godine sproveli globalno istraživanje sreće u trajanju od 6 godina. Njihova pitanja su bila da li se sreća može mjeriti i šta je manje, prilično i jako važno za sreću? Našli su da se sreća može mjeriti na osnovu odgovora koje su ispitanici davali. Rezultati istraživanja su pokazali (uzimajući u obzir različite profile ljudi, među njima siromašni i bolesni) :
manje važni za sreću su novac, dob, spol, djeca, IQ i izgled
prilično važni za sreću su zdravlje, religija i kultura
a jako važni za sreću su ljubav, rad i pozitivan duh.
Ovaj naučni tim je zaključio da su se ljudi izjašnjavali shodno poređenjima koja su vršili. Sreća je zavisila od toga s kim ili s čim su se poredili, tj. s kim se nisu poredili i ostali autentični u svom pogledu na život i sistem vrijednosti.
Alfred Adler, poznati austrijski psihijatar, osnivač individualne psihologije, pionir humanističke psihologije, poznat kao “otac moderne psihologije sebe”, pišući o sreći iznosi šta sreća povlači za sobom, tj. na osnovu čega može biti mjerljiva, i on kaže:
– sreća je pravi izraz da su teškoće savladane
-sreća je stanje koje za sobom povlači smijanje
-sreća je osjećaj oslobađanja i rasterećenja
-sreća je poklon koji zauzvrat traži simpatiju drugih
-sreća je uzdizanje iznad vlastite ličnosti
-sreća je vezivanje, a ne izolovanje
-sreća teži uzajamnom ulaganju i uzdizanju
-sreća je najbolje vezivno tkivo koje spaja ljude.
Ako neko tvrdi da je sretan, a razdvaja ljude i izoluje se, ulaže samo u sebe i zarobljen u obožavanju svojih strasti bježi od rješavanja problema, onda je samo u prividu tj. iluziji nečega što misli da je sreća.
Pitanje za kraj. Da li si sretan/na?
Piše: Aida Tule
Akos.ba
