Tradicionalni mevlud za žene u džematu Hidaje
U okviru mnogobrojnih aktivnosti povodom obilježavanja 12. Rebiu-l-ewela dana rođenja poslanika Muhammeda a.s. u nedjelju, 02. decembar 2018. godine u džamiji džemata Hidaje (Minhen) poslije ikindije-namaza upriličen je tradicionalni mevlud za žene u organizaciji sektora za ženski aktivizam džemata Hidaje.
Program je obilovao mnoštvom sadržaja, učenje odlomaka Kur’ana, salavata, ilahija, kaside i kazivanja o Poslaniku, a izvele su ga članice hora Hidaje i polaznice seminara Kur‘ana. Ono što je posebna odlika ovogodišnjeg mevluda, jeste velika posjeta žena ovom, već tradicionalnom, mevludu iz svih džemata Medžlisa Bayern. Prema riječima koordinatorice za ženski aktivizam džemata Hidaje muallime Emine Hodžić bilo je preko 100 vjernica iz svih krajeva ovog Medžlisa. Cilj ovakvih manifestacija jeste promocija univerzalnih vrijednosti iz Poslanikovog života, što su prisutne mogle osjetiti družeći se kroz kazivanja o Miljeniku i Poslaniku islama i odlomke iz mevludskog spjeva. Mevlud je za nas, u suštini, prilika da podsjetimo jedna drugu na blagodati koje imamo i kao kruna našeg intenzivnog rada-istakla je Hodžić.
Na početku programa prisutne je u ime džemata poselamila muallima Hodžić, uputila je riječi dobrodošlice, te zahvalila se ženama ovog džemata na angažiranosti i pomoći u organizaciji ove svečanosti, a gošćama je poželila da se lijepo osjećaju. Nakon uvodnih riječi izveden je mevludski program uz učenje salavata, ilahija, kaside i kazivanja o Poslaniku, koje su izvele članice hora ovog džemata, a potom je uslijedila prigodna besjeda o Poslaniku.
Prigodnu besjedu o značaju Zajednice, kroz primjere Poslanika Muhammeda a.s., džemata, o važnosti porodice, poštivanju roditelja i očuvanja identiteta održala je muallima Emina Hodžić. Ona je ukazala i na stanje Bošnjaka, kako „nekada davno“ tako i danas.
„Svjedoci smo zadnjih mjeseci sve većeg broja dolaska naših Bošnjaka u Njemaču koji traže za sebe i za svoju djecu bolju nafaku, bolje obrazovanje, bolju budućnost. Oni ostavljaju za sobom svoje najmilije: roditelje,djecu, rodbinu, komšluk, mahalu, džemat, svoj toprak. Sve to oni ostavljaju u nadi da tamo negdje mogu sebi i svojoj djeci obezbijediti bezbrižan život. Vratimo se zajedno, nakratko, 40 godina unazad. Naši roditelji su, vođeni istom namjerom, nadom i željom, došli u Njemačku prije više od 40 godina. Možemo li reći poslije toliko godina da je to bilo vrijedno toga? Ostaviti sve i doći živjeti život iznova u tuđini i odricati se svega i svačega da bi kuću napravili,auto kupili, da bi djeci kao što kažemo priuštili. Žene su u Bosni bez muževa same živjele,u većini slučajeva sa svekrom, svekrvom, djeverovima, zaovama, snahama, jetrvama, a muževi im radili iz dana u dan od usta sebi odvajali da bi sve zarađeno dole slali. Bili su lišeni lijepog porodičnog života , hraneći se konzervama jer sami nisu znali kuhati a za drugo novca nije bilo jer je prijeko bio potreban onima u Bosni…. Naši roditelji su se pored toga, što je još bitnije, borili da ostanu muslimani da sačuvaju emanet vjere jer je to najveća blagodat koju može čovjek da dobije od Allaha dž.š. Da li razmišljamo o njoj kao blagodati ili nam je to teret kao i sve ono zašto se ne potrudimo a na dar dobijemo?! Naši roditelji su bili iskreni u onome što rade. Nisu znali puno o vjeri ali su njenu bit shvatili i praktično primjenjivali. Znali su za sevap, za sramotu, za red, za milost…. Bosna je, s Božijom pomoći opstala njihovim dobročinstvom prema njoj“- kazala je muallima Hodžić.
Potom je istakla važnost današnjeg razumijevanja odgoja i očuvanja porodice: „Vratimo se sada nama, mojoj generaciji, generaciji djece prvih gastarbajtera i vama koji ste tek došli.Jesmo li svjesni da smo mi sada na redu? Da li je dovoljno to što činimo na putu očuvanja naših porodica, zbog kojih kažemo da smo došli ovde?! Da li smo svjesni šta sve trebamo uraditi, jer najveći gubitnik je onaj koji sve svoje napusti u Bosni radi djece i onda svoju djecu svoje najmilije,ovdje, na tom putu izgubi! Nekada ih i svojom krivicom izgubimo pa nam djeca skrenu sa pravog puta, ne znaju za Allaha, ne znaju za dobročinstvo! Kaže se da svaka majka plače iz tri razloga: kada je sretna, kada je tužna i kada se svoje djece stidi“!
Pored lijepog govora o Allahovom Miljeniku Muhammedu a.s., ovu svečanost su krasili i mevludskim adeti, a nisu izostali ni mevludsko šerbe, niti mevludske bombone.
Svečanost se završila učenjem Kur’ana i dove, a prisutne su nastavile druženje uz ručak, baklavu i kahvu, koje su pripremile žene džemata Hidaje, do kasno u noć.
D.B.
Akos.ba