Djeca instinktivno izvode neke pokrete, a roditelji ih u tome sputavaju?

U želji da djete sačuvaju od modrica, mame i očevi ponekad prave mnogo ozbiljniju grešku.

Ne vrti se u krug, biće ti muka! Siđi sa drveta, pašćeš! Izađi iz tog pjeska, vidi kako si prljav, navući ćeš neku bolest – česte su roditeljske zapovjedi, koje djeca htjela – ne htjela moraju da poslušaju.

No, istraživanja pokazuju da, u želji da djete sačuvaju od modrica, roditelji ponekad prave mnogo ozbiljniju grešku.
Rezultati PISA testova već godinama funkcionalno znanje naše djece svrstavaju među osrednje, a iz generacije u generaciju uspjesi su sve slabiji. Ovu uspavanost dječijih vijuga stručnjaci povezuju sa činjenicom da ona nisu ni izbliza aktivna koliko bi trebalo – ni fizički, ni intelektualno.

Hroničan nedostatak fizičke aktivnosti i to one uz kakvu su odrastale prethodne generacije, jedan je od glavnih krivaca za ovako uznemirujuće stanje razvoja djece, smatra dr Ranko Rajović, osnivač Mense Srbije, piše  Blic.

Mozak se razvija intenzivno poslije rođenja i formira sve glavne puteve do pete i još malo do sedme i 12. godine. U tom periodu je važno pružiti djetetu prirodno okruženje u kakvom se mozak kroz evoluciju razvijao. Ukoliko djetetu uskratimo neke od tih aktivnosti, smanjujemo aktivnost pojedinih regija kore velikog mozga, koje stvaraju manji broj veza (sinapsi) sa drugim regijama. A dokazano je da intelektualne sposobnosti zavise toga kako su sinapse povezale različite regije mozga – objašnjava autor “NTC sistema učenja”.

      Upravo jedna od takvih aktivnosti jeste vrtenje djece, koje roditelji nerijetko spriječavaju.

– Baš se rotacijom aktivira puno različitih regija mozga i stvaraju se nove sinapse u mozgu. Djeca često instiktivno rade neke aktivnosti i pokrete, da bi stimulisala svoj mozak – objašnjava dr Rajović i dodaje da djete koje voli da skače, to može da radi i po lišću, po pjesku i plitkoj vodi, gdje ne može da se povrijedi.

Prva karika u “lancu inteligencije” jesu roditelji – na njima je da “puste” djecu da stvaraju neuronske veze instinktivno, tako što ih neće spriječavati da se vrte, skaču, penju i igraju tradicionalne dječje igre koje su pravi motor razvoja mozga i inteligencije.

– Paradoksalno, to je baš ono što današnji roditelji pokušavaju da izbace iz djetinjstva svojih mališana, usljed trenda pretjerane zaštite i straha od povreda. “Ne skači, ne pentraj se, ne jurcaj, zavrtiće ti se u glavi…” – odrasli kao da ovakvim opomenama nabrajaju upravo one aktivnosti koje najviše stimulišu mentalni razvoj djece. A panika zbog svake modrice i ogrebotine pretvara se i u zahtjeve vaspitačima i nastavnicima da bolje “čuvaju” djecu, što se na kraju svodi na ograničavanje ili čak ukidanje fizičkih aktivnosti – smatra on.

– Roditelji bi trebalo više da nauče o dobrim i korisnim aktivnostima, a isto tako moraju da nauče i šta je štetno. Jedan od prvih primjera jesu jednobojne dječije sobe, za djevojčicu roze, a za dječaka plava. Oni time djete uskraćuju za prvu i veoma važnu stimulaciju, a to je prijem kontrasnih slika. Upravo zbog toga je važna i edukacija roditelja – kaže dr Rajović, koji je sve ovo objasnio i knjigama “IQ deteta, briga roditelja” i “Razvoj inteligencije kroz igru”.

– Ne prljaj se, ne valjaj se u blatu – često se može čuti kada prođete kroz bilo koji park.

A upravo bi ovo većina ljekara baš preporučila djeci. Mnogi roditelji ne znaju da igranjem u pjesku i zemlji djete stupa u kontakt sa antialergenima, zahvaljujući kojima stvara otpornost na alergije.

– Parola “čistoća je pola zdravlja” u ranoj dobi postaje “nečistoća je pola zdravlja”. Roditelji griješe kada djeci brane da se igraju u pjesku i valjaju po travi. Upravo treba da ih uče kako da sade biljke, sve bez rukavica – kaže dermatovenerolog dr Gorana Isailović.

Iskustva pokazuju i da se bebin imuni sistem pojača, ako lažu koja je pala na pod roditelji samo vrate u njena usta, bez pranja. Takođe, roditelji koji svoj dom previše sterilišu zbog djece, sutra će više novca dati na lijekove protiv alergija. Čim se djeca isprljaju, ne treba im brisati ruke antiseptičkim maramicama, osim ako ne vlada neki virus.

– Ako čuvate djete pod staklenim zvonom, pazeći da se ničim ne zarazi i nigdje ne uprlja, ono će tek tada biti osjetljivo i podložno alergijama. Naročito će biti osetljivo ako ga previše pazite od rođenja do treće godine života, kada alergeni neometano ulaze u tijelo djeteta. Organizam se zbog toga šokira i stvara antitela. Od treće godine sazrijeva sluzokoža i razvija se mukozni imunitet – objašnjava ona.

Akos.ba