Mujezin Ibro

Veseli se žita klas

što čuje lijep glas,

kelam našeg Islam dina,

lijepog Ibre mujezina.

Ibrahim mu je ime pravo

od milja ga Ibro zovu,

svako ko je sa njim stao

uputio bi Allahu dovu.

To je zlato od insana

ima narav kao ashab,

nanijeti on svakog dana

da svakome bude ahbab.

S osmijehom ruku pruža,

a još je ljepši kad je prima,

umiljata to je duša

poslanički odgoj ima.

A šta se moglo očekivat

kad od hairli Ibre babo,

u životu nikad nije

sabah namaz on prespav’o.

Kod starog ti je Bećira

na prvom mjestu Božiji din,

sa ponosom on ti veli:

“Moj je Ibro mujezin”.

Osjedila brada u Imanu

osjetila duša milinu,

na licu suza napravila brazdu

da Allahovu dobije blizinu.

Lijepi odgoj Bećir dao

Ibrahimu, svom evladu,

kad krene Ibro u džamiju

on podruku svoga babu.

Ništa nećeš ostaviti ljepše,

na dunjaluku prolaznome svijetu,

ništa sa tim poredit se ne smije,

kao lijep odgoj dati svome djetetu.

Piše: Kurtić Nihad

Akos.ba