Brak i porodicaIslamske temeU Fokusu

Djeca između popustljivih očeva i strogih majki

Veliki broj roditelja smatra da ima savršen odnos s djecom. Ovo je možda tačno s aspekta roditelja. Međutim, da li ova tvrdnja vrijedi i za dijete?

            Biti majka i otac u pravom smislu riječi

            U modelima zdrave porodice majka je majka, a otac je otac. Činjenica je da i dijete želi imati majku i oca u pravom smislu riječi. Nažalost, društveni život današnjice poremetio je uloge koje otac i majka imaju unutar prodice. Jasno je da i djeca ne razumiju ovu situaciju. Sada, u većini kuća u koje zavirimo, možemo sresti ”popustljive očeve” i ”stroge majke”. Međutim, u strukturi zdrave porodice, majka predstavlja milost i ljubav, a otac autoritet.

            Otac je simbol autoriteta u porodici

            Riječ autoritet znači postaviti pravila i osigurati njihovu primjenu. Pogrešna primjena ili zloupotreba autoriteta u porodici naziva se ”indiferentnost” ili ”diktatura”. Autoritet se ne može uspostaviti nasilu, a diktatura i opresija su u potpunosti neprihvatljive.

            Autoritet je stvaran samo onda kada članovi porodice dobrovoljno dodijele ovu dužnost nosiocu autoriteta. Autoritet koji se nastoji steći nasilu, izrodit će nasilje i netrpeljivost. To će dovesti do gubitka poštovanja koje osoba uživa.

            ”Biti autoritativan” ni u kom slučaju ne smije značiti da osoba treba primjenjivati silu ili da treba izglledati smrknuto i strogo. Stvarni autoritet predstavljaju osobe koje su uspostavile ravnotežu između svoje blagosti i strogoće.

            Naprimjer, nastavnik predstavlja autoritet u razredu. Bez nastavnika u razredu bi nastao haos. S druge strane, nije obavezno da nastavnik bude strog i namrgođen kada učenicima daje loše ocjene zbog njihova neuspjeha. Naprotiv, obraćajući se svom učeniku koji je dobio lošu ocjenu riječima: ”Nadam se da ćeš sljedeći put dobiti bolju ocjenu”, nastavnik, s jedne strane, može održati autoritet u razredu, a s druge strane, zadržati svoju blagu stranu.

            Navedimo još jedan primjer. U većini porodica autoritet predstavlja najstariji član te porodice. Tokom praznika, svadbi i drugih svečanosti ta osoba tiho sjedi u jednom uglu kuće. Možda je fizički najslabija i najnemoćnija osoba u porodici, ali epitet autoriteta koji nosi čini je osobom čije se mišljenje najviše cijeni u porodici. Osim toga, ta osoba svoj autoritet ne nameće niti namrgođenim licem, niti galamom u kući.

            Otac koji predstavlja autoritet u kući ni u kom slučaju ne bi smio namrgošeno i ljutito govoriti: ”Ja sam autoritet u ovoj kući”, te na taj način sijati teror u kući. Uloga koju je preuzeo ovakav otac nije autoritet, nego njegova slabost koja je isplivala na površinu.

            Ponekad očevi mogu imati slabosti koje su sasvim suprotne autoritetu. Ovakvi očevi nisu uopće upućeni u probleme i odgovornosti u porodici te ne uživaju dovoljno poštovanja da bi na glavi nosili krunu autoriteta. Zbog toga niko u porodici nije saglasan s tim da im se dodijeli autoritet koji zaslužuju.

            U vapaju nekih očeva koji govore: ”U ovoj porodici mene niko ne sluša”, leže slabosti poput ovih.

            Majka je simbol milosti i element ravnoteže

            U prirodnim modelima porodice majka je poput štita koji čuva ravnotežu u porodici. Ne postoji problem unutar porodice koji majka ne može riješiti ljubavlju i milošću koju gaji prema svojoj djeci.

            Međutim, današnji čovjek majčinu ulogu ljubavi i milosti smatra ”pasivnošću”. Iz tog razloga, majke ne mogu ispoljiti svoju stranu koja uvezuje i upotpunjuje. ”Nemoj biti tako blaga, sutra te neće slušati, vidjet ćeš”, riječi su kojima društvo upozorava majke koje svojoj djeci pristupaju s ljubavlju i milošću.

            Prema tome, zabrinuta zbog budućnosti, majka poseže za autoritetom, umjesto da svojoj djeci ponudi obilje milosti i ljubavi. Međutim, ovdje postoji jedna stvar koju iznova moramo naglasiti, a to je da nervni sistem i psihička struktura majkama ne dozvoljavaju da budu autoritativne. Ukoliko majka preuzme ulogu oca i postane autoritet, tada dolazi do pojave ”nasilja”.

            Zamislite, molim vas, mladu djevojku koja kasno dolazi kući, iako je više puta upozorena zbog toga. Zar ona neće prvo pogledati u obuću, kako bi saznala da li je njen otac kod kuće ili ne? Zar prvo pitanje upućeno majci, koja joj otvara vrata, neće biti: ”Je li došao otac?” Ako je otac kod kuće, zar neće reći: ”Oh, šta će sada biti?” Sve je ovo utjecaj koji očev prirodni autoritet ima na djevojku. Međutim, ova mlada djevojka neće osjećati istu nervozu i strah prema majci. Čak i u slučaju da majka galami, viče i buni se, govoreći: ”Gdje si dosad?! Zar ti nismo rekli da ne smiješ kasniti?!”…

            Štaviše, ova se djevojka može suprostaviti majci riječima: ”Šta je bilo, zar činim nešto loše? Zar mi ne vjeruješ?” Jedna smirena majka znat će kako izbalansirati ovu situaciju. Međutim, majka koja nastoji biti autoritet, postaje stroga prema kćerki, može se desiti čak i da primijeni silu.

            Kao što vidimo iz ovog primjera, ukoliko majka – iz ovog ili onog razloga – pokuša primjeniti očev prirodni autoritet, u kući će se pojaviti ljutnja, nasilje i nemir. Djeca imaju potrebu za majkom koja će obavljati ulogu majke i ocem koji će obavljati ulogu oca. Skoro da je nemoguće da majke koje su u vezi s pitanjem odgoja djece prepuštene same sebi u kući šire sreću i radost.

Izvor: ”GREŠKE U ODGOJU DJECE KOJE SMATRAMO ISPRAVNIM”

Autor: Adem Güneş

Za Akos.ba pripremila: Adisa O.

Povezani članci