Ideja, vizija, cilj, ostvarenje

Vrijeme koje nas u stopu prati nije samo neophodna zakonitost po kojoj se život kreće, vrijeme je i upozorenje; stoji pred nama i podstiče nas, baca nas u osvrt ka ranijim prilikama i ciljevima koje smo nekad ostvarili a koji sada blijede jer ih sadašnjost satire. Prolazimo nečujno kraj svih znakova kojima diktira svakodnevna borba sa našim dužnostima, ponekad bivamo robovi vlastitih okupacija. S druge strane, kako će čovjek doći do uspjeha za kojim toliko žudi? Odgovor ćemo pronaći u ideji koja tek tako, niodakle dođe pred krajolike našeg uma i koja nas tjera da se pokrenemo, da započnemo potragu za vizijom. Tada smo u stanju osjetiti promjenu, ono što dugo vremena nije dolazilo na naš repertoar umijeća. Ideja je vodilja kroz mračne tunele, zamršene prizore iz okoline, dokaz našeg razmišljanja i našeg bijega od ustaljenog ritma kojem se uvijek odazivamo.

Ponekad, kada nam sve izgleda tako beznačajno, počinjemo shvatati kako su naša bezidejna uvjerenja smislena i prividno prokleta. Da ne bi bilo tako, moramo se natjerati na promjenu, jer ćemo na taj način i doći do ideje za kojom tragamo. Promijenimo vlastite navike kojih se plašimo jer su monotone i neproduktivne. Pobijedimo dan. Ne zbog toga kako bismo mogli kazati da smo uspjeli, već kako bismo osjetili slatkoću promjene, slast ideje.

Vizija-put ka ostvarenju cilja

Jednom kada shvatimo da smo nanijeli boje drugačijih nijansi na platno našeg života, bićemo svjesni kako nas promjene prisvajaju sebi. Ako želimo ostvariti nešto o čemu mnogo razmišljamo, o čemu mnogo govorimo ili se toga čvrsto držimo u bilo kakvom iskušenju, potrebno je raditi na kvaliteti pristupa našoj viziji. Ona nam daje čist i perspektivan vidik koji seže do cilja, tačke do koje trebamo doći ne govoreći o svim kušnjama koje u nama izazivaju nemir i narušen tempo djelovanja. Možda je teško voditi se relacijom san-ostvarenje, ali takav pristup je dokaz naše opstojnosti u radu. Ljudi smatraju kako nakon prvog uzburkanog talasa vizija počinje da gubi jasnoću. Naprotiv, talasi i jesu smisao ljepote mora, zar ne? Bez njih ne bismo osjetili punoću doživljaja u ljepoti koju naš um traži. U suštini, to je naša urođena težnja.

U ovom slučaju, talasi su samo prepreke koje moramo preći da bismo se kasnije prisjetili kako je naš put izgledao jer to daje smisao žrtvovanju koje ćemo uokviriti plodovima uspjeha. Sve, naravno ima svoju svrhu, pa i slika koju kreiramo nakon što dođemo do uvjerenja kako je završena i kako se na njoj nalazi sve ono što mi želimo vidjeti, i ono što će drugi moći jasno percipirati. Budući da svaki čovjek drugačije razmišlja i da se nijedna misao neće shvatiti dvaput isto, svjesni smo kako je vizija tako raširena u našim zastupanjima; bila ona moralna, društvena ili pak prirodna, ona koja je već utkana u mrežu našeg postojanja.

Cilj-dokaz naše upornosti

I na kraju, cilj je samo početak, kapija koja otvara vidike ka novim idejama. Do njega dolazimo uvijek ako to želimo, iako ćemo osjetiti kako nas je zamršen i neutaban put umorio. Ponosit ćemo se svemu što je ostalo zapečaćeno iza nas a što će posvjedočiti istrajnosti ka viđenju cilja kroz pozitivnu i nadahnjujuću viziju. Ukoliko ne vjerujemo u snagu vlastitog napora, nećemo ni vidjeti ono što nas tjera da se pokrenemo. Balans je krucijalna odrednica pri pronalaženju sopstvene ličnosti. Vaga je tu kako bismo izravnali sve unutrašnje odnose, takve kakvi ne prelaze vremenske granice, ali mijenjaju odredište našeg cilja. Može se desiti da jedna strana nadjača drugu. To je izazov.

Nemir kojeg moramo savladati. Obezvrijediti njegovu misiju. Ako budemo gradili čvrste temelje naše misije u potrazi za znanjem i mudrošću, ni ideje nam neće pobjeći onda kada ih budemo jasno i glasno dozivali. Viziju ćemo uspjeti predočiti pred svim dimenzijama uma dok će nas cilj jasno i nesumnjivo odvesti ka ostvarenju. Svaki se uspješan čovjek vodi činjenicom kako ništa nije nemoguće, te da je sve lako ostvarljivo.

Na nama je da otkrijemo način, put koji će biti okićen olakšicama da bismo se uvjerili u značaj te poruke. I, zaista je tako. Svaka naša zamisao je poseban znak. Ili smo dužni da ga otkrijemo i slijedimo njegove upute ili ćemo ga baciti u zaborav odakle se više, zasigurno neće vratiti.

To je već odraz nemara i letargičnog bježanja od istine. Ako želimo doći do uspjeha, do skuta sna u kojem smo bajno maštali, neophodno je ispuniti četiri riječi; jednostavne, a ponekad tako nerješive i nedokučive: ideja, vizija, cilj, ostvarenje. Ipak, mnogi se uvjere u lakoću svoje misije…

Za Akos.ba piše: Kerim Safer