U okrilju Kur’ana: Teme sure Sebe’

SURA SEBE’ OBJAVLJENA U MEKKI 54 AJETA

 U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

“Neka je hvaljen Allah, čije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onom svijetu! On je Mudar i Sveznajući, On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta se na nj uspinje; On je samilostan i On prašta grijehe. A nevjernici govore: “čas oživljenja nam neće doći!’ Reci: “Hoće, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam doći.” – Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi da nagradi one koji vjeruju i dobra djela čine, – njih čeka oprost i opskrba plemenita, a da kazni najbolnijom patnjom one koji se protiv dokaza Naših bore, nastojeći da ih onemoguće. Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenog dok oni koji ne vjeruju govore: «Hoćete li da vam pokažemo čovjeka koji vam predskazuje da ćete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovno stvoreni biti?  Iznosi li on o Allahu laži ili je lud ?”‘ Nijedno, već će oni koji u onaj svijet neće da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj. Kako ne vide nebo i Zemlju, ono što je iznad njih i ono što je ispod njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali ili komade neba na njih sručili. To je, zaista, pouka svakom robu koji je odan.” (34/1 – 9).

{youtube}yr2ZsnJN_aE{/youtube}

Teme ove mekkanske sure su glavne teme islamskog vjerovanja: Allahova jednoća, vjerovanje u Objavu i uvjerenje u Čas oživljenja. Pored ovih tema tu je i korigiranje nekih osnovnih vrijednosti vezanih za osnovne teme vjerovanja. Tu je i proklamacija da su vjerovanje i dobro djelo – ne imovina i djeca – osnova za presudu i nagradu ili kaznu kod Allaha. Zatim, tu je i potvrda da nema nikakve sile koja može zaštiti od Allahove kazne i da nema zauzimanja kod Njega bez Njegove dozvole.

Ova sura je najviše koncentrirana na problem proživljenja i nagrade i kazne, kao i na pitanje sveobuhvatnosti, preciznosti i detaljnosti Allahovog znanja. U suri se ponavljaju aluzije na ova dva povezana pitanja na raznovrsne načine i različitim stilovima tako da ova aluzija natkriljuje čitavu atmosferu od početka do kraja. O problemu proživljenja kaže: A nevjernici govore: “čas oživljenja nam neće doći!” Reci: “Hoće, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam doći” O pitanju nagrade i kazne kaže: da nagradi one koji vjeruju i dobra djela čine, – njih čeka oprost i opskrba plemenita -ada kazni najbolnijom patnjom one koji se protiv dokaza Naših bore, nastojeći da ih onemoguće. (34/3-5).

Na drugom mjestu, koje je blisko kontekstu sure, kaže se: dok oni koji ne vjeruju govore: “Hoćete li da vam pokažemo čovjeka koji vam predskazuje da ćete, kada se sasvim raspadnete, zaista, ponovno stvoreni biti? Iznosi li on o Allahu laži ili je lud?” Nijedno, već će oni koji u onaj svijet neće da vjeruju na muci biti i u zabludi su velikoj.” (34/7-8).

Sura navodi nekoliko prizora Sudnjeg dana na kome će biti prekoreni oni što u njega nisu vjerovali dajući slike kazne za one koji su negirali ili sumnjali u njegov nastup, poput ovog prizora: A kad bi samo vidio kad oni koji su učinili zlo pred Gospodarom svojim budu zadržani i kad stanu među sobom razgovarati: ‘Da vas nije bilo, sigurno bismo bili vjernici”-reći će oni koji su tlačeni bili onima koji su bili oholi. A zarsmo vas mi od pravog puta odvratili nakon što vam je bilo na njega ukazano? Ne, sami ste vi grešnici bili”-reći će oni koji su bili oholi onima koji su bili tlačeni. “Nije bilo tako” –  odgovoriće oni koji su bili tlačeni onima koji su bili oholi -, “nego ste i danju i noću spletkarili kad ste od nas tražili da u Allaha ne vjerujemo i da Mu druge jednakim smatramo”. I svi će prikriti tugu kad vide da će kažnjeni biti, a Mi ćemo na vratove nevjernika sindiire staviti; zar će biti kažnjeni drukčije nego prema onome kako su radili? (34/31-33).

Ovi se prizori ponavljaju i raspodjeljuju po čitavoj suri, štaviše, ona se njima i završava:

A da ti je vidjeti kad ih strava uhvati – umaći neće moći; izbliza biće ščepani i kada reknu: “Vjerujemo u Poslanika! “A šta će im biti od koristi kad je život na Zemlji bio i prošao! U njega oni nisu prije vjerovali, govorili su ono što nije poznato, što je od istine daleko; i između njih i onoga što budu željeli biće prepreka postavljena kao što je prije bilo učinjeno sa njima sličnim, jer su svi oni, doista, mnogo sumnjali. (34/51-54).

Pitanje sveobuhvatnog Allahovog znanja dolazi na početku sure: On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta se na nj uspinje. (34/2).

Tu je i odgovor onima koji ne vjeruju u dolazak časa oživljenja: Reci: “Hoće, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam doći.”- Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi – (34/3).

Pri kraju sure navodi se i ovo: Reci: “Gospodar moj pobjeđuje Istinom, On dobro zna i sve ono što je veoma skriveno” (34/48).

Kad je riječ o temi Allahove jednoće, sura započinje zahvalom Allahu: Neka je hvaljen Allah, čije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onom svijetu! On je Mudar i Sveznajući (34/1)

Više puta ih izaziva u vezi sa onima koje oni smatraju Njemu ravnim i koje oni, pored Allaha, zovu upomoć: Reci: “Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći” (34/22).

Ajeti ukazuju na to da su se oni, mimo Allaha, klanjali melekima ili džinima, i to na jednom od prizora Sudnjeg dana: A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: “Zar su se ovi vama klanjali?”, – oni će odgovoriti: “Hvaljen neka si, Ti si Gospodar naš, između nas i njih nije bilo prijateljstva; oni su se džinnima pokoravali i većina njih je vjerovala u njih” (34/40-41).

Kontekst negira njihovu pomisao da će se meleki za njih zauzeti kod njihovog Gospodara: Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni će upitati: “Sta je to rekao Gospodar vaš?” – “Istinu”- odgovoriće, On je uzvišen i velik. (34/23).

U povodu njihovog obožavanja šejtana navodi se kazivanje o Sulejmanu i potčinjavanju šejtana njemu te njihovoj nemoći da otkriju da je on mrtav: A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastočio štap njegov – upozorio ih je daje umro, i kad se on srušio, džinnovi shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli (34/14).

U vezi sa temom Objave i poslanstva navode se i Njegove riječi: A oni koji ne vjeruju govore: “Mi nećemo vjerovati u ovaj Kur’an niti u one prije njega (34/31), kao i Njegove riječi: Kad im se Naši jasni ajeti kazuju, oni govore: “Ovaj čovjek samo hoće da vas odvrati od onoga čemu su se preci vaši klanjali”, i govore: “Ovo nije ništa drugo nego izmišljena laž” A oni koji ne vjeruju govore o Istini kada im dolazi: “Ovo nije ništa drugo nego očito vračanje!” (34/43).

On im odgovara potvrđujući Objavu i poslanstvo: Oni kojima je dato znanje dobro znaju da je ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga istina i da vodi na put Silnoga i Hvaljenog (34/6). Mi smo te poslali svima ljudima da radosne vijesti donosiš i da opominješ, ali većina ljudi ne zna (34/28).

Na temu potvrđivanja vrijednosti dolaze Njegove riječi: Mi ni u jedan grad nismo poslanika poslali, a da nisu rekli oni koji su na raskošan život bili navikli: “Ne vjerujemo mi u ono što je po vama poslano!” – i da nisu govorili: “Imamo više imetka i djece; mi nećemo biti mučeni!” Reci: “Gospodar moj daje obilnu opskrbu onome kome hoće, a i uskraćuje, ali većina ljudi ne zna. Ni bogatstva vaša ni djeca vaša neće vas učiniti Nama bliskim; samo one koji budu vjerovali i dobra djela činili čeka višestruka nagrada za ono što su radili, i oni će u visokim odajama biti bezbjedni. A oni koji se budu trudili da se dokazima Našim suprotstave, da ih onemoguće, oni će biti kažnjeni” (34/34-38).

Za ovo sura navodi primjere iz historijske realnosti na Zemlji: kazivanje o Davudovoj porodici koja je bila zahvalna na Allahovim blagodatima i kazivanje o stanovnicima Sabe koji su bili nezahvalni, te šta se dogodilo sa jednima a šta sa drugima, u čemu je očita potvrda, obećanje i prijetnja.

Ova pitanja o kojima raspravljaju mekkanske sure u raznim oblicima u svakoj se suri iznose u sferi govora o Kosmosu, popraćenog brojnim poticajima, svaki put novim za srce. Sfera njihovog kazivanja u suri Sebe’ jeste ista ona sfera predstavljena u širokom nebeskom i zemaljskom prostranstvu, u nepoznatom i ogromnom svijetu neviđenog, u ogromnoj i velikoj areni okupljanja, u skrivenim i zavijenim dubinama duše, na poznatim i nepoznatim stranicama historije i u čudnim i neobičnim prizorima te historije. U svakom ovom fenomenu nalazi se inspirativan poticaj za ljudsko srce koje ga budi iz nemara, tjeskobe i mrtvila.

Od samog otvaranja ove sure – a ona se otvara prema ovom ogromnom Kosmosu, prema njegovim stranicama i Allahovim dokazima na njima, prema sferama Njegovog sveobuhvatnog, preciznog i ogromnog znanja: “On zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta se na nj uspinje”. A nevjernici govore: “Čas oživljenja nam neće doći!’ Reci: “Hoće, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam doći.”- Njemu ne može ništa, ni trunčica jedna ni na nebesima ni na Zemlji, izmaći, i ne postoji ništa, ni manje ni veće od toga, što nije u jasnoj Knjizi – (34. 2-3) – onima koji ne vjeruju u budući svijet prijeti se ogromnim kosmičkim dešavanjima: Kako ne vide nebo i Zemlju, ono što je iznad njih i ono što je ispod njih?! Kad bismo htjeli, u zemlju bismo ih utjerali ili komade neba na njih sručili. To je, zaista, pouka svakom robu koji je odan. (34-9).

One koji se, mimo Allaha, klanjaju melekima ili džinima ova sura suočava, licem u lice, sa velikom nepoznanicom na budućem svijetu: Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni će upitati: “Šta je to rekao Gospodar vaš?” –   “Istinu”- odgovoriće, “On je uzvišen i velik” (34-23).

Ili ih suočava sa melekima u areni okupljanja gdje nema mjesta za prijevaru i raspravu: A na Dan kad ih sve sabere, pa meleke upita: “Zar su se ovi vama klanjali?” (34/40), itd.

One koji ne vjeruju u Allahovog Poslanika (alejhi’s-selam), koga oni optužuju da laže ili da je lud, zaustavlja pred njihovom iskonskom prirodom i pred logikom njihovih srca daleko od maski i izvještačenih okolnosti: Reci: “Ja vam savjetujem samo jedno: ustanite iskreno prema Allahu, dvojica po dvojica, ili jedan po jedan, pa zatim razmislite da drug vaš nije lud. On vas samo prije teške patnje opominje” (34/46).

Ovako ova sura sa ljudskim srcem kruži po tim raznovrsnim sferama sučeljavajući ga sa inspirativnim i pobudujućim impresijama dok se ne završi žestokim i upečatljivim prizorom Sudnjeg dana, kao što smo rekli.

***

Kontekst sure teče iznošenjem njenih tema u tim sferama i pod tim impresijama u kratkim, međusobno povezanim sekvencama koje je moguće podijeliti u pet krugova radi lakšeg iznošenja i objašnjenja sure. Među ovim krugovima, međutim, nema čvrstih granica koje ih potpuno odjeljuju jedan od drugog, što je glavna odlika koja karakterizira ovu suru …

Sura započinje zahvalom Allahu, Vlasniku svega što je na nebesima i na Zemlji, Hvaljenom na onom svijetu, Mudrom i Sveznajućem. Ona potvrđuje Njegovo sveobuhvatno i precizno znanje u onome što ulazi u zemlju i što iz nje izlazi, i što se s neba spušta i što se na nj uspinje. Ona govori o nevjerničkom poricanju dolaska Sudnjeg dana, a sadrži i Allahov odgovor koji potvrđuje njegov dolazak. Govori o Allahovom znanju kome ne izmiče ništa, ni trunčica na nebesima ni na Zemlji, ni manje ni veće od toga, da shodno tom preciznom znanju nagradi one koji vjeruju i da kazni one koji se bore protiv Allahovih dokaza. Sura potvrđuje mišljenje onih kojima je dato istinsko znanje i koji svjedoče da je Istina ono što Allah objavljuje Svome Poslaniku. Ona iznosi i čuđenje onih koji ne vjeruju u proživljenje, odgovarajući im da će biti kažnjeni i da su u velikoj zabludi. Prijeti im utjerivanjem u zemlju ili sručivanjem neba na njih …

Ovim završava prvi krug.

Drugi krug donosi jedan dio kazivanja o Davudovoj porodici koja je bila zahvalna Allahu na Njegovim blagodatima koje su se sastojale u pokoravanju mnogih snaga, Allahovom voljom, Davudu i Sulejmanu. Njih dvojica nisu bili nezahvalni niti su se oholili. Medu ovim potčinjenim snagama su i džini koje su neki mnogobošci obožavali i tražili da im otkriju budućnost, iako to oni nisu znali. Oni su za Sulejmana obavljali mučne i teške poslove i poslije njegove smrti ne znajući daje on umro … Nasuprot kazivanju o zahvalnosti dolazi kazivanje o nezahvalnosti, kazivanje o stanovnicima Sabe koji su živjeli u blagostanju, ali nisu bili na tome zahvalni: I Mi učinismo da se o njima samo priča, a njih kud koje raselismo (34/19) To je stoga što su oni slijedili šejtana koji nad njima nikakve vlasti ne bi imao da mu se oni nisu dobrovoljno predali!

Treći krug započinje izazovom koji je upućen politeistima da zovu one koji oni, pored Allaha, smatraju bogovima koji ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji, oni u njima nemaju nikakvog udjela i On nema od njih nikakve pomoći (34/22) Oni se neće za njih moći zauzeti kod Allaha – makar bili i meleki – jer meleki primaju Allahovu odredbu skrušeno i drhteći; oni ne govore dok ih ne prođe strah i duboko uzbuđenje … Pita ih ko ih opskrbljuje iz neba i iz Zemlje. Allah, Gospodar nebesa i Zemlje. On je taj ko ih, bez partnera, opskrbljuje. Zatim prepušta njegovu i njihovu stvar Allahu, jer je On taj koji donosi konačnu riječ o onome u čemu su se oni razišli… Ovaj krug završava izazovom, kao što je i počeo, a to je da mu pokažu one koje smatraju Njemu ravnim. Nema ih; postoji samo Allah, silni i mudri! (34/27)

Ćetvrti i peti krug zajedno tretiraju problem Objave i poslanstva i odnos nevjernika prema njima, kao i odnos onih koji su navikli na raskošan život prema svakoj poslaničkoj misiji, jer se oni ponose svojim imecima i svojom djecom. Ova dva kruga potvrđuju istinske vrijednosti na osnovu kojih će biti polaganje računa i na kojima će se zasnivati nagrada i kazna, a to su vrijednosti vjerovanja i dobrih djela, a ne bogatstvo i djeca. Oni iznose sudbinu vjernika i nevjernika u nekoliko raznovrsnih prizora Smaka svijeta u kojima se sljedbenici odriču onih koje su slijedili, kao što se meleki u njima odriču da su im se klanjali zalutali politeisti… Između ovih prizora poziva ih da se vrate svojoj istinskoj prirodi, pa da u njoj, lišenoj strasti i buke, potraže inspiraciju u vezi sa ovim Poslanikom na čije ugonjenje u laž se usuđuju bez ikakva dokaza. Poslanik ne traži od njih nagradu za Uputu, on nije lažac niti ludak… Svaki od ova dva kruga završava jednim od prizora Sudnjeg dana. Sura tako završava kratkim, snažnim akordima: Reci: “Gospodar moj pobjeđuje Istinom, On dobro zna i sve ono što je veoma skriveno.’ Reci: “Došla je Istina, a laži je nestalo!” Reci: “Mo zalutam, zalutao sam na svoju štetu, a ako sam na pravom putu, to je zbog onoga što mi Gospodar moj objavljuje; On zaista sve čuje i blizu je’’ (34/48-50)…

Na samom kraju je jedan prizor Sudnjeg dana, kratkih ritmova, ali snažan i okrutan.

Sada, nakon ovog sumarnog predstavljanja, prijeđimo na podrobnije izlaganje…

Nastavlja se…

Odlomak iz djela: 

“U okrilju Kur’ana”, Sejjid Kutb, 22 džuz, sura Sebe’ uvod

Izdavač: FIN, Sarajevo, 1999.

Obrada: Akos.ba