Vi ste ovdje
Home > U Fokusu > Zdravo društvo izgrađuju zdravi pojedinci

Zdravo društvo izgrađuju zdravi pojedinci

Pred našom generacijom je velika odgovornost. Stojimo pred jednim kompleksnim pitanjem od čijeg odgovora će zavisiti naša budućnost i budućnost sljedećih generacija. Ono glasi na koji način ćemo kao autohtoni evropski narod muslimanske religije spojiti naša religijska načela sa modernim evropskim razmišljanjima i shvatanjima. Odustanemo li od naših tradicionalnih religijskih formi izgubićemo svoj identitet i vrlo lahko ćemo se asimilirati u tuđi. Odustanemo li, pak, od modernih stremljenja kojima je dužan stremiti svaki kulturni identitet, konzerviraćemo i radikaliziraćemo naše društvo, postati crna mrlja na mapi svijeta i izgubiti bilo kakvu šansu da se priključimo duhu vremena i zajedno sa ostalim identitetima gradimo normalan svijet kojeg će karakterizirati kulturni i religijski pluralitet.

 

Međutim, koliko pitanje suživota i koegzistiranja sa drugima u evropskoj raznolikosti vjera, kultura i nacija zavisi od nas, toliko zavisi i od vanjskih faktora. Naime, imamo pravo sumnjati želi li Zapad nas kao takve iz dva razloga. Prvi razlog su historijske pouke muslimana Endelusa i Sicilije, kao i pouke izvučene iz kontinuiranog viševijekovnog nasilja vršenog nad našim narodom pred kojim je cijela Evropa najčešće zatvarala oči. Drugi razlog je taj što savremeni svijet samo prividno slavi različitosti, a ustvari nameće uniformnost humanumu, dok, sa druge strane, islam može koegzistirati i napredovati sa bilo kojim identitetom (što je više puta kroz historiju pokazano). Takav uvijek živući islam i jedno islamsko društvo koje može iz takve živuće religije proisteći nikako ne odgovara desakraliziranom evropskom svijetu u kojem je sveto i transcedentalno odavno odbačeno i ukinuto iz svakodnevnog života.

 

Budući da se Evropa prvi put upoznala sa kulturnom i religijskom pluralnošću upravo pri susretu sa muslimanima Endelusa – dakle, sa društvom jako sličnom našem, i budući da islam nesporno jedini može ponuditi duhovno i moralno ozdravljenje društva, sa pravom možemo vjerovati da možemo puno doprinijeti Zapadu na putu ka moralno-religijskom preporodu. No, da bi došli do tog stupnja na kojem možemo dobiti priliku da injektiramo religijsku supstancu u društvo sekularnog humanizma Zapada, moramo se najprije sobom pozabaviti. Naše društvo, obilježeno političkom nestabilnošću, vjerskom podijeljenošću, moralnim kolapsom, slijepim slijeđenjem vođa u kombinaciji sa zaostalošću, siromaštvom, nezaposlenošću, površnom religioznošću i neviđenim dokonlukom omladine, potrebno je iz korijena mijenjati. Zbog toga se svi mi, naročito mladi, trebamo osjećati obaveznima da na pravi način doprinesemo našem narodu na putu ka ozdravljenju i materijalnom i duhovnom progresu, ne bi li ispunili civilizacijsku dužnost i amanet što smo ga rođenjem u islamu dobili, a dopustili historiji da još jednom, izetbegovićevski rečeno, svjedoči o tome kako grupa odlučnih, hrabrih i pametnih ljudi ostavlja neizbrisive tragove i mijenja tok događaja.

 

Zdravo društvo/zajednicu/civilizaciju izgrađuju zdravi pojedinci. Takvi pojedinci su najprije dobro odgojeni. Učeni su pred svakim problemom stati odlučno, a pred svakim strahom/prijetnjom/opasnošću koja dolazi od drugih zlonamjernih ljudi stati hrabro i neustrašivo. Oni su, također, pravilno obrazovani. Savremene tekovine čovječanstva na lokalnoj i globalnoj razini im nisu nepoznanica i najbolji su u svojoj struci. Neumorno rade i imaju neiscrpnu želju za proširivanjem svoga znanja. Oni su, zatim, religiozni. Svjesni su Božije nazočnosti u svakome trenutku i ovosvjetska zadovoljstva poput slave, bogatstva, moći i ugleda što ih je savremenost nametnula doimaju im se potpuno nevažnima. Započinju sve poslove u ime Boga i ne daju svoje znanje i svoju čast prodati zarad ovodunjalučkog interesa. Političko-vjerska gibanja na globalnoj i lokalnoj razini ih ne dodiruju. Oni su komunikativni i lahko sklapaju prijateljstva sa drugima neovisno od njihove vjerske ili nacionalne pripadnosti. Dakle, tolerantni su. Izgledaju prihvatljivo savremenim uvjetima, koriste sve blagodati koje olakšavaju čovjekov život što ih je savremenost ponudila. Takvi pojedinci su svjesni da je savremeni svijet bolestan i da ga treba liječiti. Znaju koje im je mjesto u tom svijetu i kakvu ulogu trebaju odigrati. Svjesni su da preokret započinje samokritičnošću i kritičnošću. Ozbiljno i temeljno preispituju svoje osobine i svoje predispozicije, svoje pogreške i svoje uspješne rezultate. Takvi pojedinci su u svom djelovanju predani, uporni i neumorni i uvijek žrtvuju svoje interese zarad kolektivnog. Njihovi planovi su dugoročni, a djelovanje uvijek ispunjeno strpljivošću i optimizmom, u iščekivanju najboljeg rezultata. Samo takvi pojedinci rame uz rame mogu povesti društvo/zajednicu/civilizaciju ka političko-ekonomskom progresu, razvoju kulture i nauke i moralno-religijskom preporodu.

 

Piše: Almir Rizvanović, dio eseja „Misli o civilizacijskom progresu“ iz knjige „Misli sandžačke omladine“

 

Rođen 1988. godine. Studije završio kao najbolji student Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu otkad nosi počasno ime “Zlatni student”. Pohađao je prestižne škole zaštite islamskog naslijeđa u Istanbulu. Radio je najprije kao demonstrator a zatim i kao asistent na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu na raznim predmetima, a također je bio i asistent na Internacionalnom BURCH Univerzitetu u Sarajevu. Sarađuje sa Centrom za islamsku kulturu, tradiciju i umjetnost u Istanbulu. Radio za Al Turath fondaciju saudijskog princa Sultana bin Selmana kao arhitekt na obnovi starog grada Džedde. Školu očuvanja islamskog urbanog naslijeđa pohađao je tri puta u Istanbulu. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada na polju arhitekture, grafičkog dizajna i spisateljstva. Bavi se pisanjem, kako u okviru svoje struke, tako i izvan nje, osvrćući se na probleme epohe na globalnom i lokalnom nivou. Pokretač je raznih nezavisnih i apolitičnih projekata povezivanja omladine, njihovog međusobnog upoznavanja, razmjene stavova, razmišljanja i viđenja svijeta, želeći time da afirmiše i priključi omladinu savremenim tekovinama. Osnivač je grupe “Misli sandžačke omladine” koja iza sebe već ima jednu publikaciju – zbirku eseja “Misli sandžačke omladine” a u pripremi je i sljedeća publikacija – zbirka priča “Sandžačka sehara”.
 

 

Akos.bA

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Zdravo društvo izgrađuju zdravi pojedinci

Pred našom generacijom je velika odgovornost. Stojimo pred jednim kompleksnim pitanjem od čijeg odgovora će zavisiti naša budućnost i budućnost sljedećih generacija. Ono glasi na koji način ćemo kao autohtoni evropski narod muslimanske religije spojiti naša religijska načela sa modernim evropskim razmišljanjima i shvatanjima. Odustanemo li od naših tradicionalnih religijskih formi izgubićemo svoj identitet i vrlo lahko ćemo se asimilirati u tuđi. Odustanemo li, pak, od modernih stremljenja kojima je dužan stremiti svaki kulturni identitet, konzerviraćemo i radikaliziraćemo naše društvo, postati crna mrlja na mapi svijeta i izgubiti bilo kakvu šansu da se priključimo duhu vremena i zajedno sa ostalim identitetima gradimo normalan svijet kojeg će karakterizirati kulturni i religijski pluralitet.

 

Međutim, koliko pitanje suživota i koegzistiranja sa drugima u evropskoj raznolikosti vjera, kultura i nacija zavisi od nas, toliko zavisi i od vanjskih faktora. Naime, imamo pravo sumnjati želi li Zapad nas kao takve iz dva razloga. Prvi razlog su historijske pouke muslimana Endelusa i Sicilije, kao i pouke izvučene iz kontinuiranog viševijekovnog nasilja vršenog nad našim narodom pred kojim je cijela Evropa najčešće zatvarala oči. Drugi razlog je taj što savremeni svijet samo prividno slavi različitosti, a ustvari nameće uniformnost humanumu, dok, sa druge strane, islam može koegzistirati i napredovati sa bilo kojim identitetom (što je više puta kroz historiju pokazano). Takav uvijek živući islam i jedno islamsko društvo koje može iz takve živuće religije proisteći nikako ne odgovara desakraliziranom evropskom svijetu u kojem je sveto i transcedentalno odavno odbačeno i ukinuto iz svakodnevnog života.

 

Budući da se Evropa prvi put upoznala sa kulturnom i religijskom pluralnošću upravo pri susretu sa muslimanima Endelusa – dakle, sa društvom jako sličnom našem, i budući da islam nesporno jedini može ponuditi duhovno i moralno ozdravljenje društva, sa pravom možemo vjerovati da možemo puno doprinijeti Zapadu na putu ka moralno-religijskom preporodu. No, da bi došli do tog stupnja na kojem možemo dobiti priliku da injektiramo religijsku supstancu u društvo sekularnog humanizma Zapada, moramo se najprije sobom pozabaviti. Naše društvo, obilježeno političkom nestabilnošću, vjerskom podijeljenošću, moralnim kolapsom, slijepim slijeđenjem vođa u kombinaciji sa zaostalošću, siromaštvom, nezaposlenošću, površnom religioznošću i neviđenim dokonlukom omladine, potrebno je iz korijena mijenjati. Zbog toga se svi mi, naročito mladi, trebamo osjećati obaveznima da na pravi način doprinesemo našem narodu na putu ka ozdravljenju i materijalnom i duhovnom progresu, ne bi li ispunili civilizacijsku dužnost i amanet što smo ga rođenjem u islamu dobili, a dopustili historiji da još jednom, izetbegovićevski rečeno, svjedoči o tome kako grupa odlučnih, hrabrih i pametnih ljudi ostavlja neizbrisive tragove i mijenja tok događaja.

 

Zdravo društvo/zajednicu/civilizaciju izgrađuju zdravi pojedinci. Takvi pojedinci su najprije dobro odgojeni. Učeni su pred svakim problemom stati odlučno, a pred svakim strahom/prijetnjom/opasnošću koja dolazi od drugih zlonamjernih ljudi stati hrabro i neustrašivo. Oni su, također, pravilno obrazovani. Savremene tekovine čovječanstva na lokalnoj i globalnoj razini im nisu nepoznanica i najbolji su u svojoj struci. Neumorno rade i imaju neiscrpnu želju za proširivanjem svoga znanja. Oni su, zatim, religiozni. Svjesni su Božije nazočnosti u svakome trenutku i ovosvjetska zadovoljstva poput slave, bogatstva, moći i ugleda što ih je savremenost nametnula doimaju im se potpuno nevažnima. Započinju sve poslove u ime Boga i ne daju svoje znanje i svoju čast prodati zarad ovodunjalučkog interesa. Političko-vjerska gibanja na globalnoj i lokalnoj razini ih ne dodiruju. Oni su komunikativni i lahko sklapaju prijateljstva sa drugima neovisno od njihove vjerske ili nacionalne pripadnosti. Dakle, tolerantni su. Izgledaju prihvatljivo savremenim uvjetima, koriste sve blagodati koje olakšavaju čovjekov život što ih je savremenost ponudila. Takvi pojedinci su svjesni da je savremeni svijet bolestan i da ga treba liječiti. Znaju koje im je mjesto u tom svijetu i kakvu ulogu trebaju odigrati. Svjesni su da preokret započinje samokritičnošću i kritičnošću. Ozbiljno i temeljno preispituju svoje osobine i svoje predispozicije, svoje pogreške i svoje uspješne rezultate. Takvi pojedinci su u svom djelovanju predani, uporni i neumorni i uvijek žrtvuju svoje interese zarad kolektivnog. Njihovi planovi su dugoročni, a djelovanje uvijek ispunjeno strpljivošću i optimizmom, u iščekivanju najboljeg rezultata. Samo takvi pojedinci rame uz rame mogu povesti društvo/zajednicu/civilizaciju ka političko-ekonomskom progresu, razvoju kulture i nauke i moralno-religijskom preporodu.

 

Piše: Almir Rizvanović, dio eseja „Misli o civilizacijskom progresu“ iz knjige „Misli sandžačke omladine“

 

Rođen 1988. godine. Studije završio kao najbolji student Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu otkad nosi počasno ime “Zlatni student”. Pohađao je prestižne škole zaštite islamskog naslijeđa u Istanbulu. Radio je najprije kao demonstrator a zatim i kao asistent na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu na raznim predmetima, a također je bio i asistent na Internacionalnom BURCH Univerzitetu u Sarajevu. Sarađuje sa Centrom za islamsku kulturu, tradiciju i umjetnost u Istanbulu. Radio za Al Turath fondaciju saudijskog princa Sultana bin Selmana kao arhitekt na obnovi starog grada Džedde. Školu očuvanja islamskog urbanog naslijeđa pohađao je tri puta u Istanbulu. Dobitnik je brojnih priznanja i nagrada na polju arhitekture, grafičkog dizajna i spisateljstva. Bavi se pisanjem, kako u okviru svoje struke, tako i izvan nje, osvrćući se na probleme epohe na globalnom i lokalnom nivou. Pokretač je raznih nezavisnih i apolitičnih projekata povezivanja omladine, njihovog međusobnog upoznavanja, razmjene stavova, razmišljanja i viđenja svijeta, želeći time da afirmiše i priključi omladinu savremenim tekovinama. Osnivač je grupe “Misli sandžačke omladine” koja iza sebe već ima jednu publikaciju – zbirku eseja “Misli sandžačke omladine” a u pripremi je i sljedeća publikacija – zbirka priča “Sandžačka sehara”.
 

 

Akos.bA

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top