Zbogom Obama: Prvi “musliman” predsjednik Amerike
Osam godina je tamnoputi čovjek, kojem je otac Kenijac, čije srednje ime je Husein i koji je proveo dio svoga djetinjstva u Indoneziji, bio na čelu Sjedinjenih Američkih Država kao vrhovni zapovjednik i cijelo to vrijeme gotovo trećina zemlje je smatrala da je on musliman. Umjesto da me to zabrine, na neki način me ustvari to raduje.
Obamina boja kože, arapsko srednje ime, njegovi “muslimanski” korijeni nisu odvratili američke glasače da ga učine drugom po redu najmoćnijom i najuticajnijom osobom u naciji (prvo mejsto svih vremena zauzima Oprah). Umjesto toga, milioni Amerikanaca su dobrovoljno i po ličnom izboru glasali za čovjeka koga mnogi smatraju muslimanom.
Obamine karakterne osobine učinile su ga simbolom miliona djece. Naše “etničke razlike” tjeraju nas da se zapitamo da li bi nas ili ne, Amerika ikada prihvatila kao išta više osim saveznike, simbol manjine, najbolje etničke prijatelje i umjesto toga nas pozvali da zauzmemo centralno mjesto na bini i prigrlimo svijetla reflektora kao vodeći protagonisti američke pripovijesti.
Čak i kada su neki Republikanci namjerno i uporno bez imalo srama forsirali teoriju zavjere o porijeklu rođenja – tvrdeći da Obama nije legitiman predsjednik jer nije rođen u Sjedinjenim Američkim Državama, američki narod mu je uprkos tome ukazao svoje povjerenje 2008. i 2012. godine. Zar to nije izuzetan čin?
Obama je uvijek jasno naglašavao da je kršćanin, ali se nikada nije distancirao od muslimana kao odgovor na sumnje i glasine koje su kružile u vezi njegove vjerske pripadnosti. Prvi njegov veliki intervju dao je mediju Al-Arabiya 2009. godine. Nekoliko mjeseci nakon što je postao predsjednik, održao je govor na Univerzitetu u Kairu, kojim je želio popraviti odnose sa muslimanskim manjinama, osvrnuvši se na bespotrebnost rata u Iraku i Afganistanu.
Zatim je tokom svoje zadnje godine na mjestu predsjednika, konačno zakoračio u američke džamije po prvi put, što je izazvalo rekordnu posjetu muslimana. Nedavno je okončao omraženi Nseers program kojeg je pokrenula Bušova vlada kako bi deportovala preko 13 miliona imigranata, uglavnom muslimana arapskog porijekla.
Ovo nije revizija Obaminog predsjedničkog mandata i manjkavosti njegove unutrašnje i vanjske politike, njegovih vrlina i mahana, neispunjenih obećanja i njegove trajne pobjede. Samo želim da mu se zahvalim što sam uvidjela da se većina Amerikanaca izdigla iznad otrovne zaoštavštine rasizma i prihvatila ovakvog čovjeka za vođu.
Naravno, smrtonosni hropac bijelačke nadmoći udario je sa leđa, ispunjen bijesom i hujom. Uskoro ćemo svjedočiti demokratskoj tranziciji moći sa elokventnog, dostojanstvenog političara na naprasitog i temperamentnog tankokožca antimuslimanskog prostaka koji postaje obrazac uvredljivig twitova protiv ikone borbe za ljudska prava Johna Lewisa, njegove vlastite inteligencije protiv inteligencije muzičara Hamiltona, ali čiji maleni prsti ne mogu utipkati 140 slova kritike Vladimiru Putinu.
Neki kažu da je to dokaz je rasizam ugrađen u DNA Amerikanaca, tako da sebi nikada ne mogu oprostiti grijeh izbora crnca muslimana za predsjednika, pa ne žele to zaboraviti kako im se to ponovo ne bi desilo.
Međutim, ako malo bolje pogledate, ova država polako ali sigurno prihvata novu multikulturalnu boju. Tokom proteklih izbora, Ilhan Omar tamnoputa muslimanka, izbjeglica koja nosi hidžab postala je prva Amerikanka somalijskog porijekla koja je izabrana na na izborima.
Keith Elison, prvi musliman koji je izabran u Kongres, pojavio se kao jedan od vodećih progresivnih kandidata za mjesto predsjednika Demokratskog nacionalnog odbora. Khizr i Ghazala Kan pakistanske izbjeglice koje su dobili zlatnu roditeljsku značku jer su im djeca poginula boreći se za Ameriku, odvalili su moralni šamar Trumpu koji je naišao na odobravanje ratnih veterana širom Amerike.
Američki san pod Trumpovom vlašću, može postati prava noćna mora za mnoge, ali za osam godina vladavine crnog čovjeka sa stranim imenom kojeg mnogi smatraju muslimanom, dva puta je izabran kako bi pomogao da taj san postane stvarnost za mislione ljudi koji i danas beru plodove njegovog truda.
Zli ljudi, odvratne žene, marginalizirani, zaboravljeni, etnici i oni koji su usklikivali Trumpu, nastaviće da se bore za to. Baš sve ono što smo uvijek imali. Baš sve ono što smo uvijek željeli. Ko zna, možda neki idući predsjednik bude musliman.
Izvor: theguardian.com
Autor: Wajahat Ali
Za Akos.ba preveo Fahrudin Vojić
