Zašto želimo biti “svakom loncu poklopac”?
Prije par noći pročitah jedan zanimljiv i koristan tekst od jednog našeg dragog prijatelja iz Krajine u kojem se autor osvrće na nezaobilaznu temu širenja Istine putem medija, odnosno količine iskorištavanja medijskog prostora za širenje univerzalnih istina islama. Nakon pročitanog teksta bio sam više nego sretan i ushićen što se jedna ovako mlada osoba bavi ovim značajnim pitanjem, pored ”mora” drugih koji su to davno trebali učiniti.
Nemalo nakon pročitanog teksta zvoni mi mobitel. Zove jedan prijatelj iz našeg glavnog šehera, sa namjerom da mi skrene pažnju na jednu islamsku stranicu na kojoj se u tim minutama vodi žučna rasprava naših prekaljenih ”stručnjaka” obojenim bojama tarikatskog hakikata sa ”stručnjacima” obojenim bojama ”sunneta i Pravoga puta”.
Iako uopće ne pratim takve rasprave i istinski se grozim na iste, godinama uspješno izbjegavajući sav taj postojeći cirkus, ipak sam ga poslušao. Kad tamo – ustaljena situacija. Lete fetve k’o iz rukava. Zaoštrili se čaršibendijski momci različitih tarikata potpomognuti malim brojem klasičnih džahila koji ni riječ ”Kur’an” ne znaju napisati kako treba, protiv savremene ”uleme” umjerenih selefijskim menhedža potpomognutih pokojim tekfirlijom.
”Ganjaju se” oko raznih pitanja. Ovi jedni tvrde da kod nas uopće nema nikakvih bid’ata /novotarija u vjeri/ i da je sva naša bosansko-hanefijska tradicija ona ”prava”, dočim ovi drugi tvrde da je haman pa sve ”bid’at”. Ne smiješ ni lice poslije dove rukama potrati.
Ovi iz prvog tabora brane svoj bosansko-hanefijski mezheb koji im je i dopustio da mogu imati ”mali milion” tarikata i čudnovatih ”šejhova” po Bosni, pa i šire, a ovi iz drugog tabora ortodoksno, bez imalo popuštanja brane pravna rješenja zasnovana na ”hanbelijsko-šafijskoj pravnoj školi”.
Razvezli oni priču ”od nemila do nedraga”. Svakakve su pravne i teološke postulate prečešljali, sve dok im nije došla ”pod ruku” jedna od Đozinih fetvi koja govori o broju rekata džume namaza.
Ovi drugi presretni kad su vidjeli da je uvaženi prof. Husein ef. Đozo jasno ustvrdio da nema nikakve potrebe da se džuma klanja od 16 rećata, dočim ovi prvi k’o da su gdje nagrajisali. Šejtan počeo svoje vesvese da im ubacuje u lijepe mubareć glavice, pa se počeli domišljati kako da ”spuste vehabije na zemlju”.
Potezali su oni svakakvih komentara. U jednom trenutku sam pomislio da će od svog silnog fursata i prof. Đozu proglasiti selefijom ili nekakvim ”vehabijom”.
Uzimali su oni u usta i uvaženog prof.dr. Enesa Ljevakovića i njegove fetve, te su tabirili i umovali onako kako to samo oni znaju i umiju. I jedni i drugi.
Još je samo falilo to da im kakav bosanski novokomponovati šiit ”uleti” u raspravu i da im da još inspiracije za nova ”duhovna saznanja i spoznaje”, te da oni budu još originalniji i upečatljiviji sa svojim ”fetvama” i ”umovanjima”.
I, doista, dragi moji, nemojte misliti da to oni rade samo sada. Ne, oni ove svoje rasprava i ujdurme vode godinama. Kad god i gdje god mogu.
Pojedinci iz reda muslimana selefijske provenijencije još uvijek generaliziraju ljude i neumjesno osuđuju druge, dočim ovi drugi, tarikatima produhovljeni pojedinci, povilene kad im neko dirne u ”tevhid”, četeresnice, mevlude, Fatihe za umrle, zajednički zikr, tespih i slično.
Prvi svoja pravna rješenja crpe sa Istoka, od nemezhebskih učenjaka i šejhova, dočim drugi svoje duše napajaju iz ”nepresušnog vrela” Dželaludina Rumija, hazreti Mevlane, te desetina raznih tarikatskih šejhova i pirova, uglavnom ovih naših ”domaćih”.
Po meni, u tome nema ništa sporno. Svi su muslimani i svi oni Allahu Uzvišenom padaju na sedždu. Molim Uzvišenog Allaha da sve one muslimane koji za sebe vole reći da slijede staze selefa ili tarikata, objedini na Istini, da im oprosti ovodunjalučke pogreške i da ih nagradi prostranim Džennetom. Ono što želim sebi, želim i drugima. Međutim, prestanimo više umovati po facebooku i po raznim portalima i forumima. Čemu više te vaše prepirke, svađe i svojevoljni idžtihadi.
Sve neki ”Ebu ovaj”, ”Ibni onaj”, pir-baba onaj, hazreti derviš ovaj i sl. Pola njih se kriju iza lažnih imena i poturaju lažne slike kako bi nekog zavarali. Samo ne znam koga. Onaj ko misli da vara druge, on jadnik najviše sebe vara.
Ostavite vi Islamsku zajednicu na miru. Ona i jeste takva zbog toga što smo mi dopustili da bude takva. Ako vam ne odgovara postupak nekog vašeg lokalnog predvodnika /imama/, onda bogme radite u svom džematu da se i imam i stanje samog džemata popravi. Nemojte samo vaziti po facebooku, već zasučite rukave i na teren. Obilazite sa svojim imamom ostale džematlije. Upitajte koga od običnih ljudi treba li mu šta pomoći, je li ko bolestan, gladan, žedan i slično. Uradite nešto konkretno u svome džematu, a svog imama ne popuštajte dok ne uvidite da je shvatio suštinu islama i intencije glavnih islamskih propisa.
Jer većina pojedinih imama ne griješe u tumačenju vjere namjerno, već to uglavnom biva zbog trenutnog polovičnog znanja, a počesto i zbog neimanja hrabrosti da ljudima kažu ono što znaju.
Znam na desetine predivnih imama, čestitih i poštenih insana. Sa nekima se često družim i onda kad oni počnu da pričaju o Ronaldu, Džeki, Čelziju ili slično, ja ih prekinem i nametnem temu tefsira i fikha. Uporno nastojim da iz njih izvučem ono najbolje. Da čujem iz njihovih usta nepobitnu činjenicu, koju je i prof. Đozo stalno potencirao, a to je : da Kur’an nije objavljen da bi se učio mrtvima, već da bi po njemu radili i postupali živi.
Trudim se da kroz razgovor dođemo do zaključka zašto su upravu oni koji kažu da džuma nema niti je ikad pravno imala 16 rekata, ili pak da sami priznaju da je bolje klanjati bar farze kako treba, nego i farze i nafile u jednom cugu, gimnastikom, kako ne treba.
Ubjeđujem ih da na džumi ili u svojim vazovima pričaju i tumače ljudima vjeru, a ne da im vaze o tome koja je stranka bolja, a koja gora.
Pomozimo na takav način naše čestite imame. Praktično i savjetodavno. Fini su to ljudi. Neće se oni ljutiti, ukoliko vide da su vaše sugestije iskrene i na mjestu. Radite malo i sa džematskim odborima. Širite da’vu ljubazno i lijepom riječju. Objašnjavajte ljudima intencije Allahovih propisa, a nemojte im odmah nametati svoju dugu bradu, zavraćene nogavice, niti vaše tekijske i tarikatske ”spoznaje” o evlijama i izmišljenim sevapima za ”tevhide”, sedmine, četeresnice i slično.
Umanjite malo rasprave i ”umovanja” po internetu. Radite više sa ljudima na terenu.
Kad dostignete posebnu bliskoću u komunikaciji i prijateljstvo sa nekim urednikom ili direktorom neke radio, TV stanice ili elektronskog medija, porazgovarajte sa istima o razlogu njihovog indolentnog odnosa spram islama i naše uleme. Upitajte ih zašto u svoje medije zovu promašene ličnosti i sektaše, pored ovolikog broja naših muftija, glavnih imama, hafiza, te uglednih univerzitetskih profesora sa vjerskih fakulteta i odsjeka.
A uz to, pored što ćete ostaviti ”na miru” Islamsku zajednicu, dragi moji ljubitelji fcb komentara i svađa, ostavite na miru i našu ulemu, ali i sve druge ljude. Ne vazite vi puno ni o prof. Ljevakoviću, ni o prof. Đozi, ali bogme ni o drugima. Zabavite se malo više o sebi. Jer da ste ulema i intelektualci ne biste se spustali na taj nivo da k’o kakva djeca budete ”svakom loncu poklopac”, već biste bili negdje uključeni u neki koristan društveni projekat, pa tako ”ušićarili” koji sevab, jer se sevabi ne stiču samo po internetu kako to vi mislite.
Volite se, uvažavajte i cijenite, a što se tiče spornih tema oko kojih se međusobno razilazite, one će, inša Allah, u skorije vrijeme biti naša prošlost. Samo polahko. Živi bili, pa vidjeli!
P.S. Slobodno čitajte Fetve od prof. Đoze , dr. Ramića i ostalih, a uz to ne zaboravite katkad pročitati ponešto i od prof. Mirsada Mahmutovića, prof. Kurdića, prof. Adilovića, te dr. Tarika Muftića.
I mi ćemo se doduše potruditi da vam pomognemo da do njihovih sadržaja što brže i što lakše dođete.
Za Akos.ba piše: Admir Iković
