Zašto učimo Kur’an?
Da li ste se ikad zapitali zašto učimo Kur’an? To je vrlo jednostavno pitanje na koje svako od nas mora znati odgovor.
Da li Kur’an učim iz osjećaja neke obaveze, da bih stekao neke informacije, kada nam neko blizak preseli na ahiret ili samo da mi prođe vrijeme?
Jesam li svjestan čije Riječi učim; jesam li svjestan blagodati i veličine nagrade; da li mi je želja da se s svakim proučenim ajetom približim Allahu?
Koliko sam svjestan vrijednosti Kur’ana i trajnog bogatstva koje mi nudi?
Trebamo pogledati u naša srca i provjeriti naše prioritete: da li je za nas Kur’an manje vrijedan od neke ovosvjetske stvari?
Promjena naših života nabolje započinje s spoznajom o neprocjenjivoj vrijednosti vjere. Sve na ovom mjestu možeš nekako nadoknaditi, ali za vjeru nema alternative niti nadoknade. Posao možeš izgubiti, ali će ti Allah dati da dobiješ drugi. Razboljeti se možeš, ali i ozdraviti. Osiromašiti možeš, ali se i obogatiti. Ali vjeru ne možeš dobiti kako hoćeš, već je ona Allahov dar koji On poklanja kome želi.
Zašto je potrebno da se zapitamo o razlozima zbog kojih učimo Kur’an?
Zbog riječi Poslanika, s.a.v.s: “Zaista se djela cijene samo prema namjerama i zaista će svaki čovjek dobiti samo ono što je naumio svojim djelom, pa ko bude hidžru učinio u ime Allaha i Njegova Poslanika, njegova hidžra je Allahu i Njegovu Poslaniku, a ko bude hidžru učinio radi materijalne dobiti, ili zbog žene da bi je oženio, njegova hidžra je za ono za šta ju je naumio.” (Buhari i Muslim)
Ukoliko ste odsutni duhom, ta vaša nezainteresovanost čini prepreka između vas i Kur’ana. Kao što nagradu za obavljen namaz imate samo u onoj mjeri koliko ste u njemu prisutni srcem i tijelom; tako se i od Kur’ana čovjek ne može istinski okoristiti dok ne promisli o njegovim značenjima, i potom nastoji da naučeno primijeni u praktičnom životu. U tom smislu, Uzvišeni kaže: „Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!“ (Kur’an, sura Muhammed, ajet 24.)
Aiša, radijallahu anha, je opisala našeg voljenog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, kao „Kur’an koji hoda“. Drugim riječima, Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nije samo učio Kur’an, već ga je ŽIVIO.
To je poruka i svima nama, da se zbog druženja s Kur’anom moraju vidjeti promjene nabolje u našem ponašanju, radu i privatnom životu. Ukoliko toga nema, već ostajemo isti, ili ne dao Allah gori, tada si moramo ponovo postaviti pitanje s početka teksta: „Zašto učim Kur’an?“
Za Akos.ba piše: Nedim Botić
