Liderstvo i menadžment

Zašto se (ne)svjesno borimo protiv promjena?

Mislimo da je potrebno da poboljšamo sami sebe i našu trenutnu situaciju, jer smo nezadovoljni (barem malo) sa time kako stvari stoje. Imamo konstantan nagon za poboljšanjem.

Zato nastojimo uvesti promjene – više vježbe, bolja prehrana, više čitanja, biti pažljivi, raditi sa više smisla, biti discipliniraniji, piše portal zenhabits.net.

Pa ipak, borimo se sa promjenama. Zašto je to tako?
Problem je u tome što se držimo iluzije čvrstoće.

Dopustite mi da objasnim. Ispada da svi želimo stvari koje trebaju biti čvrste u našim životima: želimo solidne prihode i dnevnu rutinu. Želimo solidnu verziju sebe, koja nije toliko uzdignuta i zavisna od vjetrova naše i tuđe ćudi.

Želimo da svi drugi oko nas budu čvrsti, pouzdani, stabilni, i to na način na koji želimo da bude. Želimo da naši odnosi budu čvrsti i pouzdani. Želimo da naše zdravlje bude čvrsto, da ne podliježe ozljedama, depresijama i bolestima. Želimo da svi drugi budu čvrsti i da ne umiru ili obole. Naravno, naš racionalni um zna da to uvijek nije moguće, ali ipak, to je ono što želimo. Čvrstoću.
Nažalost, tražimo nešto čvrsto… u rijeci. Postoji samo fluidnost, ne postoji čvrstina.

Razmislite o sebi na trenutak: možete li održati savršenu rutinu, koja se nikada ne mijenja, cijelu godinu? Vjerojatno ne – većina nas to ne može učiniti ni za jedan dan. Zašto je to tako? Zašto ne možemo jednostavno napraviti plan i čvrsto ga se držati? To je zato što naši umovi nisu strojevi koji slijede fiksni program, nego su umjesto toga složeni, stalno se mijenjaju, stalno reagiraju na nove stvari, stalno stvaraju nove veze i novu dinamiku. Možemo se oblikovati u kruti oblik isto kao što možemo zgrabiti šaku vode i napraviti od nje čvrst oblik.

Ali šta ako zamrznemo vodu da bi bila čvrsta, možda se upravo pitate?

Razmislimo o našim mislima: uzmite jednu misao, sljedeću koja vam padne na pamet, i smrznite je. Učinite da ostane u vašem umu, nepromjenjiva, da ne ide nigdje, bez skakanja na druge misli. Ne možete to učiniti, zar ne? Ja sigurno ne mogu. Mi ne kontroliramo naše misli. Mi ne možemo učiniti da ostanu sa nama. Ne možemo ih prisiliti na obrazac koji želimo da slijede. One su tekućina. To je kao da pokušavate kontrolirati vjetar.

Mi smo tekućine, poput vode. Nismo čvrsti, poput vjetra smo.

Pa ipak, mi želimo da budemo čvrsti. Posežemo za tom čvrstoćom, uprkos našoj fluidnosti. Borimo se sa našim poboljšanjima, jer čak i ako smo savršeno isplanirali solidan napredak, nikada nećemo slijediti taj savršeno solidan plan. Mi ćemo kapati kroz formu koju smo izradili za sebe, pronaći pukotine i iscuriti iz nje.

Sve ostalo oko nas je također fluidno. Svaka druga osoba je samo tekućina kao što smo i mi, a želimo da sve i svako bude čvrst.
Zbog toga se borimo sa ovim, jer ništa nije onako kako mi želimo da bude. Ništa nije stabilno, ništa ne slijedi naše ideale, niko nije ispao na način na koji se nadamo da će ispasti. Postajemo frustrirani, zabrinuti, ljuti, tužni i strah nas je okoline i sebe samih.

Dakle, šta je onda rješenje? Kako i da li se ikada možemo poboljšati? Kako možemo pustiti frustracije i strahove u ovom svijetu tekućine?
Započnite time što ćete prihvatiti fluidnost. Pogledajte svoje misli, svoje strahove, svoje boli i stvarno ih istražite. Pogledajte njihovu prirodu. Shvatite da čak i ako je snažna ta poteškoća koju upravo sada osjećate, ona nije čvrsta, ona je zapravo para, te će se istrošiti.
Niti jedan od problema koji nas okružuju nije veliki kada shvatimo da su samo magla u prolazu.
Na taj način, možemo samo sjediti u magli, i nasmijati se. Cijenite te trenutke u magli. Oni vas uče.
Naša fluidnost je “loša” samo ako želimo čvrstoću.

Za Akos.ba preveo Jasmin Mujakić

Povezani članci

Back to top button