Zašto nam se dove ne primaju?

Nekada se upitamo zašto nam se dova ne prima i ne uslišava iako je naš Gospodar rekao: “Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!” (El-Mu’min, 60). Kako to da zulumćar hoda po Zemlji, a Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao je: “Čuvaj se dove onoga kome je učinjena nepravda, jer između nje i Allaha nema prepreke!” (Buhari)?

Molimo se za muslimane, a naročito za one potlačene, ali ne vidimo poboljšanje u njihovim životima. Podučavamo postača da se njegova dova ne odbija, pa vidimo da njegova dova nije uslišana. Nije li onda najbolje ostaviti dovu, jer nema koristi? Ili dovu upućivati kao vid ibadeta, koji ne djeluje u životu? Nije to rješenje, a u islamu i za to postoji odgovor.

Ne prima se svačija dova

Ne prima se dova svake osobe. Allah uslišava dovu muttekija, to jest bogobojaznih. Islamski učenjaci pojasnili su uvjete primanja dove kao i zapreke da se dova usliša. Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, rekao je: “Zaista je Uzvišeni Allah dobar i ne prima osim dobro. I zaista je Allah naredio vjernicima ono što je naredio i poslanicima: ‘O poslanici, hranite se dozvoljenim jelima i radite dobra djela’ (El-Mu’minun, 51); ‘O vjernici, jedite dobra kojim smo vas opskrbili’ (El-Bekara, 172).” Zatim je spomenuo čovjeka koji je na dugom putovanju, raščupane i prljave kose, pruža svoje ruke prema nebesima: “‘O Gospodaru, o Gospodaru!’, a njegova hrana je haram, njegovo piće je haram, odjeća mu je haram, othranjen je haramom, pa kako da mu se odazove.” (Buhari i Muslim)

U ovom hadisu ukazuje se na pojedine uvjete i zapreke za primanje dove. Ovdje se postavlja pitanje: Kako odgovoriti onom čija se dova ne uslišava, a njegova hrana, piće i odjeća su halal?

Allahov Poslanik, sallalahu alejhi ve sellem, pojasnio je da se uslišanje dove dešava na jedan od tri sljedeća načina:

• Allah će uslišati dovu na dunjaluku i dati ono što se tražilo u dovi.
• Zadržat će uslišanje dove za ahiret u obliku nagrade.
• Zaštitit će od zla onoga koji je uputio dovu i to srazmjerno upućenoj dovi. (Ahmed, vjerodostojan)

Ibn El-Dževzi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Treba da znaš da Allah neće odbiti dovu mu’mina, s tim da se nekada dobro krije u tome što mu odgađa uslišanje dove ili što onome koji dovi uslišanje dove ne bi donijelo dobro. I zbog toga mu se nadoknadi time što mu se podari nešto drugo umjesto onoga za što dovi, a što je za njega bolje, ili mu se odgodi uslišanje dove za Sudnji dan. Imajući to u vidu, musliman ne smije ostaviti upućivanje dove zato što nije uslišana. Jer, upućivanjem dove čini ibadet.” (Kešful-muškil)

Veće dobro

Možda će neko upitati: “Zašto uslišanje dove uvijek svoditi na vjersku dobrobit? Zašto se ne bi uslišala na dunjaluku? Zar nije dobro u pomoći potlačenima na dunjaluku, ozdravljenju bolesnika i slično? Zašto da nam bude uskraćeno dobro dunjaluka?”

Veliko se dobro krije u svemu spomenutom, ali su možda iskušenje i primljena nagrada veće dobro za nekoga. Kada je riječ o dovi, Mudri Allah odabere za Svog roba veće dobro, a ne samo dobro. Ataa b. Ebu Rebah kazuje da mu je Ibn Abbas rekao: “Hoćeš li da ti pokažem ženu koja će ući u Džennet?” “Svakako!”, odgovorio je Ata. “Ova crna žena”, reče Ibn Abbas, “došla je kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: ‘Ja dobivam padavicu i otkrivam se u takvom stanju, pa moli Allaha za mene!’ On joj na to reče: ‘Ako hoćeš, strpi se i ući ćeš u Džennet, a ako hoćeš, ja ću uputiti dovu Allahu da ozdraviš.’ ‘Strpjet ću se, ali moli Allaha da se ne otkrivam prilikom padavice’, reče žena. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za to je Allahu uputio dovu. (Buhari)

Izlječenje žene spomenute u hadisu jeste dobro, međutim veće je dobro za nju da joj njena bolest, padavica, bude povod ulaska u Džennet. A upravo je to ona i shvatila i odabrala je da živi sa padavicom i da uđe u Džennet.

Ponekad u uslišanju dove na dunjaluku nije dobro

Možda u osnovi u uslišanju dove na dunjaluku nije dobro, već je dobro u preostale dvije mogućnosti: dobivanju nagrade na ahiretu i otklanjanju zla. Plemeniti Kur’an podučava nas da osoba može moliti protiv sebe, misleći da je to dobro za nju: “Čovjek upućuje dovu protiv sebe; čovjek je doista nagao” (El-Isra, 11).

Ibn Omer, radijallahu anhuma, kazuje da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako, nakon što je podigao glavu sa rukūa, na zadnjem rekatu sabah-namaza, govori: “Moj Gospodaru, prokuni toga i toga i toga…”, nakon što je rekao: “Semiallahu limen hamideh. Rabbena lekel-hamd”, pa je Allah objavio: “Od tebe ne zavisi da li će On pokajanje njihovo primiti ili će ih na muke staviti, jer oni su zaista nasilnici” (Buhari). Također, prenio je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proklinjao Safvana b. Umejju, Suhejla b. Amra i Harisa b. Hišama, pa je objavljeno:  Od tebe ne zavisi da li će On pokajanje njihovo primiti ili će ih na muke staviti, jer oni su zaista nasilnici” (Alu Imran, 128). Uzvišeni Allah nije uslišao poslaničku dovu, već im je omogućio da se pokaju i prime islam. Pa šta je bolje i korisnije za islam i muslimane: uslišanje poslaničke dove ili to što su oni primili islam? Odnosno, da li je bolje njihovo protjerivanje iz okvira Allahove milosti ili njihovo primanje islama?

Dunjaluk nije Džennet

Dunjaluk je stvoren da bude mjesto iskušenja, a ne mjesto potpunog uživanja, gdje će se sve dove primati. Amir b. Sa’d b. Ebu Vekkas, radijallahu anhuma, prenosi da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, “jednom vraćao sa Alije (mjesto u Medini) i kada je došao do džamije Benu Muavija, ušao je u nju i klanjao dva rekata, a i mi smo klanjali s njim. Potom je molio svog Gospodara dugo, nakon čega se okrenuo prema nama i rekao: ‘Tražio sam od svog Gospodara troje. Dvoje mi je dao, a jedno nije. Molio sam Ga da ne uništi moj ummet sušom, pa mi je to uslišao. Zamolio sam Ga da ne potopi moj ummet, pa mi je i to uslišao. I zamolio sam ga da se moj ummet međusobno ne razjedinjuje, pa mi to nije uslišao’” (Muslim). Hadis ukazuje na to da se čak sve poslaničke dove nisu uslišale: molio je Allaha za troje, a uslišano mu je dvoje.

Kada bi Allah uslišao sve dove, tada bi dunjaluk bio Džennet, ljudi ne bi imali neprijatelja, niti iskušenja po pitanju zla i grijeha, sve njihove potrebe bile bi riješene. Allah nije stvorio dunjaluk da bude Džennet, već da bude mjesto ispita i iskušenja. Mora postojati dobro i zlo i njihovi pozivači, a kada na dunjaluku ostanu samo najgora Allahova stvorenja i zlo, desit će se Kijametski dan, jer nema više svrhe za postojanje dunjaluka.

Abdurrahman b. Šumasa el-Mehri rekao je: “Bio sam kod Mesleme b. Muhalleda, a kod njega je bio Abdullah b. Amr b. As. Abdullah je rekao: ‘Sudnji dan će se desiti nad najgorim stvorenjima. Oni će biti najveće neznalice. Što god budu molili, neće im biti uslišano.’ Dok su oni o tome razgovarali, došao je Ukba b. Amir i Meslema ga je upitao: ‘Ukba, šta ovo Abdullah govori?!’, a Ukba je rekao: ‘On najbolje zna. Međutim, ja sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Stalno će biti jedna skupina iz mog ummeta koja će se boriti na Allahovom putu i pobjeđivati neprijatelja. Neće im štetiti oni koji se neće sa njima slagati. Borit će se tako sve do Sudnjeg dana.’ Abdullah je rekao: ‘Da! Nakon toga Allah će poslati povjetarac mirišljiv kao misk, njegov će dodir biti nježan kao svila, neće ostaviti nijednog čovjeka koji u srcu ima i trun imana a da ga neće usmrtiti. Potom će ostati najgori ljudi i oni će dočekati Sudnji dan.’” (Muslim)

Piše: Mr. Osman Smajlović (Izvor:minber.ba)

akos.ba