Zašto na Facebooku dominiraju: Zahidi, hurije, kraljice i iskreni?

Nakon dužeg vremena, otvorim Facebook profil meni bliske osobe, da potražim neke informacije. Kao i uvijek, iskustvo sa tražilicom mi ‘udari u glavu’ i nasekiram se.

Nakon pogledanih desetine izmišljenih imena, prezimena, nadimaka, zanimanja, političkih, vjerskih opredjeljenja, hobija i sličnih nebuloza od strane muslimana i muslimanki, pitam se – zašto time ‘ofirate’ islam i muslimane?

Facebook je društvena mreža u kojoj je moguće podesiti privatnost tako da ne te može vidjeti onaj koga ne želiš da te vidi. Sve podatke je moguće prikriti. Postavljam pitanje, zašto je onda neophodno sakrivati svoj identitet koji može saznati razgovorom sa bilo kim iz tvoje liste prijatelja, ili ako već iz nekog (opravdanog) određenog razloga moraš sakriti svoje ime i prezime, da bi ostao/la anoniman, zar je neophodno smisliti toliko čudan naziv, koji odudara od svega, privlači pažnju na kilometre i time postati suprotno od anoniman?

Cvijeće, biseri, stranci po dunjaluku i dunjalučke hurije su prevaziđene. Sada nailazimo i na razne pridjeve: iskreni/a, usamljeni/a, bogobojazni/a, čvrsti/a, arapske imenice: zahid, sadik, mudžahid, mu’min, kadija ili najnovije napredne verzije: arapskim slovima ispisano (izmišljeno) ime. Kao, odraz bogobojaznosti je kada ti je ime na facebooku ispisano arapskim jezikom.

Nadalje, da li je neophodno izmišljati zanimanja poput „ne radim, žena je kraljica u islamu“, „ja sam princeza, ne radim“, „moj muž me hrani“, „izbjegavam fesad“ ili „borim se sa dunjalukom“, „hafiza inšallah“.

Ili vjerska opredjeljenja poput „islam i nijedna druga vjera“, „samo islam tewhid“, „islam- ispravne akide“, „muwehhid“, „jedna od muwehhida“, „borac za tewhid“.

Zašto je neophodno naglašavati svoja ubjeđenja i djela: „radim, ali samo sa muškarcima“, „radim, ali u halal okruženju“, „radim u ime Allaha“, „stičem nafaku na dunjaluku“, „radim ali dunjaluk mi nije u srcu“, „stičem znanje u ime Allaha“….

Kome naglašavaš ove stvari?

Šta želiš postići time?

Allah u Kur’anu navodi osobine licemjera i upozorava nas, da ne bismo postali od takvih, a ukoliko se pronađemo, da se što prije popravimo. Ono što je karakteristično za njih je učestalo i javno isticanje svojih osobina, naglašavanje svog vjerovanja, uljepšavanje svog govora, ponavljanje islamskih izraza. Molim Allaha da popravi naša stanja i sačuva nas od licemjerstva!

[63:1] Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: “Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!”

[2:8] Ima ljudi koji govore: “Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!”

[2:204] Ima ljudi čije te riječi o životu na ovome svijetu oduševljavaju i koji se pozivaju na Allaha kao svjedoka za ono što je u srcima njihovim, a najljući su protivnici.

[24:47] A licemjeri govore: “Mi vjerujemo u Allaha i Poslanika i pokoravamo se” – zatim neki od njih glave okreću; nisu oni vjernici.

Buharija u svom Sahihu kaže: “Ibn Ebu-Mulejke je rekao: ‘Zapamtio sam trideset ashaba Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, svaki od njih se bojao licemjerstva pri sebi. Niko od njih nije rekao da je njegov iman poput imana Džibrila ili Mikaila.’”

Ibnul-Kajjim kaže: “Tako mi Allaha, sigurno je postojao strah od nifaka u srcima prvih prethodnika zbog njihovog znanja o njegovoj neprimjetnosti, veličini, pojedinostima, općenitosti. Njihova mišljenja o samima sebi su bila loša, tako da su se bojali ne budu među ostalim muanficima.”

„Kad god se poveća iman poveća se strah od nifaka, a shodno slabosti imana biva sigurnost od njega. A što se tiče straha od kufra, dovoljne su riječi Uzvišenog kada govori o Svom prijatelju Ibrahimu, a.s.: “…i sačuvaj i mene i sinove moje od toga da obožavamo kumire.” (Ibrahim, 35)“

Od Hasana el-Basrija se prenosi da je o nifaku rekao: “Od njega nije niko siguran osim munafik, niti ga se boji osim mu’min.”

Ashabi su se bojali licemjerstva. Nisu se hvalili svojim djelima, uvjerenjima, dostignućima. Naprotiv, sakrivali su ih, ustručavali se govoriti o vjeri. Pazili su na svaku svoju izgovorenu riječ, znajući da Allah sve vidi. Smatrali su se Allahovim robovima i robinjama, bili su ponizni, skromni (da li bi uopšte visili na Facebooku, sasvim druga priča?)

Da li ti je poznat ijedan slučaj, ijedna predaja, da je neko od ashaba došao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi we sellem, i rekao: „Allahov Poslaniče, ja zaista vjerujem.“ Ili „Allahov Poslaniče, ja sam muwehhid.“ Ili „Allahov Poslaniče, pogledaj me kako učim u ime Allaha.“ Ili „Allahov Poslaniče, ja sam se zaposlio ali samo na halal način.“ Ili da je neka od ashabijki rekla: „Allahov Poslaniče, doista smo mi princeze u islamu, i hurije inšallah, a hidžab je naša kruna“ ?!

Ljubav prema Allahu i slijeđenju Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, se u njihovo doba iskazivala onako kako je to Allah naredio, slijedeći praksu Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, radeći stvari koje je on radio, tajne i javne, sallallahu alejhi we sellem. A bogobojaznost se povećavala, ne ‘samoopisivanjem’ na društvenim mrežama nego ČUVANJEM ALLAHOVIH GRANICA, izvršavanjem naredbi koje je On naredio, činjenjem ibadeta, javnih a naročito tajnih.

A ti ovo ipak nije dovoljno, pogledajmo imena naših poznatih daija i daijki. 
Daije i daijke, koje sa razlogom i vidljivom i plodonosnom da’wom imaju facebook profile, imaju napisano puno ime, kontakt telefon, dostupni su, pristupačni, sve je jasno, otvoreno, transparentno. Da li su oni bogobojazniji/e i preči/e od tebe da budu sakriveni i izbjegavaju fitnu?

Možda će se neko zapitati, zašto ja sada blatim muslimane i šta želim postići ovim tekstom? Moj cilj nije isticanje mana muslimana (za to je dovoljno samo prelistati dvadesetak profila). Želim da se svako od nas zapita, zašto piše ono što piše i šta želi time postići? Da li je svjestan da će ga Allah pitati za svako slovo koje je napisao?

„O Moj robe, zašto si napisao da si muwehhid, a nisi poznavao tri osnovna tewhida?“

„O Moja robinjo, zašto si napisala da izbjegavaš fitnu, a tajno se dopisuješ sa onima koji nisu tvoji mahremi?“

Razmisli, dragi brate i draga sestro, šta ćeš odgovoriti?

Razmisli, kakav utisak tvoj facebook profil ostavlja u očima drugih muslimana, a tek u očima nemuslimana?

Razmisli, da li postižeš uspjeh u da’wi ili činiš da izgleda da muslimani nemaju pametnijeg posla?

Molim Allaha da nas učini od onih koji ispravno razumiju vjeru i rade iskreno u Njegove ime. Molim Allaha da se ovim tekstom okoriste muslimani i muslimanke, da bude dokaz za mene a ne protiv mene, molim Allaha da oprosti meni i mojim roditeljima i svim vjernicima i vjernicama na Dan polaganja računa.

Piše: Nejra

minber.ba