Zašto je česta netrpeljivost i konkurencija među ženama

U članku New York Timesa “Zašto se žene međusobno natječu” pokušava se zadubiti u psihološke razloge zašto žene neslavno ističu konkurenciju i međusobno se potkopavaju. U članku se raspravlja o potencijalnim biološkim i društvenim faktorima koji čine naizgled imperativom za žene da se međusobno natječu. Evolucijska psihološka perspektiva je da se žene natječu kako bi osvojile najboljeg muža, a time dobile i najbolji život.

Ideja je da ako imate najboljeg muža, imat ćete sretnu i zdravu djecu, lijep dom, dovoljno novca da budete sigurni u svoju budućnost itd. – te se zbog toga prirodno očekuje da se žene međusobno natječu kako bi došle do tih dostignuća.

Dio “konkurencije” među ženama je zbog činjenice da smo zavedeni tom idejom da postoji neka vrsta “ograničene robe” koju svi pokušavaju dobiti. Bilo da je to idealan otac za našu djecu, neki standard ljepote, nagrada za najbolju majku ili popis ostvarenih postignuća, uvjereni smo da ako jedna žena to ima, druga neće imati. Zbog toga, ženama su prijetnje druge žene, a društvo kontinuirano održava tu ideju borbe jednih protiv drugih. Obilje primjera za ovo se nalazi u emisijama o slavnim osobama ili na naslovnim stranama svjetskih časopisa.

Na manjem opsegu, to vidimo svaki dan na našim društvenim medijima. Trudimo se da imamo što više prijatelja ili da izbacimo u svijet što ljepšu sliku naše porodice, ne shvatajući da, dok objavljujemo ove prelijepo oukvirene trenutke, nesvjesno vrijeđamo i ponižavamo druge žene, kojima ubijamo nadu i stvaramo im osjećaj niže vrijednosti. Ono što trebamo shvatiti je da se zapravo ne moramo ponašati prema tom idealu. Ustvari, moramo se suprotstaviti svijetu konzumerizma i društvenih očekivanja, te se moramo boriti protiv njegovog stalnog zova da nas proguta.
Ovo je mjesto gdje dolazi naša duhovnost i vjera. Iako dunjaluk može imati ograničenu količinu dobra, blaga od Allaha ne mogu. Ovaj je dunjaluk možda postao utrka, ali džennet to sigurno neće biti.

Izgubljene vlastite vrijednosti

Istina je ustvari da ova ideja da se žene međusobno natječu i potkopavaju, pa bilo to svjesno ili nesvjesno, predstavlja pitanje krivog samopoštovanja. Naše društvo i naša zajednica sudi i određuje valjanost žena kroz mnoštvo vanjskih faktora – od kojih mnogi nisu pod našom kontrolom. Nakon što se internalizira taj kriterij vanjskih sposobnosti, borba može da počne. Jedan od najvećih oblika ovog krivog samopoštovanja je kada se mjeri razina nečije poželjnosti za muškarce. Tačnije, u muslimanskoj zajednici, to je često mjereno time da li je žena u braku, te koliko ima godina. Muškarci ne bi bili izvor “konkurencije”, da žena nije definirana njihovim odnosima (većina islamskih razgovora o ženama se svode na njihove uloge sa muškarcima) ili u prisutnosti prstena.

Na žalost, uobičajeno je vidjeti da žene vrednuju sebe, svoju vrijednost kao žene, te svoj doprinos društvu u cjelini, kroz svoju poželjnost za muškarce. “Da li me voli?”, “Hoću li se ikada udati?”, “Jesam li lijepa?”. Možda su na površinskoj razini ova pitanja bezopasna, ali u stvarnosti, ona imaju tendenciju da odražavaju dublju sliku o tome kako se uistinu mjeri naše samopoštovanje. Kao muslimani, Allah nam govori da ne postoji drugo mjerilo naših vrijednosti, osim pravednosti.

“O ljudi, Mi smo vas stvorili od jednog muškarca i jedne žene i podijelili vas u narode i plemena, da se međusobno upoznajete. Zaista najviše poštovan od vas kod Allaha je onaj koji je najviše pravedan.” (Kur’an 49:13).

Allah nam govori da naša čast, naša vrijednost, dolazi iz naše pravednosti, a ono što je divno jeste to da je pravda nešto što svako ima mogućnost da stekne. Kada pomjerimo naš koncept vrijednosti ka pravdi i pravednosti, prestaćemo tražiti pažnju drugih ljudi i početi tražiti pozornost Allaha. Umjesto da očajnički tražimo da budemo poželjni drugim ljudima, postaćemo željni Allahovog zadovoljstva. Onda ćemo misliti, govoriti, djelovati i živjeti svoj život na način kojim će Allah biti zadovoljan. A za razliku od dunjalučkog razmišljanja o “ograničenoj robi,” Allah za sve nas ima i više od onoga što nam je potrebno. Umjesto potkopavanja drugih žena zbog pažnje muškaraca, možemo pomoći našim sestrama zbog Allaha. Naša vjera nas oslobađa nametnutih društvenih granica i normi.

Pišu: Shani Banks and Sumayyah T.

Za Akos.ba preveo Jasmin Mujakić