Zašto dijaspora ne glasa?

Bosna i Hercegovina je država sa mnogobrojnom dijasporom, prema procjenama izvan granica BiH trenutno živi od 1,5 do 2 miliona bh. državljana. Značajan dio dijaspore je protjerano sa svojih ognjišta za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu 90-ih godina i dolaze sa područja manjeg bosanskohercegovačkog entiteta.

Stoga dijaspora predstavlja ogroman politički potencijal, jer masovna aktivacija u izbornom procesu bi znatno uticalo na političku realnost u Bosni i Hercegovini. Kad bi izlaznost dijaspore bio na istom nivou kao i u domovini načelnike u Srebrenici, Vukosavlju, Stocu i Mostaru bi vjerovatno dolazio iz probosanski orijentisane stranke.

U ovom kontekstu je poražavajuće da je tek 100.000 građana u dijaspori registrovano na predstojeće lokalne izbore u BiH, što je oko 5-7% od ukupne populacije. Oko 40% od registovanih su iz Srbije i Hrvatske, što znači da je kapacitet probosanskih stranaka i dalje ograničen na 60 000 birača.

Ne možemo kriviti dijasporu da nisu zainteresirani za Bosnu i Hercegovinu. U prilog ovoj tvrdnji idu činjenice da dijaspora godišnje samo preko zvaničnih bankovnih transakcija pošalje oko 3 milijardi KM svojoj rodbini. Mnogi posjećuju Bosnu tokom ljetnih i zimskih raspusta, što predstavlja značajnu infuziju bh. ekonomiji.

No, zašto onda tek 5-7% bh. građana u dijaspori odluči da učestvuje u izbornom procesu u svojoj domovini?

Za ovaj fenomen ima sigurna mnogo faktora. Jedan od tih jeste sigurno što je bosanskohercegovačka politika izuzetno kompleksna. Imamo najkomplikovaniji politički sistem na svijetu s najviše političkih stranaka po broju stanovnika. Uz to mnogi nasjedaju na zlonamjerni narativ kako je politika u BiH pljačka građana uz dogovor etno-nacionalnih elita. Shodno tome razumljivo je da mnogi građani jednostavno osjećaju umor i ne žele na bilo koji način biti dio političkih procesa u svojoj domovini.

Drugi razlog je složenost samog procesa registracije na izbore. Naime, da bi se uspješno registrirali na izbore potrebno je sa stranice Centralne izborne komisije isprintati odgovarajući formular, ispravno ga ispuniti i poslati na adresu CIK-a. Nakon što glasački lističi stignu na adresu potrebno ih je poslati u roku nazad u Bosnu i Hercegovinu. Ovo sve zahtjeva određeni nivo digitalne pismenosti, što nedostaje posebno populaciji u starije životne dobi. Neki ne znaju naći PRP-obrazac, drugi nađu ali ne znaju uspješno ispuniti, treći obave registraciju uspješno ali zaborave poslati glasački materijal na vrijeme. I tako u krug.

I u dijaspori kao i u domovini određeni dio populacije je jednostavno apolitičn. Ako u Bosni i Hercegovini svaki drugi građanin ne koristi svoje biračko pravo, gdje je potrebno samo se pojaviti na licu mjesta i odvojiti 15-tak minuta svog vremena, kako očekivati da bi više od 50% građana u dijaspori imalo motivaciju proći kroz proces koji zahtjeva mnogo više vremena i truda?

Očigledno da je će bez adekvatne intervencije izlaznost dijaspore i u buduće stagnirati. No, pravo pitanje je – šta učiniti da da se stanje promijeni? Da bi se povećao broj registrovanih i eventualno izlaznost na izborima potrebna je intenzivna saradnja između dijaspore i matice ali i unutar samih dijasporskih zajednica.

Bošnjačke kulturne i političke organizacije bi zajedno sa lokalnim bh. udruženjima u dijaspori mogli organizovati tribine i seminare o izbornom procesu i političkoj situaciji u domovini. Tako bi građani u dijaspori iz prve ruke saznali o važnim političkim pitanjima što bi kod njih sigurno razvilo potrebu da s svojim glasom mijenjaju stanje u svojoj domovini.

I sama dijaspora treba po ovom pitanju pokazati viši stepen solidarnosti prema svojim sugrađanima. Naime, u prostorijama vjerskih ili kulturnih organizacija u dijaspori može se organizovati dan kolektivne registracije na izbore, gdje bi se detaljno objasnilo proces registracije i ustupila pomoć onima koja je to potrebna.

Generalno je važno razviti kod građana, i to ne samo dijaspore, svijest važnosti učestvovanja u izbornom procesu. Dati do znanja da izbori u Bosni i Hercegovini nisu samo pitanje promjene vlasti, nego se tu radi i o opstanku države. U BiH rat i dalje traje političkim sredstvima, i u tom ratu glasački listič je najvažnije oružje. Što više ljudi bude glasalo za probosanske stranke više će biti i Bosne i Hercegovine.