Zašto bosanski muslimani (još uvjek) nasjedaju na izmišljene hadise?

Svi oni koji se aktivnije bave izučavanjem islamskih znanosti, te tradicije i običaja bosanskih muslimana zapaziće da u mnogim knjigama, ali i vazovima određenih bosanskih i balkanskih predavača, počesto bude zastupljeno citiranje velikog broja slabih, ali i potpuno izmišljenih (lažnih, apokrifnih, patvorenih i ”skovanih”) hadisa.

Interesantno je to da nikada nismo uspjeli rasčistiti istinu od zablude, te ono izvorno od izmišljenog i ubačenog. Uprkos postojanju velikog broja ugledne uleme, mi smo se, vidljivo je, kroz stoljeća stalno i iznova morali boriti sa takvim pojavama.

Islam koji je došao na ove prostore je čisti, ehlisunnetski nauk, koji se izravno naslanja na Kur’an, sunnet i višestoljetnu islamsku tradiciju omeđenu pravnim tumačenjima učenjaka hanefijskog mezheba.

Međutim, pojava ubacivanja i širenja lažnih hadisa i bid’ata (novotarija u vjeri) među šire muslimanske mase, njihovu neopreznu ulemu i njihove knjige, nije izgleda zaobišla ni ove naše balkanske prostore.

Ako isčitavamo knjige i napise naših ranijih alima i muderrisa vidjećemo da je pojava citiranja izmišljenih predaja bila prisutna i ranije. Nije to novonastala pojava. Ona svoje korijene vuče ”od davnina”.

Na pojavu izmišljenih hadisa i neutemeljih predaja koje se nalaze u mnogim tefsirskim i hadiskim djelima, a koje koristi i naša pojedina ulema, ukazivali su mnogi: Mehmed ef. Handžić, Husein ef. Đozo, reisul-ulema M. Džemaluddin Čaučević i drugi.

U ovom tekstu vidjećemo šta o izmišljenim i patvorenim hadisima kaže r. M. Džemaluddin Čaušević, bivši reisul-ulema, te poznati bosanski reformator i prevodilac časnog Kur’ana.

”Patvoreni hadisi su one izreke koje su neki ljudi kovali i izmišljali i kao prave Resulullahove hadise proturali u svijet. Ovi su lažljivi hadisi nanijeli najveće štete islamskom svijetu, a i samoj islamskoj vjeri. Oni su prouzrokovali da islamski svijet skrene s Pravog puta, da padne u silu zabluda i da se podijeli na različite sekte tako da brat na brata poprijeko gleda. I da nema među nama Božije knjige Kur’ana i učenih ljudi, laž bi pogazila istinu tako da se zauvijek ne bi mogla uspostaviti.

Mnogi će ljudi upitati: pa kako da muslimani po svojoj volji izmišljaju i meću u vjeru ono što ne spada u nju? Kako da izmišljaju riječi, pa da ih podmeću Resulullahu, svome pejgamberu? Odgovarajući na ovo mora se istaknuti da tome ima puno uzroka. Ima ih, koji su te lažne hadise izmišljali samo zato da ljude bodre na dobro ili da ih zastrašujući odvraćaju od zla i da time po njihovu mišljenju postignu nagradu kod Boga.

Ima ih opet, koji su izmišljali hadise u svrhu da opravdaju svoj pravac (mezheb). Mnogi su opet, računajući na svoju vlastitu dobit, izmišljali lažne hadise, pomoću kojih bi se približavali vladarima i velikašima i pomoću kojih bi izvlačili od bogatih ljudi što bolje darove. Od ove zadnje vrste su većina propovjednika, koji po džamijama drže vazove i tako najvažnije vjerske stubove obaraju samo zato da bi od svijeta što više novaca izvukli …

Od onih koji su izmišljali hadise, ima ih i takvih, koji su namjerno to činili, da vjeru islam naprave igračkom i da njezino svjetlo zastru sa svojim spletkama. Oni su u prošlim vremenima napravili čitave knjige sa svojim izmišljotinama, čime su počinili veliko zlo za islamsku zajednicu. Ove su izmišljotine prešle i u komentare Kur’ana kao i u životopise i povijest. Svijet je njih primao za prave, jer nije mogao pomisliti da bi iko mogao lagati i lažne hadise pripisivati Božijem Poslaniku.

I tako danas imamo silesiju knjiga koje se ne bi smjele čitati, odnosno, koje bi mogao čitati samo naobražen(obrazovan) čovjek, koji je u stanju odbaciti sve one izmišljene priče i patvorene hadise …

Ovako izmišljenih hadisa nalazi se i kod nekih komentatora Kur’ana kao i u nekim zbirkama hadisa, koje može raspoznati samo onaj koji poznaje prave i autentične hadise.” (Islamska misao h. M. Džamaludina Čauševića, Sarajevo, Rijaset IZ u BIH, 1998)

Konačno bi bilo vrijeme da naši muhaddisi i predavači hadisa nešto konkretnije urade na ovom planu, to jest da svi stanu iza određene knjige u kojoj bi pokušali sakupiti sve slabe i apokrifne predaje koje se ne mogu i ne trebaju koristiti uopće. Iza njihovog poduhvata i projekta knjige svakako treba stati i sam vrh naše vjerske zajednice, a i svi mi, kao vjernici i džematlije.

Zašto bosanski muslimani još uvijek koriste izmišljene hadise kad u svojim redovima imaju uistinu veliki broj stručnjaka za hadis koji trebaju i moraju ukazivati na ovu veoma lošu i štetnu pojavu falsificiranja Allahove vjere?

Nadamo se da ćemo uskoro imati nešto konkretno po pitanju zabrane citiranja i iznošenja izmišljenih i neutemeljenih predaja.

Za Akos.ba piše: Admir Iković