Moj vrt

Za visoke prinose ogrozda, najbolje je gajiti ga na špaliru

U regionima sa ranim jesenjim mrazevima ovo voće bolje je saditi u proljeće.

Ogrozd je bogat izvor vitamina A i C, mangana, kalija te dijetetskih vlakana. U nešto manjim količinama sadrži pantotensku kiselinu, folate, tiamin, piridoksin, bakar, kalcij, fosfor i magnezij.

100 grama bobica sadrži tek 44 kalorije i 25 posto dnevne količine preporučenih dijetetskih vlakana što ga čini idealnom hranom za mršavljenje.

Ogrozd je bogat kalijem, mineralom koji promiče pravilan rad srca, štiti od visokog krvnog tlaka te pomaže normalnoj funkciji nervnog i mišićnog sustava.

Ove bobice sadrže bioflavonoide i imaju snažna antioksidativna svojstva. Štite od raka i prijevremenog starenja, pomažu kod upala i živčanih bolesti.

Iskustvo koje imam, pokazuje da je ogrozd najbolje gajiti po sistemu žive ograde, što nameće potrebu da razmak u redovima bude uvijek znatno manji nego onaj međuredni. Pri tome, potrebno je voditi računa o smjeru pružanja redova.

Na većim visinama poželjno je da njihov smijer bude sjever – jug, u cilju pojačanja osvijetljenosti sa istoka, a na nižim položajima i ravnijim terenima, u pravcu istok – zapad, radi slabljenja osunčanosti i nepovoljnog uticaja suše. Ovo treba primjeniti naročito na područjima sa češćim kasnim proljećnim mrazevima, koji mogu oštetiti cvijetne pupoljke, cvjetove ili tek zametnute plodove.

Preporuka je da se gaji na špaliru i to na razmaku od 2-2,5 m između redova i na 0,6 x 0,75 x 1,20 i 1,50 m u redu, kao i na odstojanju 3 metra međuredno i 1,5 m u redu, uglavnom u skladu sa plodnošću zemljišta i bujnosti sorte.

Prinos ide i do 40 t/ha

S razmakom mora biti usklađen i broj grana u grmu, obično tri do šest u prvim i 12 – 15 u kasnijim godinama, pri punoj rodnosti. Uzgojen na ovakav način daje i do 40 tona po hektaru.

U svakom slučaju optimalno rastojanje omogućava primjenu mehanizacije za obradu tla, zaštitu od bolesti i štetočina, kao i u samoj berbi. Mora se težiti da ono bude dovoljno, ali da se istovremeno uskladi i s omogućavanjem visokih prinosa koji u najvećoj mjeri zavise od broja biljaka po jedinici površine.

Treba ga saditi u jesen i to što ranije jer se tako postiže obnavljanje korijena još prije početka zime, a u proljeće bujnije i blagovremeno raste, što je vrlo korisno za dobar razvoj i obilnu rodnost. U regionima sa ranim jesenjim mrazevima bolje je da se sadi u proljeće.

Dubina sadnje je na 4-5 cm više nego što bi bila u rasadniku, kako bi nekoliko najnižih pupoljka bilo pokriveno zemljom. Time se ojačava cijeli grm ogrozda.

Hemijska analiza tla obavezna

S obzirom na duži rok iskorištavanja plantaže ove voćne vrste (15-20 godina), izboru i pripremi tla neophodno je posvetiti posebnu pažnju, kao osnovnom preduslovu od kojeg bitno zavisi uspjeh u proizvodnji.

Ako je tlo dobrog kvaliteta, odnosno ako nije riječ o nekoj svježoj krčevini drvenastih dugogodišnjih biljaka, treba ga izrigolovati na cijeloj površini, na 45-50 cm.

Ukoliko nije plodno, bogato humusom i mineralnim hranjivima, potrebno je prije rigolovanja po cijeloj površini ravnomjerno rasturiti 30-40 tona dobro zgorjelog stajnjaka, 800-1200 kg superfosfata i 250-300 kg kalijum-sulfata ili kalijumove soli, po hektaru.

U skladu sa prilikama, ove količine mogu biti manje ili veće, što će pokazati hemijska analiza zemljišta koja mora prethoditi podizanju svake plantaže.

Najčešće bolesti ogrozda su:

Pepelnica – nju prouzrokuje parazit Sphaerotheca mors-uvea, a ispoljava se na lišću, ljetorastima i plodovima u vidu pepeljaste prevlake, koja kasnije prelazi u mrkocrvenu. Zahvaćeni dijelovi se suše i uginu. Ova bolest suzbija se u proljeće, pri pojavi prvih pjega, preparatima poput Kosana, Morestana, Afugana, Benlate, Fungohroma ili Derosala.

Rđa – Okidač za nastanak oboljenja je parazit Puccinia Pringsheimiana. Manifestuje se u vidu narandžastih pjega koje zahvataju lišće, ljetoraste i plodove. Zahvaćeni dijelovi ploda suše se i odumiru. Suzbija se prskanjem pred otvaranje pupoljaka. Preporuka je to izvoditi bakarnim krečom, Antrakolom, Ditanom, Cineb- S 65, Ditanom plavim.

Najzastupljenije štetočine ogrozda su:

Ogrozdov plamenac (Zaphodia convolatella) – U proljeće ženka polaže dva do tri jajeta u cvijet ili mlade plodove. Jedan plamenac položi i do 200 jaja. Ispiljene gusjenice prodiru u mlade plodove u kojima se hrane uglavnom sjemenkama koje se tek razvijaju. Svaka gusjenica može uništiti tri do četiri ploda.

Ogrozdova pedomjerka (Abraxas Grossulariata). Jedna ženka može na lišću da položi i do 300 jaja. Ova štetočina oštećuje pupoljke i lišće.

Zasadite atraktivno bobičasto voće – Jostu

Navedeni štetni insekti suzbijaju se sa jednim do dva prskanja, odmah poslije precvjetavanja. Preporuka je primjeniti neko od sljedećih sredstava: Chromorel, Mospilan, Direkt, Actara, Zolom PM.

Veliki uspjeh u borbi protiv bolesti i insekata postignut je i uzgojem otpornih hibrida, tačnije jošte i kroma.

Prema iskustvima stečenim u našim krajevima, za ovu svrhu mogu se uspješno koristiti herbicidi na bazi dihlobenila i simazina i to prije pojave korova, kako bi se spriječio njihov razvoj, kao i poslije pojave korovskih vrsta, u cilju njihovog uništavanja.

Autorica: Saima Trako-Silajdžić, Inženjer poljoprivrede voćarstva i vinogradarstva.

akos.ba

 

Povezani članci