Vježbe za ortoepsko upjevavanje: Ko više razvlači Sarajevci ili Mostarlije?
Piše: Jasmin HODŽIĆ
Ne znam da li Sarajlije riječ jakna izgovaraju kratko zato što češće nose jaknu nego Mostarci, koji to malo razvuku u jaaakna, baš kao što Mostarci češće od Sarajlija nose sandale, pa tu riječ izgovaraju kratko (kao cipele), a Sarajlije to malo razvuku u sandaaale (kao pedale). Ustvari, znam da je sve ovo samo puka koincidencija / koincideeencija, ili, što bi rekli: To se tebi samo meščini! Jer, ispalo bi da je u Saraj’vu uobičajenije da se nosi tašna i mašna već u Mostaru (ne taaašna i maaašna, pod mostarski), gdje, pak, više cvjetaju ruže nego u Sarajevu (ne ruuuže, pod sarajevski) – što opet nije daleko od istine. Malo je, pak, vidljivo da su sve ove riječi stranog porijekla, baš kao što je manje vidljivo ko više razvlači: Sarajevci ili Mostarlije?
Tako sam jednom, dok sam obavljao lingvistički hadž (termin prof. Riđanovića), pitao profesora da li je on RiđAnović ili RIđanović, a profesor je odgovorio da je u Sarajevu RiđAnović, a u Mostaru RIđanović.
Eto, vidite! Iako su RIđanovići poznata mostarska porodica, u sarajevskom govoru sasvim je uobičajeno i ispravno kazati: RiđAnović, odnosno, oba su nam izgovora dobrodošla i ispravna. Baš je tako sasvim uobičajeno kazati Uuuna (kao Buuuna; slično: Saaava, Driiina), iako svi u Bihaću kažu Una (kao kruna) i mrači im se pred očima kad čuju Uuuna, i misle da ste poblesaaavili (ili pod mostarski, kraće: poblesavili). Kada biste tako nekome u Mostaru kazali da mu je, naprimjer, psu (ili autu!) lijepa njuuuška, ili da ste se zadržaaali jer ste kupovaaali igraaačke, te da volite koristiti feeen, rekli bi vam nešto poput ovoga: Šta se bolan balečiš? – ili: Šta se praviš Englez? – baš isto što pomisli i sami britanski turista u Mostaru kada začuje: Aaaj voz born in Mostaaar. Aaaj svim in Nereeetva. A vi biste se kao nemostarac na sve to od vel’kog stida prosto zacrveeenili, pod sarajevski, ili zacrvenili, pod mostarski. (O la laa! – kako kaza Francuz, ili što bi u Mostaru rekli: Maaajke mi mojeee!)
Pitate li, pak, sarajevskog studenta (pod mostarski: studeeenta) kako mu je bilo na ispitu danas, jedan od vjerovatnih odgovora sigurno će biti: E, danaaas deseeetka! Večeraaas dernek!
A, znate li kako Mostarac u Sarajevu traži ulaz u tramvaj? Pa, jednostavno, traži ulaz (kratko) u tramvaaaj (dugo), a Sarajlije misle da traži ulaaaz (dugo) u tramvaj (kratko).
Ama baš ništa od navedenog ne bi bio próblem, pardon, pròblēm, da postoji izdefinirana ortoepska norma savremenog bosanskog jezika. Postoji? Póstojī ili postòjī?
Zato još zadugo nećemo ni znati ko je taj, da prostiš, što pjeva kad priča i čijem bi uhu, da izviniš, sve to trebalo goditi? A, dobrom je uhu i komarac muzika. No, to je već druga pjesma.
Rješenja?
Nȇmā kakvih nȇmā. Pardon. Néma kakvih néma.
