Visoka temperatura, kašalj, a nije gripa?

Zato želimo da odgovorimo na najčešće postavljena pitanja, koja su vezana za aktuelne infekcije.

• Šta je, ako nije gripa?

Ima mnogo vrsta virusa, a ovi koji sada haraju (napadaju i odrasle) – spadaju u respiratorne viruse. Oni prevashodno napadaju disajne organe. Za razliku od ljetnih «kolega», veoma im prija hladnoća, baš kao i virusu gripa. Ima virusa vrlo srodnih gripi, koji pripadaju familiji parainfluence (i ime im je slično). E, oni haraju ovih dana, ali nemaju «ekskluzivu» za napadanje djece i odraslih, pa se uspješno mješaju sa ostalim virusima, čijim imenima ne bismo da vas zamaramo.

• Kako bolest počinje?

Djeca prvo pomalo kašljucaju, prije svega zbog sekreta koji se iz nosa sliva unazad u grlo. Ovaj sekret draži sluzokožu ždrjela (koja je i sama mjesto razmnožavanja virusa), pa nastaje suh – nadražajni kašalj. Kako se sekret prevashodno sliva niz grlo, prvih dana se ne vidi curenje nosa, ali već poslje par dana djeca proslinave.

• A temperatura?

U početku nema povišene temperature, ali poslije nekoliko dana dijete počinje da polahko «gorucka», a neka djeca čak imaju veoma visoku temperaturu (preko 39,5 stepeni). Sa skokom temperature, djeca polahko gube apetit i postaju sve manje zainteresovana za igru i komunikaciju. Kada temperatura padne, djeca se obično oraspolože, ali sa novim skokom febrilnosti – klinci se opet «potule». U fazi razbuktavanja infekcije, djeca najveći dio dana imaju povišenu temperaturu. Glavobolja je gotovo redovan pratilac visoke temperature, naročito kod veće djece.

• Odakle ovaj dosadan kašalj?

Tih dana kašalj zna da se pojača, pa nisu rijetki napadi kašlja. Od suhog, on prelazi u «sazrelu», vlažnu formu, mada dijete i tada nema šta da iskašlje. Neka djeca povrate poneki put, obično poslije jačeg kašlja. Povraćanje je, prije svega, refleksnog tipa – usljed nadražaja, ali je i sam virus djelimično odgovoran, jer voli da napadne i sluznicu želuca (gdje može da izazove upalu – gastritis).

• Zašto se javlja promukli kašalj, koji užasno zvuči?

Jedan broj djece dobije klasičan laringitis – zapaljenje grkljana, koje se obično lokalizuje na nivou glasnih žica, pa se javlja karakterističan promukli kašalj. On liči na lavež psa i umije veoma da uplaši roditelje.

• Kakve veze ovi virusi imaju sa crvenim očima koje su ujutru pune krmelja?

Ima djece koja zarade konjunktivitis (zapaljenje vežnjače), pa su im oči crvene, a nerjetko krmeljaju. Ogromna većina ove djece ima zaptiven nos, zbog čega je zapušen jedan mali kanal koji odvodi suze iz oka u nosić. Čim nastane «zastoj» suza, javlja se infekcija oka, pa je zato ono crveno i «krmeljivo». Kada se nos pročisti i oči se oporave, uz redovno čiščenje sterilnim rastvorom troprocentne borne kiseline. Neka dječica dobiju pravi virusni konjunktivitis – tada virus direktno napadne okce, koje biva crveno, baš kao i nos i grlo.

• Zašto ima bolova u leđima i grudima, da li je i to od virusa?

Jedan broj veće djece (najčešće su to adolescenti) se žali na bolove u grudima ili leđima, koji se obično javljaju u fazama bolesti bez temperature. Ovi bolovi su, najčešće, rezultat prolaznog i blagog zapaljenja međurebarnih nerava, ali mogu da budu uzrokovani i dugotrajnim kašljem, koji prekomjerno «rasteže» grudni koš. Iako su nekada dramatični, bolovi prolaze poslije nekoliko dana i ne ostavljaju nikakve posljedice, pa nisu vrijedni straha koji ih često prati.

• Koje su najčešće komplikacije?

Faza sa visokom temperaturom traje nekoliko dana (obično tri do pet), poslije čega dolazi do ozdravljenja ili komplikacija. Prvi znak ozdravljenja su sve duži periodi bez temperature, koja polahko prestaje. Treba znati da kašalj posljedni odlazi (nekada traje i po par sedmica), pa zato treba imati strpljenja. Za razliku od gripe, ovi virusi ređe prave komplikacije djeci, ali one ipak mogu da se jave. Evo najčešćih:

 U «lokalne» komplikacije spada upala grla i uha. Može da nastane kao rezultat ulaska bakterija u već oštećenu sluznicu. Srednje uho se lahko upali, naročito kada se nos ne «servisira» redovno, pa je skoro stalno zapušen. Veća djeca mogu da dobiju i sinuzitis – zapaljenje sinusa, koji su vrlo blizu ognjišta zapaljenja, a i tu zapušen nos (ali i nasljedni faktor) igra važnu ulogu.

 Bronhoopstrukcija (spazam malih i srednjih disajnih puteva) je relativno česta komplikacija, koja može da se javi na početku bolesti, ali i kada se čini da je dijete već skoro ozdravilo. Napadi kašlja, a potom i šištanje, znak su ove komplikacije. Zato svako pogoršanje kašlja treba ispratiti slušanjem djetetovih pluća, jer rane faze bronhoopstrukcije ljekar može da otkrije a da se ne vide karakteristični znaci. Na ovaj problem treba misliti i kod djece koja produženo kašlju bez temperaure.

 Zapaljenje pluća je rijetko (za razliku od gripe, kada se daleko češće javlja), ali se ipak sreće i ovih dana. Pojačanje kašlja, ali i produženje perioda visoke temperature, nagovještaj su pneumonije. Upadljivo je i drastično pogoršanje raspoloženja djeteta – koje je klonulo, loše jede i pije i postaje nezainteresovano za okolinu. Na upalu pluća treba misliti kod djece koja kašlju a temperatura ne prolazi poslije pet do sedam dana od početka bolesti. Pneumoniju ljekar može da otkrije pregledom, a kod «sumnjivih» pacijenata može da se napravi i rendgenski snimak, koji tada mnogo pomaže u postavljanju dijagnoze.

• Kako ovi virusi mogu da se dokažu?

U svakodnevnoj praksi obično nije potrebno dokazivati prisustvo virusa – jer je nama, doktorima, ali i visprenijim roditeljima jasno da je virus «posjetio» dijete. Pošto većina djece lijepo izgura ove infekcije (sa ili bez doktora), nepotrebno je utvrđivati koja grupa virusa uzrokuje bolest. Virusološke analize nisu jeftine, pa pedijatru treba prepustiti odluku o eventualnim dopunskim ispitivanjima. Ponekad je potrebno uraditi običnu krvnu sliku i pregled mokraće, da bi se isključile komplikacije. Bris grla je rijetko potreban, ali može da bude od pomoći kod djece koja imaju gušobolju.

• Kako se lječiti od zimskih mikrouljeza?

Kao i za većinu virusa, ni za ove nemamo efikasne lijekove. Primjenjuje se takozvana simptomatska terapija – koja je, dakle, usmjerena na olakšavanje djetetovih tegoba. Dobra toaleta nosa, uz obaranje visoke temperature, stubovi su ove terapije. Lagana hrana i dosta blagih biljnih napitaka su neophodni za oporavak. Ne treba tjerati djete da jede ako ne može, ali da pije mora – da ne bi izgubilo tečnost iz organizma (dehidracija). Antibiotici se ne prepisuju, osim ako se ne javi neka od komplikacija koja traži ovu terapiju. Davanje antibiotika unaprijed je neprilično, jer većinu komplikacija pravi virus kome antibiotik ne može ama baš ništa. Tek kada se komplikacija desi, treba je liječiti.

• Da li poslije ovih virusa ostaje imunitet?

Nažalost, ne! Pošto postoji veliki broj virusa koji prave slične tegobe (preko 200 tipova), velika je vjerovatnoća da isto dijete dobije serijsku infekcju različitih virusa, sa skoro istim manifestacijama.

• Može li dijete u obdanište?

Naravno da ne može – dok ima temperaturu i «hripa», raznoseći viruse oko sebe! Mudro je povući dijete iz škole već prvih dana bolesti. Ovo je dobro i za oboljelo dijete, ali i za zdravu djecu u obdaništu (ako je još neko tamo ostao zdrav), jer će biti jedan izvor rasipajućih virusa manje. Skoro svi virusi obaraju imunitet djece, pa su ona prijemčiva i za druge infekcije. Zato je bolje da mališan nekoliko dana ostane kod kuće, pa da se vrati zdrav u kolektiv.

• A sport?

Treba da prođe barem sedam dana od ozdravljenja do povratka sportskim aktivnostima. Iako se predškolska djeca uglavnom ne izlažu većim naporima, treba dobro da se oporave prije nego što nastave da treniraju. Uostalom, ima vremena za sport.

Ass. dr Goran Vukomanović, pedijatar

mojpedijatar