Uz turbofolk maturanti Prve gimnazije proslavili kraj škole: Je l’ Saraj’vo gdje je nekad bilo?
O respektabilnosti Prve gimnazije u Sarajevu govore i činjenice da su tu školu pohađali čuveni bošnjački književnik Safvet-beg Bašagić, jugoslavenski i jedini nobelovac, svjetski književnik Ivo Andrić, kao i Petar Kočič, Isak Samokovlija i drugi.
Da Sarajevo nije kao što je nekada bilo govori i današnja slika ispred Prve gimnazije, gdje maturanti uz hitove srbijanskih turbofolk pjevačica proslavljaju kraj škole, a da stvar bude gora – uoči svetog i odabranog mjeseca za muslimane Ramazana.
Koga kriviti?
Imajući u vidu da su maturanti punoljetne osobe, formirane i izgrađene ličnosti, postavlja se pitanje ko je kriv za današnji šund i kič? Roditelji, obrazovanje ili društvo? Za takvo nešto potrebna je temeljitija analiza, socijalne i obrazovne institucije bi trebale posvetiti više pažnje djeci kroz njihovo obrazovanje, a roditelji odgajati djecu i generacije koje će progresivno mijenjati stanje u državi.
Slaviti nije zabranjeno, no način na koji se proslavlja nešto dovoljno govori o društveno-moralnim vrijednostima pojedinca ili skupine. Sarajevu je turbofolk oduvijek bio nepoznanica, a ako ga i ima to je par pojedinaca, uvezli smo ga preko Srbije i dozvolili da postane subkultura u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Sarajevo je oduvijek bilo grad sevdalinke, rock and rolla i zabavne muzike.
Ovakve i slične situacije samo trebaju biti upozorenje roditeljima i institucijama da ne rade svoj posao na najbolji način, jer ako su pjevaljke Ceca i Stoja i njihovi “dubokoumni stihovi” potrebni da naprave veselje maturantima, šta da onda očekujemo od omladine kada je napredak države u pitanju?
Za Akos.ba piše: Mirza Pecikoza
