Uvod u islamske finansije: Mušareka
Uvod
Mušareka
‘Mušareka’ je riječ arapskog porijekla koja doslovno znači učestvovanje, dijeljenje. U kontekstu biznisa i trgovine ona znači zajednički poslovni poduhvat u kome svi učesnici dijele dobit ili gubitak zajedničkog ulaganja (joint venture). To je idealna alternativa kamatonosnom finansiranju sa dalekosežnim posljedicama po proizvodnju i raspodjelu dobara u društvu. U modernoj kapitalističkoj ekonomiji kamata je jedini instrument koji se koristi bez razlike za finansiranje svake vrste. S obzirom da je islam zabranio kamatu, taj instrument ne može biti upotrijebljen za finansiranje bilo koje vrste. Zato mušareka može igrati ključnu ulogu u ekonomiji utemeljenoj na islamskim principima.
Kamata predodređuje fiksnu stopu prihoda po osnovu zajma koga je finansijer dao bez obzira na dobit ili gubitak koji je dužnik ostvario, dok mušareka ne predviđa fiksnu stopu prihoda. U mušareki je prihod zasnovan na stvarnoj dobiti koju zajedničko ulaganje ostvari. Finansijer u kamatonosnom kreditiranju ne može pretrpjeti gubitak, dok u mušareki može ako zajedničko ulaganje ne uspije ostvariti dobit. Islam je kamatu proglasio nepravednim instrumentom finansiranja, jer ona čini nepravdu ili povjeriocu ili dužniku. Ako dužnik podnese gubitak, nepravedno je da povjerilac traži fiksnu stopu prihoda, a ako zajmoprimac ostvari vrlo visoku stopu dobiti, nepravda je prema povjeriocu dati mu samo mali dio dobiti a ostalo zadržati za zajmoprimca.
U modernom ekonomskom sistemu banke su te koje daju novac deponenata u vidu zajmova industrijalcima i trgovcima. Ako industrijalci imaju samo deset miliona svoga kapitala i dobiju devedeset miliona od banaka i uđu u velik profitabilan projekat, to znači da je 90% projekta stvoreno novcem deponenata, dok je samo 10% stvoreno njihovim vlastitim novcem. Ako ovaj ogromni projekat donese enormnu dobit, samo mali dio, t.j. 14-15% će otići deponentima putem banaka, dok će ostatak dobiti industrijalci čiji je stvarni doprinos (uloženom kapitalu u – nap. A.A.) projektu bio 10%. Industrijalci uzimaju čak i ovaj mali procenat od 14-15% jer oni taj dio uključuju u cijenu proizvodnje. Krajnji rezultat je da sva dobit od poslovnog poduhvata odlazi osobama čiji kapital ne prelazi 10% ukupne investicije, dok oni koji su finansirali 90% investicije dobivajusamofiksnukamatnu stopu koju industrijalci običnootplaćujupovećavanjemcijeneproizvoda.Sdruge strane, u ekstremnoj situaciji, ako industrijalci postanu insolventni, njihov vlastiti gubitak ne prelazi 10%, dok ostalih 90% gubitka snosi banka i, u nekim slučajevima, deponenti. Na taj način, kamatna stopa je glavni uzrok neravnoteže u sistemu raspodjele, koji ima stalnu tendenciju da favorizira bogate na račun interesa siromašnih.
Suprotno tome, islam ima jasan princip za finansijera. Prema islamskim principima, finansijer mora odrediti da li daje zajam da pomogne dužniku na dobrotvornoj osnovi ili želi učestvovati u dobiti. Ako želi pomoći dužniku, on se mora sustegnuti od traženja bilo kakvog iznosa iznad glavnice zajma, jer mu je cilj da pomogne dužniku. Međutim, ako želi učestvovati u dobiti koju ostvari njegov dužnik, nužno je da učestvuje sa njim i u njegovim gubicima. Tako je prihod finansijera u mušareki direktno ovisan od stvarne dobiti koju ostvari preduzeće. Što je veća dobit preduzeća, veća će biti stopa prihoda finansijera. Ako preduzeće ostvari enormnu dobit, ona ne može u cijelosti pripasti industrijalcu, već će biti podijeljena sa običnim ljudima kao deponentima banke. Na taj način mušareka favorizira obične ljude a ne samo bogataše.
Ovo je osnovna filozofija koja objašnjava zašto islam sugerira mušareku kao alternativu finansiranju zasnovanom na kamati. Bez sumnje, mušareka nosi jedan broj praktičnih problema u svojoj punoj implementaciji kao univerzalnom načinu finansiranja. Ponekad se misli da je mušareka stari instrument koji ne može držati korak sa stalnom potrebom za sve bržim transakcijama. Međutim, ta je pretpostavka rezultat slabog poznavanja principa mušareke. Ustvari, islam nije odredio neku određenu formu ili proceduru za mušareku. On samo postavlja neke okvirne principe koji mogu akomodirati brojne oblike i procedure. Nova forma ili procedura u mušareki ne može biti odbačena samo zato što nema presedana u prošlosti. Ustvari, svaka nova forma je prihvatljiva po Šerijatu ukoliko ne krši nijedan temeljni princip koji je postavio Kur’an, Sunnet ili konsenzus muslimanskih pravnika. Prema tome, nije nužno da se mušareka primjenjuje samo u svojoj staroj tradicionalnoj formi.
Ovo poglavlje sadrži diskusiju temeljnih principa mušareke i načina na koji ona može biti primijenjena u kontekstu modernog biznisa i trgovine. Ova diskusija ima za cilj predstaviti mušareku kao moderni način finansiranja bez kršenja njenih temeljnih principa na bilo koji način. Mušareka je predstavljena onako kako to čine knjige islamske jurisprudencije uz poseban osvrt na osnovne probleme koji se mogu susresti u njenoj primjeni u modernoj situaciji. Nadamo se da će ova kratka diskusija otvoriti nove horizonte u razmišljanju muslimanskih pravnika i ekonomista, i da će pomoći u primjeni istinski islamske ekonomije.
Mušareka je termin koji se često koristi u kontekstu islamskih načina finansiranja. Konotacija ovog termina je nešto ograničenija od termina ‘širke’ koji se češće koristi u islamskoj jurisprudenciji. Radi jasnoće osnovnih koncepata umjesno je na samom početku pojasniti značenje svakog termina u odnosu na onaj drugi.
‘Širke’ znači ‘učešće/dijeljenje’ i u terminologiji islamskog prava ona je podijeljena na dvije vrste:
- Širketu ‘l-milk, što znači zajedničko vlasništvo dvije ili više osoba u nekoj imovini. Ova vrsta širke može nastati na dva različita načina. Ponekad ona nastaje po izboru učesnika u njoj. Naprimjer, ako dvije ili više osoba kupe neku opremu, ona će biti zajedničko vlasništvo obiju strana i odnos između njih u vezi sa tom imovinom zove se širketu ‘l-milk. Ovdje je taj odnos zasnovan na temelju njihovog izbora, s obzirom da su oni sami izabrali da zajednički kupe opremu.
Međutim, postoje slučajevi kada ova vrsta širke nastaje automatski bez ikakve aktivnosti preduzete od strana u njoj. Naprimjer, nakon smrti neke osobe, svi njegovi nasljednici nasljeđuju njegovu imovinu koja postaje njihovo zajedničko vlasništvo kao automatska posljedica smrti te osobe.
2. Širketu ‘l-’aqd je druga vrsta širke koja znači “partnerstvo utemeljeno na obostranom ugovoru”. U cilju kratkoće može se prevesti i kao “zajednički komercijalni poduhvat/preduzeće?
Širketu ‘l-’aqd se dalje dijeli na tri podvrste:
a) Širketu ‘l-emval, gdje svi partneri investiraju kapital u komercijalni poduhvat.
b) Širketu ‘l-a’mal, gdje svi partneri zajednički odlučuju ponuditi neke usluge svojim korisnicima, i gdje se naplaćena naknada dijeli između njih prema dogovorenom omjeru. Naprimjer, ako se dvije osobe slože ponuditi krojačke usluge svojim korisnicima pod uvjetom da zarada tako ostvarena bude sabrana na jedan račun odakle će se dijeliti između njih bez obzira na obim poslova koje je svaki od njih obavio, to bi partnerstvo bilo širketu ‘l-a’mal koje se još zove i širketu ‘t-teqabbul ili širketu ‘s-sanai’ ili širketu ‘l-ebdan.
c) Treća vrsta Širketu ‘l-’aqda je širketu ‘l-vudžuh. U ovom slučaju partneri ništa ne investiraju. Sve što čine je da kupuju robu uz odgođeno plaćanje i prodaju je za gotovinu. Dobit ostvarena na taj način se dijeli između njih u dogovorenom omjeru.
Sve ove vrste ‘učešća/dijeljenja’ ili partnerstva se u terminologiji islamskoga prava (fiqh, fikh) obilježavaju terminom širke, dok se termin mušareka ne susreće u fikhskim knjigama. Ovaj termin (tj. mušareka) su nedavno uveli autori koji su pisali o islamskim načinima finansiranja i obično se odnosi samo na određenu vrstu širke, tj. na Širketu ‘l-emval, gdje dvije ili više osoba investiraju dio svoga kapitala u zajednički komercijalni poduhvat (joint commercial venture). Međutim, ponekad mušareka uključuje i širketu ‘l-a’mal kada je riječ o partnerstvu u uslužnim djelatnostima.
Iz prethodne je rasprave jasno da termin širke ima mnogo šire značenje od termina mušareka kako se on koristi danas. Mušareka je ograničena samo na Širketu ‘l-emval, dok širke uključuje sve vrste zajedničkog vlasništva i partnerstva. Tabela br. 1 pokazuje različite vrste širke, te dvije vrste koje se nazivaju mušarekom u modernoj terminologiji.
S obzirom da je mušareka relevantnija za našu diskusiju, i da je gotovo analogna Širketu ‘l-emval, mi ćemo se sada njome i pozabaviti pojašnjavajući prvo tradicionalni koncept ove vrste širke, a zatim i njenu primjenu na koncept finansiranja u modernom kontekstu.
2. Udjeli partnera u dobiti moraju biti dogovoreni u vrijeme potpisivanja ugovora. Ako to nije dogovoreno, ugovor šerijatski nije valjan.
3. Udio svakog partnera u dobiti mora biti određen u odnosu na stvarnu dobit koju biznis donese, a ne u odnosu na kapital koji je dotični partner uložio. Nije dozvoljeno odrediti konkretan iznos za nekog od partnera ili stopu dobiti povezanu sa njegovim ulogom.
Prema tome, ako A i B uđu u partnerstvo i dogovore se da će A dobiti € 1.000 svakoga mjeseca kao njegov udio u dobiti, a da će ostatak pripasti B, partnerstvo neće biti valjano. Isto tako, ako se dogovore da će A dobiti 15% svoga uloga, ugovor nije valjan. Ispravna osnova za podjelu dobiti bi bila dogovoreni procent stvarne dobiti koju biznis ostvari.
Ako se dogovori isplata fiksnog iznosa ili određenog procenta uloga nekom od partnera, mora se eksplicitno u ugovoru kazati da je takva isplata predmet konačnog poravnanja po isteku ugovora, što znači da će svaki iznos tako isplaćen nekom od partnera biti tretiran kao predujam (on account payment) i da će biti usklađen sa stvarnom dobiti koja mu bude pripadala kod isteka ugovora. Međutim, ako ne bude nikakve dobiti ili ako ona bude manja od predviđene, partner kome su vršene takve isplate, morat će ih povratiti.
Odlomak iz knjige: ‘Uvod u islamske finansije’
Autor: Muhammad Taqi Usmani
Preveli: Ahmet Alibašić i Amel Kovačević
Redaktor: dr Enes Ljevaković
Izdavač: Udruženje Selsebil (članica AKOS-a) Živinice 2003. Str. 224
Akos.bA