Ukrasi se osobinama koje je posjedovao Muhammed, a.s.
O čovječe, ti koji tvrdiš da vjeruješ u Allaha, neka tvoj uzor u ponašanju bude učitelj svijeta Muhammed a.s. Allahov poslanik Muhammed a.s. bio je čovjek koga su krasile predivne osobine, čovjek koga su zvali povjerljivi i pouzdani, te je bio čovjek kod koga su nemuslimani ostavljali stvari na čuvanje. Svi su u njega imali povjerenje. Bio je čovjek koji je volio druge ljude i nastojao da uvijek i svuda pomaže ljudima i bude im dobročinitelj.
I prije samog poslanstva njega su krasile te predivne osobine, pa je njihov značaj postajao još veći onda kada je on ustvrdio da je posljednji Božiji Poslanik. Bio je iskren u svojoj misiji, postojan i dosljedan u prenošenju onoga što mu je povjereno objavom. Bio je blag prema ljudima i ženama, a posebno prema siročadima, siromasima, udovicama i putnicima namjernicima. Volio je svoju porodicu i svakome je davao svoje pravo. Ljubav koju je iskazivao prema suprugama, djeci i unučadima bila je ljubav u ime Uzvišenog Allaha. Ta njegova ljubav u ime Allaha prožimala se i na njegove ashabe i sve članove ehli-bejta (Poslanikova porodica). Bio je blag, vesele naravi i izrazito ljubazan i susretljiv u komunikaciji i sa znanima i sa neznanima. To je bio presudan momenat da on kao takav uspije proširiti svoju misiju na čitav Arabljanski poluotok pa i šire.
Mnogi stanovnici Medine zavoljeli su Poslanika i islam a da se sa Poslanikom nisu ni susreli. Ono što su čuli o njemu bilo je dovoljno da njihova srca zavole njega i ono što on propovjeda i da mu istinski zažele dobrodošlicu tokom hidžre.
Imao je snažnu volju i želju da njegova misija uspije i uspjela je. Danas u svijetu postoji blizu dvije milijarde ljudi koji su muslimani i koji slijede ono sa čime je Muhammed došao. On je bio principijelan u načelima koje je proklamovao i ni pedlja nije odstupao od toga. Kada je pravda bila u pitanju ona je morala biti zadovoljena bez obzira o kome se radilo. Pravda i pravičnost su se morali zadovoljiti uvijek i svugdje.
Međutim kada su u pitanju propisi vjere, odnosno obredoslovlja, tu je pokazao širinu i mogućnost olakšica, jer je Allahova vjera, uistinu, lahka.Tako je u ovoj vjeri putniku olakšano mnogo štošta, ali i drugim vjernicima u drugim različitim situacijama. Shodno okolnostima, određeni ljudi mogli su postupiti i drugačije od onoga što je za neke bio opći stav. Iz tog razloga postoje i različite pravne škole u islamu i različita mišljenja po određenom pitanju.
Vjerovanje u jednog Allaha i obožavanje samo Njega suštinska je stvar za vjeru u koju nas je pozvao Muhammed s.a.v.s. Onaj ko vjeruje u Allaha on će istinski vjerovati i u Sudnji dan, Allahove meleke, objavljene knjige, Poslanike i u sudbinu. Takav vjernik nastojat će da pet puta dnevno obavlja propisane molitve, da posti u mjesecu ramazanu, da daje zekat i sadaku ako je u mogućnosti, te da nastoji u svom životu posjetiti Kabu (obaviti hadž), nastojati, shodno okolnostima, zaklati kurban, biti dobročinitelj svojim roditeljima, rodbini i komšijama, te prema svim ljudima biti iskren, istinoljubiv i dobronamjeran.
Onaj čovjek koji poprimi sve navedeno, te se ukrasi osobinama koje je imao Muhammed a.s., takav čovjek za sebe može reći da je vjernik i može se nadati Allahovoj milosti, oprostu i Njegovoj ovodunjalučkoj i ahiretskoj nagradi.
Za Akos.ba piše: Admir Iković
