Vi ste ovdje
Home > Vijesti > Dijaspora > U džematu Hidaje promovirana knjiga “Kroz vrata smiraja“

U džematu Hidaje promovirana knjiga “Kroz vrata smiraja“

Senada Pidro

U subotu večer 09. februara 2019. godine u džamiji džemata Hidaje održana je promocija knjige “Kroz vrata smiraja” autora Senada Pidro.

U subotu večer nakon jacije-namaza pred velikim brojem prisutnih vjernika upriličena je promocija knjige “Kroz vrata smiraja” autorice Senade Pidro. Promocija je otvorena učenjem Kur'ana, a ašere je proučio Nusret-ef. Hodžić, jedan od imama džemata. Na početku prisutne je poselamio mr.sc Damir-ef. Babajić, zahvalivši se svima koji su izdvojili svoje vrijeme i došli da zajedno se okoristimo ovom promocijom. Zahvalio se i autoru knjige na dolasku kao i na trudu i zalaganju na polju pisane riječi.

U svom kratkom obraćanju mr.sc Damir-ef. Babajić je istakao važnost druženja s knjigom, te vrijednosti knjige „Kroz vrata smiraja“ kao i tema koje autorica tretira. Zar prve riječi nisu bile Ikre? Jesu! Kaže Allah: „Uči u ime svoga Gospodara koji stvara, koji je čovjeka stvorio od ugruška. Uči, Plemenit je Gospodar tvoj, koji je podučio čovjeka da se perom služi“. Dakako da je ovog imperativa bila, i jeste, svjesna naša sestra Senada. Svjesna je značenja riječi Ikre, koje znače i istražuj, razumijevaj, traži, piši. Sve ono što će čovjeka dovesti do svjesnosti o Gospodaru. Svjesna je i poruke Allaha da je čovjeka podučio peru, važnosti pera, težine mastila. Svega navedenog svjesna je sestra Senada, koja nije gubila vrijeme jer je željela da ostane živa i poslije smrti. A da ona živi i da će živjeti svjedoče njene pjesme -istakao je Damir. Potom  je kazao da autorica na izuzetno lijep i slikovit način prilazi čitaocu, da ona piše tiho, zove u pjesmama, pada na sedždu na mramoru, penje se na brdo milosti i otkriva tajnu uspjeha. Ona je u pjesmi na iskušenju pod krošnjom behara, ona pjeva nevinoj ruži koja će kao i ona u jesen otići. Ona pjesmom doziva i moli, a sve to kroz vrata smiraja koja naziva „Milošću Božijom“ – ističe Babajić.

O prolasku kroz vrata smiraja govorio je imam Nusret-ef. Hodžić, koji je ujedno bio i recezent ove knjige. On je u svom obraćanju ukazao na značaj lijepe riječi, koju svaki čovjek treba u djelu da sprovede. „Nisam pjesnik ali volim čitati pjesme, niti sam neki vrli pisac, a duša mi se od radosti rascvjeta kada pročitam lijepo sročenu rečenicu / stih. Nekada su mi ta napisana rečenica ili stih tako bliski, jednostavni i poznati da mi se učini da sam ih baš ja jednom isto tako sročio. Učini mi se: kada bih našao samo malo više vremena da se ozbiljno posvetim sabiranju rasutog i zakržljalog pjesničkog / spisateljskog talenta, koji tu nagdje u krajičku moga uma/duše već odavno čuči, mogao bih isto tako, ako ne i bolje, nizati stihove i pripovijedati priče. Ali, kada stvarno nađem vremena i kada želim neku proživljenu emociju ili misao staviti na papir ili jednostavno prepričati ono što sam netom doživio, tek tada shvatim da za to treba nadarenosti koja nije svakome data. Arapi kažu: Sehlun mumtenia’! – Jednostavno a nedokučivo! Ljetopisac Bašeskija davno je rekao: „Što se pamti nestaje, što je zapisano ostaje.“ Uistinu, zapisana riječ bdije nad vremenom i prostorom u kome je izrečena. Napisana riječ vjerno u sebi zapretava sve one najskrivenije osjećaje, koji, katkad metaforički, katkad sasvim jasno, svjedoče radost svog sahibije, njegovu životnu patnju, sreću, ljubav … i sve ono što bi možda njegova duša najradije za sebe ostavila, ali joj pero ne da mira i tjera je da bude zapisana, da svaki put kada bude čitana svoju dušu otvori i, po ko zna koji put, pokaže ono što u sebi nosi. Ona vjerno čeka svoga čitaoca, koji će, vođen nekom neobjašnjivom intuicijom, pored mnoštva knjiga u svojoj biblioteci, posegnuti baš za onom među čijim se koricama nalazi ona. Tako će čitalac, ne sluteći, kod nje duši svojoj smiraj naći, zbog nje suzu proliti, u njoj mehlem na davno otvorenu ranu pronaći ili pak iskru svoje unutarnje dobrote probuditi… Sve spomenuto, i mnogo, mnogo više riječ napisana može učiniti i dubok trag na duši ostaviti, a  sve ovisno o tome kakav nijet pjesnik/pisac ima i u čije će ime zbori! Riječ izgovorena ili napisana u Njegovo ime poprima univerzalnu vrijednost i što se više kroz vrijeme i prostor od svoga izvora udaljava, njena vrijednost postaje sve jasnija! Knjigu Kroz vrata smiraja, napisanu perom sestre Senade Pidro, srdačno preporučujem, moleći Uzvišenog da joj ukabuli njen trud!“ – istakao je Nusret-ef. u svojoj recenziji.

O knjizi je govorila i sama autorica Senada. Ona je govorila na kakav način je pisala ovu knjigu, koji su to motivi, kakav je bio put da ova knjiga ugleda svjetlo dana, šta za nju predstavlja pisana riječ. U svom obraćanju potakla je sve nas na razmišljanje o tome koliko čovjek treba biti Allahu zahvalan.

Senada Horozović – Pidro je prvo od četvero djece hadži Salke i hadži Đemke Horozović. Rođena je  1970. godine u Kupresu, gdje je završila osnovnu i srednju školu. Nakon progona Bošnjačkog stanovništva 1992. zajedno sa svojom porodicom odlazi u Minhen – SR Njemačku, gdje se uključuje u omladinski pogon džemata „Sabur“ u Minhenu i gdje je sa timom izuzetno aktivnih omladinaca i omladinki vrlo vrijedno radila na raznim projektima; humanitarna pomoć, pomoć izbjegličkoj populaciji, organizacija omladine džemata u razne aktivnosti i dr.   Od početnih dana osnovne škole je voljela pisati pjesme. Redovno je za potrebe raznih svečanosti i dešavanja pisala recitale od tada pa sve do dana današnjeg. Neke od svojih pjesama je stavila u svoju prvu zbirku pjesama „Sa izvora duše“, koja je do sada doživjela dva izdanja, promovirana je u nekoliko gradova BiH, Njemačke, Austrije i Švicarske, a dobila je najveće ocjene stručnjaka i čitalačke publike. „Kroz vrata smiraja“ je njena druga zbirka poezije. Živi i radi u Minhenu, aktivni je član džematskog tima bošnjačkog džemata „Hidaje“ u Minhenu, odgajateljica u vrtiću i majka troje ponosne djece; Imada, Ubejda i Rumejse.

Promocija je održana pred velikim brojem zaljubljenika knjige. Završena je učenjem ilahija i kasida i dovom. Promociju su uljepšali glasovi njene kćerke Rumejse, kao i glas Alme, koje su čitala pjesme, dok su Merjem i Nusret-ef. sve prisutne počastili ilahijama i kasidama.

Damir Babajić

Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top