>
Tragom svjetlosti 6 dio Tragom svjetlosti 6 dio
Da li smo i koliko odgovorni za djela i stanja drugih ljudi? Piše: Hidajeta Mahalbašić „Svako će samo svoje breme nositi“ (Kur'an,7:164) Na putu... Tragom svjetlosti 6 dio

Da li smo i koliko odgovorni za djela i stanja drugih ljudi?

Piše: Hidajeta Mahalbašić

„Svako će samo svoje breme nositi“ (Kur'an,7:164)

Na putu traganja za Svjetlom stalne smirenosti, zadovoljstva i radosti, za Svjetlom upute od Gospodara svjetova nezaobilazan je izazov pitanje odgovornosti za stanja i djela drugih ljudi iz našeg, užeg ili šireg, okruženja.

Kao kamen spoticanja, javljaju se prepreke u dva oblika. Prva prepreka je prepreka osjećaja krivice, koja je razarajuća za onoga ko je osjeća, a druga prepreka je prepreka bespomoćnosti, koja blokira svakog ko je osjeti.

Kada hoćemo otkloniti bilo kakvu prepreku neophodno je pogledati u korjen njenog uzroka, te je potpuno raskrinkavši i poništiti.

Osjećaj krivice u sebi krije vjerovanje da mi određujemo, kreiramo i upravljamo tuđim sudbinama i prilikama u kojima će se te sudbine realizovati.  Ovaj razorni osjećaj do potpunosti može uništiti vaše odnose, dovesti vas do ponašanja kakva svjesno ne želite, uzrokovati bol vama i onima zbog kojih se krivim osjećate.

Osjećaj krivice se, posebno često, javlja u odnosima sa bliskim osobama, iz porodice, što uzrokuje još teže posljedice, jer dovodi do poremećenih rodbinskih veza, koje su jedan od najvažnijih elmenata na putu uspjeha. Stoga ćete, nažalost, nerijetko, vidjeti roditelje da na svoju djecu viču ili ih tuku, iako ih mnogo vole, a samo zbog osjećaja krivice u sebi za njihovo trenutno ponašanje. Kada dijete padne, udari se, dobije slabu ocjenu ili je bolesno, pa je i samo već tužno zbog toga što mu se dešava, a roditelj ga ruži riječima: „Neka, tako ti i treba kad ne slušaš, kad to i to radiš, …“.  Kada su roditelji loše, bolesni ili u krizi nerviraju svoje odraslo dijete, dosadni su mu, naporni, na svoju ruku, sami su to zaslužili i sl. jer dijete ima osjećaj krivice zbog njihovog stanja.

Međutim, kada ispravno razumijevamo uzrok osjećaja krivice , te ga u korjenu sasječemo ispravnom vjerom i podržavajućim ubjeđenjem: „ Da Gospodar svjetova kreira , određuje, te upravlja tuđim životnim okolnostima i da On to radi iz Svoga savršenog poznavanja svakog Svog roba, te svakom daje samo u skladu s njegovim mogućnostima i sposobnostima, kojima ga je opet On počastio“ znat ćemo im biti podrška u njihovim izazovima s osjećajem zadovoljstva, jer pomažemo dobro.

Uvjerenje da Uzvišeni Allah voli svako svoje stvorenje više nego što majka voli dijete ili dijete roditelja, muž ženu ili žena, muža dovest će nas u stanje smirenosti, prepuštenosti i sigurnosti u pogledu stanja svih ljudi, jer znamo da je sve što im se dešava posljedica ljubavi veće nego smo mi u stanju osjetiti je prema bilo kome. Allah daleko više voli svako Svoje stvorenje i sve prilike mu daje samo iz ljubavi.

Odahnut ćemo zbog iskušenja naših roditelja, jer ćemo znati da ono što za nas izgleda kao iskušenje za njih može biti počašćenje i da se za njihovo stanje brine Zbrinitelj (Rabb) svih svjetova, a svoj udio dobročinstva prema njima ćemo raditi s lahkoćom. Čak i ako bi roditelji, zbog svoje slabosti, htjeli nas okriviti za svoje teško stanje znat ćemo da nismo krivi, a nimalo ni odgovorni za ono što nismo imali priliku i mogućnost uraditi.

Umjesto da padnemo u očajni osjećaj krivice jer nam je neko rekao da je zbog nas tužan, ljut, izgubljen, zbunjen i sl. mi ćemo svjesno znati da je sve što osjeća posljedica samo njegovog bremena djela koje nosi, te da, niko sem Gopodara svjetova niti nasmijava niti rastužuje.

Tek iz ovakvih uvjerenja moći ćemo odlučno djelovati iz pozicije onoga koji želi biti Božiji rob preko kojeg On, kome hoće, olakšava, nasmijava i koga hoće upućuje.

Jedna divna dova, na koju sam naišla među predajama iz prijašnjih generacija, a koja vam može promijeniti program razmišljanja iz samookrivljujućeg u odgovorno popravljauće jeste: „Allahu moj, učini me upućenim upućivačem!“ Možete je izgovarati u svim prilikama kada imate bojazan da biste mogli ponovo pasti pod osjećaj krivice.

Druga prepreka je bespomoćnost koja paralizira, te onemogućava da se koristi potencijal, koji se ima, u svrhu napredovanja na putu Svjetlosti. Osjećaj bespomoćnosti je posljedica ograničenog doživljaja onoga koji je Svemoćan.  Gospodar svjetova je bezgranično Moćan, te ako nastojimo tu Moć omeđiti prostorom ili vremenom, te usloviti prilikama, zapadat ćemo u stanja bespomoćnosti, onoliko često, koliko se budu dešavale nove situacije, okolnosti i izazovi nama, do sada, nepoznati.

Međutim, ukoliko uspostavimo čvrsto uvjerenje, na dokazima, da naš Gospodar može dati i daje na načine, kakve nikada ranije nije dao, da ima snagu mnogo veću nego što smo mi do sada svjedočili, te da nam je svaka nova situacija prilika da otkrivamo to bezgranično djelovanje i postojanje hrlit ćemo u susret novim izazovima, s osjećajem da sa Allahom bezgranično Moćnim možemo sve. Bilo šta! Osjetit ćemo da jedva čekamo da se dosadašnje granice naše moći pomjere.

Jedna afirmacija koja vam svakodnevno može koristiti da se više nikada ne osjećate bespomoćno jeste : „ Bez moći Svemoćnog ne mogu ništa, a sa Njim mogu sve. Mogu bilo šta!“

Tada vi više nećete gledati ni na jednu krizu, u zajednici ili svijetu, bespomoćno, nego ćete jasno znati šta je dio vaše uloge u popravljanju kolektivnog stanja.

Kroz različite edukacije: radionice, online višemjesečne treninge, seminare i webinare koji se temelje na duhovnom razvoju imate priliku zauvijek se osloboditi razarjućeg osjećaja krivice i paralizujućeg stanaj bespomoćnosti.

Više info na:

[email protected]

tel: 062736089

ili na fb stranici: Hidajeta Mahalbašić, Edukatorica za lični razvoj kroz duhovnost

akos.ba

 

 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

No announcement available or all announcement expired.