Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Književni kutak > Tamo daleko

Tamo daleko

Odakle god pogledaš.

Daleko.
Hladnom srcu iz blizine -daleko.
Oku, na kraju svijeta – daleko.
Preko planine – daleko.
Preko mora – daleko.
Sirija.
Gdje sunce krvavim zrakama obasjava zemlju.
Gdje, sve kiše svijeta,
saprati ne mogu bol i tugu.
Svakodnevnica je postala:
Zvižduk!
Granata!
Nered na sve strane.
Vapaj, krv, plač.
Halep.
Nekad Sarajevo,
Zla sudbina ista.
Bol i tuga nadvila se
kao mrki oblak.
Šta znači mir,
dječaku uplakanom?
Šta znači duga,
Oku nesretnom?
Proljeće je bez boja odavno,
Zima, ogrtača crvenog.
Svijet licemjerni,
preko ekrana, leševe gleda.
Svjetske sile, dogovora nemaju.
Strvinari!
Hijene!
Za komad mesa se otimaju!
Za njih svetinja ne postoji,
vjeru gaze, ne prezaju.
Crno zlato, kap po kap.
Džepove pune, dlanove trljaju.
Danas Halep,
nekad Sarajevo.
Šuti svijete,
pao si ispit.

Piše: Mirza Pecikoza, student na odsjeku za Knjizevnost naroda BiH i b/h/s jezik, Filozofski fakultet u Sarajevu.

 Akos.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top