Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Tajne i koristi dove: Dove meleka i vjerovjesnika

Tajne i koristi dove: Dove meleka i vjerovjesnika

Treće poglavlje

DOVE MELEKA l VJEROVJESNIKA

Prije nego progovorimo o dovama našeg posla­nika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ka­zat ćemo nešto o dovama meleka i ranijih posla­nika i vjerovjesnika, a. s. Možda će neko upitati: ”Zar postoje dove meleka?” Da, naravno da postoje. Meleki izgovaraju salavat na našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a njihov salavat je jedna vrsta dove. Meleki, također, upućuju dove Uzvišenom Allahu moleći za dobro vjernika, jer čovjek je Allahov halifa – namjesnik na Zemlji kojem je Svemogući potčinio Zemlju i sve što je na njoj, što čovjek svojom snagom nikada ne bi mogao postići.

Uzvišeni Allah je, kroz Svoju odredbu, htio da sa­znamo kako meleki mole za nas. A koji su to me­leki? Oni najodabraniji, meleki iz visokog i uglednog društva, nosači Božijeg Prijestolja, najsnažniji među melekima i najbliži Allahu.

Čitajući časni Kur’an nailazimo na ovu dovu: ”Meleki koji drže Prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: ’Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji sli­jede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri! Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo – one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar. l poštedi ih kazne zbog ružnih djela, jer koga Ti toga dana poštediš kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti" (El- -Mu’min, 7.-9.)

To je dova meleka za Allahove odane robove koji čvrsto vjeruju u Njega. Ne sumnjamo da ima i dru­gih dova i drugih meleka, pored nosača Prijesto­lja Milostivog, koji mole za čovjeka, ali nam Kur’an eksplicitno govori o ovoj skupini meleka, a koji su, kako smo već naveli, najodabraniji meleki i položa­jem najbliži Svemogućem Allahu.

Šta to meleki mole za ljude? Oni traže oprost za vjernike, što znači prelaženje preko grijeha i brisanje njegovih posljedica. Ajet nam ukazuje na općenitost, tj. da meleki traže oprost za svakog vjernika na Zemlji.

Ako je dova za oprost grijeha vjernicima potekla od ovih časnih meleka koji nose Prijestolje Milosti­vog, kao i od meleka iz njihove blizine, to znači da je njihova dova uslišana, jer ta njihova blizina Uzvi­šenom Allahu nije fizička, nego blizina položaja i ugleda, te su njihove dove makbul – primljene i usli­šane kod Svemilosnog Allaha.

Kojim se to riječima meleki obraćaju Gospodaru svjetova? Oni u dovama mole ovako: ”Gospodaru naš, Ti sve obuhvaćaš milošću i znanjem…” (El- -Mu’min, 7.), tj. Tvoja milost je veća od grijeha koje su vjernici počinili, a Tvoje znanje obuhvata i pretiče njihova djela; znaš šta su uradili i šta će ura­diti, bilo da to čine u tajnosti ili na javi, bilo da to čine riječima, postupcima ili u mislima. Ti sve po­znaješ i vidiš sve ono što Tvoji robovi i stvorenja rade, a mi ništa od toga ne znamo, pa slava i svaka veličina pripadaju samo Tebi. Mi Te molimo, Gospo­daru naš, da oprostiš robovima Svojim koji su povje­rovali i prihvatili put koji Tebi vodi. Gospodaru, oni su prihvatili najveću istinu: da nema boga osim Tebe i spremno se bore za Tvoju vjeru, pa ako zaborave, nehotice posrnu ili pogriješe, Ti im oprosti, sačuvaj ih kazne džehenemske i boravka u njemu, jer to je kazna nepodnošljiva i strašna, makar trajala i jedan tren.

Prva dova meleka koju su uputili Milostivom za dobro vjernika jeste zaštita i zaklon od džehenem­ske kazne i patnje, a to iz razloga što je spašavanje od ulaska u džehenemsku vatru najveći uspjeh na Sud­njem danu. To je prva Allahova milost i znak Njego­vog zadovoljstva kojeg će ukazati Svojim odanim ro­bovima na dan izlaganja djela i polaganja računa. Ta­kav odnos prema vjernicima smatra se velikim blagodarom čak i za one vjernike iz skupina s bedema (ashabul-a‘raf), koji budu spašeni od vatre, ali ipak neko vrijeme zadržani između Džehennema i Dženneta zbog nedovoljnosti njihovih dobrih djela da od­mah budu uvedeni u vječne užitke. l oni su sretnici i dobitnici nagrade spasa i zaklona od patnje Džehen­nema. Poslušajmo riječi Uzvišenog: ”… i ko bude od vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao šta je želio… ” (Alu ‘lmran, 185.) Udaljavanje i spaša­vanje od džehenemske vatre je prvi korak do Dženneta, a kojeg je i Uzvišeni Allah izdvojio posebno kao blagodat i milost.

Zatim meleki nosači Prijestolja Milostivog na­stavljaju svoju dovu za vjernike, pa kažu: ”Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove, koje si im obećao… ” (El-Mu’min, 8.), ukazujući na drugi korak do vječnog spasa, a to je uvođenje vjernika u Džen­net. Nakon što su zamolili Svemilosnog da sačuva vjernike džehenemske patnje i vatre, meleki mole da ih On, Svojom milošću i dobrotom, uvede u vrtove uživanja i blagodati koje je On, Gospodar svjetova, obećao Njemu odanim robovima. Time se kruniše i upotpunjuje ahiretsko spasenje vjernika.

l  pogledajmo ovo, časni meleki ne samo da su mo­lili za dobro vjernika, već upućuju dovu Uzvišenom Allahu i za dobro njihovih roditelja, supruga i po­tomstva, pa da ih Milostivi Allah pridruži vjernicima u Džennetu ako su bili sljedbenici puta Božijega. On, Dobročinitelj Milostivi, uslišao je ovu molbu me­leka. U Kur’anu je objavio: ”Onima koji su vjero­vali i za kojima su se djeca njihova u vjerovanju po­vela priključićemo djecu njihovu, a djela njihova nećemo nimalo umanjiti – svaki čovjek je odgovo­ran za ono što sam čini.” (Et-Tur, 21.)

U kontekstu toga razumijemo da će Svemilosni Allah iskrenim i predanim vjernicima, iz Svoje mi­losti i dobrote prema njima, pridružiti njihove poro­dice u Džennetu, kao i sve njihove dobre potomke, makar oni svojim djelima i ne zasluživali taj dženetski položaj na kojem se nalaze njihovi očevi. Uzvišeni Allah će uvećati njihova dobra djela, pa će ih sastaviti u Džennetu, s tim da pridruženom, zbog podizanja stepena i djela njegovih potomaka, neće biti uma­njen položaj i nagrada koju je zaslužio. To je još jedan izraz milosti Uzvišenog prema Njegovim čestitim i dobrim robovima.

Isto tako, Svemilosni Allah u dunjalučkom životu pazi i štiti potomke Svojih poslušnih robova koji su preselili na vječni svijet. O jednom takvom slučaju Svemilosni Allah nas obavještava u suri El-Kehf, gdje se navodi da je neki čestiti i pokorni Allahov rob ostavio iza svoje smrti blago nejakoj i nestasaloj svo­joj djeci u naselju zlih i nečasnih ljudi koji su bes­pravno uzimali tuđi imetak i koji u svojim postup­cima nisu pazili na Allahovo zadovoljstvo. Mudri Allah je u to naselje naveo plemenitog Hidra koji je obnovio obrušeni zid ispod kojeg je bilo zakopano i skriveno jetimsko blago, kako ga se ti zlikovci i pohlepnici ne bi dokopali, sve dok djeca tog vjernika ne porastu i ne smognu snage da brane svoja prava i imovinu. Razlog za sve te događaje bila je samo jedna činjenica, a to je da je otac te djece, jetima, bio vjer­nik i Allahu pokoran rob. Pročitajmo riječi Uzviše­nog: ”A što se onoga zida tiče – on je dvojice dje­čaka, siročadi iz grada, a pod njim je zakopano nji­hovo blago. Otac njihov je bio dobar čovjek i Go­spodar tvoj želi, iz milosti Svoje, da oni odrastu i izvade blago svoje…” (El-Kehf, 82.)

Primjećujemo da se dobročinstvo i dobrota oca odražava na njegovo potomstvo i na dunjaluku i ahiretu podjednako.

Sada se vratimo dovi meleka nosača Prijestolja i onih u njihovoj blizini, koji upućuju dovu za vjer­nike. Nakon što su zamolili Uzvišenog Allaha da spasi vjernike džehenemske vatre i uvede ih u Džennet, njih i porodice njihove: očeve, majke, supruge i djecu, oni nastavljaju svoju iskrenu dovu, pa kažu: ”Ti si, uistinu, silan i mudar.” (El-Mu’min, 8.) Go­spodaru naš, ti si Silni (El-‘Aziz), činiš šta hoćeš i niko Te – Tebi pripada slava i hvala – ne pita zašto to činiš. Za Tebe nema prepreke, niti teškoće i niko Ti se ne može suprotstaviti u htijenju i stvaranju.

Zato si samo Ti Silni (El-‘Aziz), Koji čini šta poželi, kada poželi i kako poželi. Ti si, Gospodaru naš, Mu­dri (El-Hakim), sve činiš mudro i s mjerom, u sva­kom Tvom činu i stvorenju izljeva se mudrost Tvoja neiscrpna; sve ima svrhu i svojoj svrsi služi.

Časni meleki nastavljaju svoju dovu za vjernike, pa traže od Svevišnjeg Allaha da vjernike na Sudnjem danu poštedi patnje, tegobe i straha, odnosno po­sljedica grijeha, a ko bude pošteđen toga na Dan po­laganja računa, zaista je velikom milošću zaodjenut i to je uspjeh najveći. Na Sudnjem danu pred očima svih stvorenja i Allahovih robova, od Adema, a. s., pa do posljednjeg čovjeka rođenog na Zemlji, nevjernici i grješnici će biti ponižavani, nipodaštavani, kažnja­vani i izvrgavani ruglu. Poniženje i ruglo toga dana bit će bolno, mučno i tegobno za dušu čovjeka, jer će vlast nad dušama i njenim osjećajima biti u Ruci Sve­moćnoga, a bol će dodatno zagorčavati činjenica da će se sva djela izlagati javno, a ponižavanje odvijati pred cijelim čovječanstvom. Iz tog razloga, ko bude pošteđen i sačuvan posljedica svojih grijeha i stav­ljen u zaklon Božije milosti, to je, bez imalo sum­nje, najveći uspjeh i spas. U tome, također, primjeću­jemo veliku počast koju Uzvišeni Allah ukazuje Ade- movim potomcima. On je odredio da časni meleki i oni Njemu bliski, nosači velikog Prijestolja, uče dove i mole za Njegove dobre robove, predane vjernike, tražeći oprost za njihove grijehe i mole Milostivog da iz sačuva patnje u Vatri i uvede ih u perivoje Dženneta vječnoga. l ne samo to, već oni mole Uzvišenog Allaha da u Džennet uvede i roditelje, porodicu i po­tomke vjernika, te da i njih zaštiti od patnje i straha na Sudnjem danu kojem će biti izlagani nevjernici i grješnici. Ima li veće počasti za čovjeka od ovoga?!

Svemilosni Allah nam pokazuje veličinu i položaj kojeg On daje čovjeku. Zamisli samo to da meleki mole za čovjeka, za oprost njegovih grijeha, spas od vatre i ulazak u Džennet! Ovim smo htjeli navesti samo jedan primjer kakav položaj čovjek zauzima kod svoga Gospodara i kako se meleki odnose prema Allahovom pokornom robu.

DOVA ADEMA, A. S.

Jedan od mnogobrojnih oblika Allahove dobrote prema čovjeku jeste i taj što ga je prilikom spušta­nja na Zemlju podučio dovi. Kada je Adem, a. s., po­griješio i poslušao Iblisov nagovor na grijeh, što je bio razlog spuštanja iz Dženneta na Zemlju i njega i njegove supruge Have, r. a., u tom momentu Sve­milosni Allah ga je podučio dovi, kako to kazuje mu­dri Kur’an: ”Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On, doista, prima poka­janje, On je milostiv.” (El-Bekare, 37.)

Prvo čemu je Uzvišeni Allah podučio Adema, a. s., na Zemlji jeste dova. Bila je to dova pokajanja. Time mu je Svevišnji Gospodar ponovo ukazao Svoju mi­lost. Dao mu je štit kojim će se braniti od šejtanskih došaptavanja i uljepšavanja grijeha na Zemlji. Sve­milosni Allah otvorio je vrata pokajanja pred Ademom, a. s., i podučio ga je kako će se pokajati za počinjenje grijehe. Prva molba i dova, prve riječi kojima se čovjek obratio Uzvišenom Allahu bile su riječi po­kajanja u kojima su Adem, a. s., i njegova žena Hava, r. a., tražili milost, opraštanje počinjenih grijeha i brisanje njegovih posljedica. U vezi s tim, Kur’an na­vodi: ”’Gospodaru naš’ – rekoše oni – ’sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.”’ (El-A‘raf, 23.)

Uzvišeni Allah je otvorio vrata Svoje milosti i oprosta pred Ademom, a. s., i njegovim potom­stvom, a to je put koji ih vodi do Dženneta, kako nas obavještava Allahov poslanik Muhammed, sallalla­hu alejhi ve sellem: ”Niko od vas neće ući u Džennet zbog svojih dobrih djela.” Neko od prisutnih upita: ”Pa zar ni ti, o Allahov Poslaniče?!” Na to je on, sal­lallahu alejhi ve sellem, uzvratio: ”Neću ni ja, sve dok mi Allah ne ukaže Svoju milost.”

DOVA NUHA, A. S.

Dove poslanika i vjerovjesnika, a. s., bile su, bez izu­zetka, prihvatane i primane kod Svevišnjeg Allaha, jer je svaka njihova dova imala snažan i utemeljen imanski osnov. Sagledavajući život Nuha, a. s., zapažamo da je on 950 godina mukotrpno pozivao pri­padnike svog naroda u vjeru, ali se niko od njih nije odazvao pozivu upute. Pozivao je generaciju iza ge­neracije, pokušavajući da ih privoli da slijede stazu imana, ali su oni odbijali njegov poziv, ismijavali ga i pokazivali mu svoju gordost i oholost. Nakon toga, Nuh, a. s., upućuje dovu Uzvišenom Allahu i priziva propast svome narodu. O tome se u Kur’anu kaže: ”l Nuh reče: ’Gospodaru moj, ne ostavi na Zemlji nijednog nevjernika, jer, ako ih ostaviš, oni će ro­bove Tvoje u zabludu zavoditi i samo će grješnika i nevjernika rađati! Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama, a nevjernicima samo propast povećaj!’” (Nuh, 26.-28.)

Svemoćni Allah je uslišao dovu Nuha, a. s., pa je dao potop u kojem su bili uništeni svi nevjernici na Zemlji, tako da se nijedan od njih nije mogao spa­siti. Nuh, a. s., je proveo 950 godina pozivajući svoj narod, trpeći razne uvrede i nedaće, ali mu se malo njih odazvalo. Uz pretpostavku da svaka generacija dosegne psihičko-fizičku zrelost u dvadesetoj godini života, dolazimo do zaključka da je Nuh, a. s., svoj poziv upute iznio pred oko 45 različitih generacija. Kad god bi neka generacija stasala, Nuh, a. s., bi ih pozvao u vjerovanje, ali su oni prkosno uzvraćali: ”Mi se držimo vjere naših predaka!” Tako je Nuh, a. s., na kraju izgubio nadu da će iko prihvatiti nje­gov poziv i razumjeti pitanje od životne važnosti – pitanje vjerovanja.

Poučno je da obratimo pažnju i na dio ajeta u ko­jem Nuh, a. s., konstatuje u svojoj dovi: ”…i samo će grješnika i nevjernika rađati!” (Niih, 27.) Ove riječi nam ukazuju na to da su pozvane generacije uvje­rile Nuha, a. s., svojim postupcima daće i njihovi po­tomci i djeca koja odrastaju dosljedno slijediti put zablude i odbaciti poziv islama. Nuh, a. s., je ovo pro­vjeravao kroz niz novih, dolazećih generacija, pozi­vajući ih u Allahovu vjeru, ali je došao do nepobitnog zaključka da oni nikada neće prihvatiti uputu, jer je njihovo politeističko ponašanje nepromjenljivo. Oni se nisu mogli promijeniti i popraviti, da bi nakon toga prihvatili svjetlo imana i predali se Uzvišenom Allahu, pa je jedini način za uspjeh Nuhova poziva bila kazna koja će uništiti nevjernike i tako ostaviti slobodan prostor za afirmaciju vjere i život male sku­pine vjernika koji su bili uz ovog strpljivog posla­nika, a. s. Samo je takav ishod davao nadu da će vjer­nici prenijeti blagodat vjerovanja i svjetlo islama na svoje mlađe potomke i na taj način ustabiliti Alla­hovu vjeru na Zemlji.

Za ovakvu dovu, koju je Nuh, a. s., uputio Uzvi­šenom Allahu, on je imao mnogo razloga i opravda­nja: tu je višestoljetno pozivanje svoga naroda, zatim pokušaj pronalaska novih metoda za uspostavljanje komunikacije sa sunarodnjacima itd. No, sve to nije urodilo plodom, pa je na koncu i njegova nada bila slomljena o kamen nevjerstva i inata onih koje je po­zivao.

DOVA IBRAHIMA, A. S.

Za lbrahima, a. s., oca vjerovjesnika, veže se više dova, jer mu je Uzvišeni Allah ukazao na mjesto i temelje Kabe, zatim mu je bilo naređeno da ostavi suprugu Hadžeru i njihovog sina lsmaila, a. s., kod Svetoga hrama, pa se lbrahim, a. s., odlučno i sa za­dovoljstvom povinovao naredbi svoga Gospodara. Kada je lbrahim, a. s., ostavio svoju porodicu kod te­melja Svetoga hrama, pogledao je unaokolo, pa ne vidje ni vode, ni stabala, niti bilo kakvog znaka ži­vota. U tom je pomislio: kako će njegova čeljad pre­živjeti u ovoj pustoj i mrtvoj dolini, jer nije bilo ni­čega što odaje znake života i mogućnosti opstanka? No, lbrahim, a. s., se poče pripremati za povratak, ostavljajući Hadžeru i lsmaila, a. s., tamo gdje mu je naredio Sveznajući Gospodar. Hadžera tada uhvati povodac njegove jahalice, želeći ga spriječiti u na­kani i kroz suze govoreći: ”Kome nas ostavljaš i pre­puštaš u ruke?!” lbrahim, a. s., joj ništa ne odgovori. Ona je ponovila isto pitanje, ali nije dobila odgo­vor. Tada je upitala: ”Da li je to zapovijed Allaha da ovdje ostanemo?!” ”Da”, kratko odgovori lbrahim, a. s. Tek tada Hadžera pusti povodac jahalice i s vjer­ničkim ubjeđenjem kaza: ”Uredu, Allah nas neće za­boraviti!” lbrahim, a. s., krenu od njih i, prije nego ih izgubi iz vida, obrati se Milostivom ovim riječima: ”Gospodaru naš, ja sam neke potomke svoje nase­lio u kotlini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoga Ča­snog hrama, da bi, Gospodaru naš, molitvu obav­ljali; zato učini da srca nekih ljudi čeznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili.” (lbrahim, 37.)

lbrahim, a. s., nas kroz ovaj primjer podučava da se ne trebamo brinuti za uslišanje dove i tražiti re­alne uvjete, činioce ili načine ostvarenja onoga što tražimo. Pustoš, koja je vladala u dolini Svetoga hrama, gdje je lbrahim, a. s., ostavio svoju porodicu, nije ga spriječila da uputi dovu Svemoćnome Allahu. On se obraća i traži pomoć od Gospodara prilika i či­nioca, a ne obraća se samim prilikama ili činiocima. lbrahim, a. s., je bio duboko uvjeren u Allahovu ne­ograničenu moć koja u istom trenu može da djeluje, jer Njegova moć nije uvjetovana ili određena bilo čim.

Čemu nas Svemilosni Allah želi podučiti navodeći lbrahimovu, a. s., dovu? On nas podučava da nikada ne gubimo nadu, pa čak ni onda kada ne vidimo ni­kakvog realnog izgleda, niti uslova za uslišanje dove koju upućujemo. Ukazuje nam na to da ne prosuđu­jemo po svom nahođenju šta će se desiti ili kako će se nešto završiti, te da gubljenje uvjeta uspjeha, pro­mjene ili uslišanja dove iz vida ne budu rezoni po ko­jima ćemo prosuđivati stvari i donositi odluke. Uzvi­šeni Allah nas uči da je On uvijek uz nas i s nama, sve dok smo mi na Njegovom putu. l, kada nas životni problemi opkole i zatvore u beznađe, vrata nebeska za uslišanje dove i izvođenje u širinu bezbrižnosti su otvorena pred pravim vjernicima. Uzvišeni Allah nas vidi i zna u kakvom stanju se nalazimo, zato se okrenimo ka Njemu i iz dubine naših srca dozivajmo Ga i molimo, izgovarajući: ”Ja Rabbi!” ("Gospodaru moj!”), s mu’minskim pouzdanjem i uvjerenjem da će nam se On odazvati i primiti našu dovu.

Zato, brate, kad god nestane vidljivih uvjeta za ostvarenje željenoga, znaj da je Allah tu, uvijek pri­sutan, i da je On svemoćan, pa neka te ne obuzimaju tuga i beznađe. On je u mudroj Knjizi objavio: ”Zaista, s mukom je i last!” (El-lnširah, 6.) Obrati pa­žnju, Svemilosni nije kazao: ”Poslije muke slijedi i last”, nego se last, olakšanje nalazi sa mukom, rje­šenje i razvedravanje će doći zasigurno i to brzo, jer je vezano za iskušenje i tegobu.

U svojoj drugoj dovi, lbrahim, a. s., nas uči kako da radimo i postupamo na dunjaluku. Svemilosni Allah u Kur’anu ukazuje na ovu dovu lbrahima, a. s.: ”l dok su Ibrahim i Ismail temelje Hrama podizali, oni su molili: ’Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i sve znaš! Gospodaru naš, učini nas dvojicu Tebi odanim, i porod naš neka bude odan Tebi, i pokaži nam obrede naše i oprosti nam, jer Ti primaš pokajanje i samilostan si! Gospodaru naš, pošalji im poslanika, jednog od njih, koji će im ajete Tvoje kazivati i Knjizi ih i mudrosti učiti i očistiti ih, jer Ti si, uistinu, silan i mudar!’” (El- -Bekare, 127.-129.)

Božija naredba lbrahimu, a. s., da podigne i ob­novi temelje Časnog hrama – Kabe, iziskivala je od njega, a. s., bavljenje dunjalučkim, materijalnim po­slom; da ode u mekanska brda, iskopa i iskleše ka­menje, zatim ga donese i ozida temelje Kabe, kako bi ljudi bili upućeni na mjesto Najsvetijeg hrama.

Trebamo znati da kamenje, koje je lbrahim, a. s., sakupio, ne predstavlja samo mjesto Svetoga hrama, nego upućuje na najčistiju lokaciju na Zemlji, koju je Uzvišeni Allah izabrao da bude mjesto Bejtullaha.

Mjesto Svetoga hrama bilo je izgubljeno nakon potopa koji je zadesio Nuhov narod, pa je Uzvišeni Allah htio da ponovo uputi ljude na to časno mje­sto, kako bi dolazili tu u vrijeme hadža, da čine tavaf i obavljaju molitvu.

Podizanje znaka za Sveti hram je materijalni čin i dunjalučko djelo, s obzirom da se sastoji iz pro­nalaska kamenja, izbora i obrađivanja istoga i, na kraju, zidanja građevine. No, šta su to prvo uradili Ibrahim i njegov sin lsmail, a. s.? Na početku svog posla, zamolili su Uzvišenog Allaha da im ukabuli trud i prihvati ga kao čin ibadeta. Iz tog razloga, naša je obaveza prije svakog posla tražiti od Svemilosnog Allaha da ga prihvati kao dobročinstvo koje činimo radi Njega. Kad klanjamo, molit ćemo Ga da nam prihvati namaz. Kad odemo na posao, molit ćemo Ga da to bude stjecanje halal opskrbe za našu po­rodicu i čeljad. Kad presuđujemo u nečemu, molit ćemo Ga da to bude pravedno i s ciljem stjecanja Njegovog zadovoljstva. Kada jedemo ili pijemo, zahvalit ćemo se Uzvišenom Allahu na darovanim bla­godatima, moleći Ga da usliša našu zahvalu. Kada pazimo i odgajamo svoju djecu u kući, molit ćemo Svemilosnog Allaha da nam to upiše u dobra djela i da blagoslovi taj odgoj i brižnost. Ovako ćemo po­stupati u svim drugim poslovima i djelima, molit ćemo Ga da primi naša djela, jer On sve čuje, zna i blizu je. On čuje ono što govorimo i zna ono što na­umimo i mislimo.

Nakon ove dove, lbrahim, a. s., i njegov sin lsmail, a. s., uputili su dovu Svemilosnom Allahu za svoje dobro i dobrobit svojih potomaka, tražeći od Allaha da im pomogne da budu pravi muslimani, predani i pokorni, da sve prepuste Uzvišenom Allahu, pa da On, po Svome htijenju, odredi kako će, šta i kada biti. l mi smo dužni da predamo i prepustimo svoj cjelo­kupni život Svemoćnom Allahu, jer On sve zna, a mi baš ništa ne znamo.

 

***

Odlomak iz knjige: "TAJNE I KORISTI DOVE"

Autor: Muhammed Mutevelli Eš-Ša'ravi 

Knjiga je koncipirana tako da nam prvo objasni značenje dove, njene koristi, uvjete i vremena u kojima se dova uslišava. Allah s.w.t. nas je podučio kako da Ga molimo i što da tražimo u svojim dovama. Za svaku priliku i stanje postoji dova, pa nam autor navodi neke od njih…

 Tvrdi uvez; 277 str; 23 cm
 Cijena: 20 KM

Knjigu možete naručiti na e-mail    [email protected]

Akos.bA

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top