Sura El-Fil – Kako je Allah spriječio rušenje Ka’be u godini u kojoj je rođen Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem

Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić

Sura El-Fil (Slon) je mekanska sura, ima pet ajeta i jedna je od najkraćih sura Časnog Kur’ana, i ujedno jedno od najkraćih kur’anskih kazivanja. Njena jedina tema je kazivanje o vlasnicima slona (abesinskom tiraninu Ebrehi i njegovoj vojsci) u kojem se prikazuje njihovo uništenje s najslabijom Allahovom vojskom, a Allahove su vojske nebesa i Zemlje i samo ih On zna.

U ovom slučaju, sićušne i slabašne ptice pobijedile su ogromne slonove i mnogobrojnu i dobro naoružanu vojsku koja je bila u službi tiranije i zablude, pa je ponižena, poražena i uništena.

Povod objave ove sure poznat je u historiji kao ”godina slona”. Naime, sažetak onoga što je navedeno u historijskim djelima o ovom događaju, mogao bi se sublimirati u sljedećem: Abesinca Ebrehu ibn Ešrema, vladara Jemena, ljutio je prizor onih koji su hodočastili Ka’bu i bio je zapanjen onim što su ljudi govorili o svetosti Ka’be, pa je izgradio veleljepnu crkvu (”Al-Qalis”), kako bi odvratio ljude od hodočašća Ka’bi koju je sagradio Ibrahim, alejhi selam, i kako bi grad Sanu učinio glavnim političkim i vjerskim centrom. Međutim, ova crkva je za Arape predstavljala pravu uvredu i oni su pokazivali otvoreno nepoštivanje prema njoj. To je Ebrehi teško palo, pa je odlučio povesti vojsku na Mekku i srušiti Ka’bu.

Ebreha je mobilizirao ogromnu vojsku kojoj se ni pleme Kurejš ni ostali Arapi nisu mogli suprotstaviti. Sa sobom su poveli velikog slona – u nekim predajama se spominje da je Ebrehina vojska vodila čak 13 solonova sa sobom – i krenuli su prema Ka’bi 571. godine po Isau, alejhi selam.

Neka arapska plemena usput su ih napala pokušavši spriječiti Ebrehinu vojsku u njihovom naumu da dođu do Mekke, ali su brzo bili poraženi, a njihovi poglavari zarobljeni.

Ka’ba ima Gospodara Koji će je štititi

Kada je Ebreha stigao s vojskom do mjesta Zul-Medžaz (Zel Majaz) i približio se Mekki, njegov ogromni slon se uzjogunio i nije htio da ide dalje. I koliko god da su ga tjerali i udarali, slon je stajao kao ukopan. Kada se vojska okrenula u pravcu Šama, kao da se vraćaju nazad, slon je pošao za njima. Međutim, kada su ga ponovo usmjerili prema Mekki, on se nije htio pomaći.

Jedna od zanimljivosti koja se spominje u knjigama sira jeste da se Ebrehin slon uzjogunio i odbio da ide prema Mekki na mjestu koje se zove El-Senijje, mjesto na kojem je stala i Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, deva El-Kasva kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa ashabima bio na putu prema Hudejbiji. I kada su je ashabi pokušali natjerati da ustane i da ide dalje, jer su namjeravali ući u Mekku da obave umru, ona je odbila, pa su, kako bilježi imam Buharija, rekli: ”El-Kasva se uzjogunila i postala neposlušna”. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao im je: ”Nije El-Kasva postala neposlušna, nije to njezin običaj, već ju je zaustavilo i spriječilo ono što je zaustavilo i slona.”

Na putu prema Mekki, Ebreha je zaplijenio deve i ostalu stoku Mekenlija zatečenu pred gradom, te je tako zaplijenio i oko dvije stotine deva koje su pripadale Abdul Muttalibu, djedu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Prenosi se da je Abdul Muttalib otišao u Ebrehin tabor i od njega lično zatražio da mu vrati deve. Ebreha se začudio njegovom smjelom postupku, pa mu je rekao: ”Čudi me da ti kao poglavar grada koga smo došli uništiti brineš o svojim devama, a ne brineš za Ka’bu koju ćemo srušiti.” Abdul Muttalib mu je rekao: ”Ja sam vlasnik deva i brinem se o njima, a Ka’ba ima svoga Gospodara Koji će je štititi.” Abdul Mutallib je potjerao svoje deve i s ostalim Kurejšijama i stanovnicima Mekke sklonio se u pećine na obližnjim brdima pred Ebrehinom vojskom.

Nakon toga, Ebreha je naredio svojoj vojsci da krene u grad. Međutim, u tom trenutku pojavila su se nepregledna jata ptica, a svaka ptica je nosila po tri oblutka, jedan u kljunu i dva u kandžama, pa su bacajući kamenje navalile na Abesince. Kamenje je pogađalo Ebrehine vojnike i, budući da je bilo izbacivano velikom brzinom, nanosilo im je teške i smrtonosne povrede. Tako je abesinska vojska uništena, a Allahova kuća, Ka’ba spašena. Allah je Ebrehinu vojsku pretvorio u nešto što najviše sliči rasutim suhim klasovima koji su ostali na pašnjacima ili lišću koje su crvi rastočili, kao što je Uzvišeni Allah rekao: ”Pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio?” (El-Fil, 5.)

Nakon ovog događaja, Abesinci su izgubili vlast u Jemenu, a Arapi su ovu godinu nazvali ”godina slona”, budući da su u toj godini svojim očima vidjeli nesvakidašnji prizor – poraz slonova pred jatima ptica. I počeli su računati vrijeme od tog datuma, govoreći da se to i to dogodilo prije godine slona, a to i to se dogodilo toliko godina nakon godine slona.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen je u godini slona

Većina historičara slažu se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen upravo u godini slona, u mjesecu rebiul-evvelu, 571. godine. U nekim predajama spominje se da je od ovog događaja do Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, rođenja, prošlo pedeset i pet dana.  A poslanička misija Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, počela je četrdeset godina nakon godine slona.

Islamski učenjaci kažu da mu je ova sura objavljena da podsjeti ljude na događaj pokušaja rušenja Ka’be kako bi znali da je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, uistinu Allahov Poslanik, jer on nije svjedočio ovom događaju, ali ga je opisao i predstavio onima koji su bili njegovi svjedoci i onima koji nisu kao da je prisustvovao i vidio svojim očima: ”Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio! Zar lukavstvo njihovo nije omeo i protiv njih jata ptica poslao, koje su na njih grumenje od gline pečene bacale, pa ih On kao lišće koje su crvi istočili učinio?” (El-Fil, 1-5.)

Allah uništava tirane vojskama koje njima nikada ne bi naumpale

Komentatori Kur’ana vele da, kad se Ebrehi i njegovoj vojsci dogodilo ono što su historičari prenijeli o nadnaravnosti i čudesnosti tog događaja, Arapi nisu imali drugog objašnjenja za tako nešto osim da se radi o ”gnjevu neba”, pa su se u njihovom vjerovanju učvrstile tri činjenice koje su utrle put događajima koji će kasnije uslijediti.

Prvo, budite uvjereni da je iznad svih moćnika Onaj Koji posjeduje Apsolutnu moć i Koji je jači i strožiji u kažnjavanju.

Drugo, Allah uništava moć i namjere tirana vojskama koje njima nikada ne bi naumpale.

Treće, Allah je zaštitio Svoju kuću od spletki zabludjelih ljudi i uništio njihovu vojsku sa najslabijom ”vojskom”, sićušnim pticama, koje su kamenjem veličine šljunka desetkovale ogromnu vojsku predvođenu slonovima.

Allah je zaštitio Ka’bu i uskratio ljudima mogućnost da je zaštite kako niko ne bi mogao prigovoriti Njegovom posljednjem poslaniku, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, četrdeset godina nakon događaja sa slonom, govoreći mu: ”Muhammede, gdje je bio tvoj Gospodar kada je Ebreha napao Njegovu kuću? Da nije bilo naših hrabrih ljudi, postojanosti naših heroja i sprječavanja Ebrehe u ostvarenju njegovog cilja, danas ne bismo razgovarali o Gospodaru Ka’be”.

I budući da je Onaj Koji je zaustavio Ebrehu, Gospodar Ka’be, On im putem objave objašnjava kako je uništio njihovu spletku i zavjeru, kako ih je uništio sićušnim i tajanstvenim pticama koje su ih gađale kamenjem i otvarale im smrtonosne rane na tijelu. Dakle, pitanje s početka ove sure upućeno je onima koji su bili prisutni, ali i onima koji nisu bili svjedoci tog događaja, ​​a prvi od njih bio je upravo Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. 

”Zar nisi čuo šta je sa vlasnicima slona Gospodar tvoj uradio!” Tj. da li te je neko obavijestio o ovome? Zar nisi znao i čuo za to ranije? I je li tvoj narod zaboravio šta je tvoj Gospodar učinio onima koji su im došli prijetiti uništavanjem Ka’be koju je Allah zaštitio kako bi brigu o njoj povjerio tebi, o Allahov Poslaniče, da je očistiš od idolatrije i paganskih običaja i učiniš je Kućom tevhida, istinskog monoteizma, na čijim temeljima ju je i podigao Ibrahim, alejhi selam?

Stoga je Allah zaštitio Svoju kuću, a nije Kurejšijama pružio tu čast da je oni zaštite.

Ko je zaustavio Ebrehinu vojsku i njihovog slona? I zašto Ebreha i njegova vojska nisu poginuli kad su se neki od hrabrih ljudi Jemena – nadomak Sane – suočili s njima kako bi ih spriječili da krenu prema Mekki?

Allah nije rekao Svome Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”Zar nisi čuo šta su ptice uradile vlasnicima slona? Zar nije čudno što je vojska ptica pobijedila vojsku ljudi, konja, deva i slonova?”, već mu je rekao: ”Tvoj Gospodar je to uradio vlasnicima slona”, a ptice su bile samo vanjski (vidljivi) uzročnik. Allah je okrenuo njihove spletke protiv njih i otkrio im da oholi i obmanuti ljudi i zulumćari bivaju kažnjeni i poraženi odakle se najmanje nadaju.

Slično Ebrehi prošao je i faraon koji je sa milionskom vojskom krenuo u potjeru za Musaom, alejhi selam, i njegovim sljedbenicima. Kada je Allah razdvojio more Svom poslaniku Musau, alejhi selam, faraon je pomislio da je to samo priviđenje i svojevrsni oblik sihra, pa kada ga je u potpunosti obmanula njegova moć i oholost, Allah je na njega i njegovu vojsku poslao morske valove u kojima su se ugušili, kao što se navodi u ajetu: ”I kada smo zbog vas more rastavili i vas izbavili, a faraonove ljude, na oči vaše, potopili.” (El-Bekara, 50.) Isto more, ista voda, ali je ona faraonu bila propast, a Musau, alejhi selam, spas.

Ovo je nepobitna istina i Božanski zakon koji važi za sva vremena i sve generacije. Spletke spletkaroša protiv Allahove vjere, Njegovih poslanika i njihovih iskrenih sljedbenika, bit će uništene, a spletkaroši i zulumćari bit će poniženi i poraženi. I svako ko misli da je samo njegova materijalna snaga i moć dovoljna za realizaciju njegove zavjere i spletke, na kraju će otkriti da je sâm sebe obmanuo i da će mu poniženje i poraz doći upravo od onoga u šta je najviše nade polagao.

akos.ba