Vi ste ovdje
Home > Duhovnost > Islamske teme > Iz pera Džemaludina Čauševića: Skovani i patvoreni hadisi

Iz pera Džemaludina Čauševića: Skovani i patvoreni hadisi

Nastavljamo naše druženja sa reisom Džemaludinom Čauševićem 

 

Patvoreni hadisi su one izreke, koje su neki ljudi kovali i izmišljali i kao prave Resulullahove hadise proturali u svijet. Ovi su lažljivi hadisi nanijeli najveće štete islamskom svijetu, a i samoj islamskoj vjeri. Oni su prouzrokovali, da islamski svijet skrene s pravog puta, da padne u silu zabluda i da se podijeli na različite sekte tako, da brat na brata poprijeko gleda. I da nema među nama Božije knjige Kur'ana i učenih ljudi, laž bi pogazila istinu tako, da se zauvijek ne bi mogla uspostaviti.

Mnogi će ljudi upitati: pa kako da muslimani po svojoj volji izmišljaju i meću u vjeru ono što ne spada u nju? Kako da izmišljaju riječi, pa da ih podmeću Resulullahu, svome pejgamberu? Odgovarajući na ovo mora se istaknuti, da tome ima puno uzroka. Ima ih, koji su te lažne hadise izmišljali samo zato da ljude bodre na dobro ili da ih zastrašujući odvraćaju od zla i da time po njihovu mišljenju postignu nagradu kod Boga. Ima ih opet, koji su izmišljali hadise u svrhu da opravdaju svoj pravac (mezheb). Mnogi su opet, računajući na svoju vlastitu dobit, izmišljali lažne hadise, pomoću kojih bi se približavali vladarima i velikašima i pomoću kojih bi izvlačili od bogatih ljudi što bolje darove. Od ove zadnje su vrste većina propovjednika, koji po džamijama drže vazove i tako najvažnije vjerske stubove obaraju samo zato, da bi od svijeta što više novaca izvukli.

Ja sam vidio u Hazreti-Husejnovoj džamiji u Kairu ovakvog jednog čovjeka gdje dijeli svijetu male papiriće na kojima je nešto napisano. On je dokazivao svijetu da je to hazreti Musaova, alejhisselam, dova koju ako neko prouči ili uza se ponese s njega spada dužnost da klanja namaz. Usprkos ove njegove bljezgarije svijet se oko njega kupio i svak je pružao novac da dobije taj čudotvorni papirić. Neki su ozbiljniji ljudi tražili da glavni imam te džamije, koja se zove imenom unuka hazreti Pejgamberova, zabrani tu ludoriju, to ružno djelo, i da onog prodavača protjera kao što je Omer Ibni-l-Hattab ovakve propovjednike progonio iz džamija, premda oni nijesu u ovolikoj mjeri varali i bacali svijet u zabludu.

Od onih, koji su izmišljali hadise, ima ih i takvih, koji su namjerno to činili, da vjeru Islam naprave igračkom i da njezino svjetlo zastru sa svojim spletkama. Oni su u prošlim vremenima napravili čitave knjige sa svojim izmišljotinama, čime su počinili veliko zlo za islamsku zajednicu. Ove su izmišljotine prešle i u komentare  Kur'ana kao i u životopise i povijest. Svijet je njih primao za prave, jer nije mogao pomisliti da bi iko mogao lagati i lažne hadise pripisavati Božijem Poslaniku. I tako danas imamo silesiju knjiga, koje se ne bi smjele čitati, odnosno, koje bi mogao čitati samo naobražen čovjek, koji je u stanju odbaciti sve one izmišljene priče i patvorene hadise. Takve su knjige: Tefsiri Kelbi, Tefsiri Mukatil Ibn Sulejman, Kitabu Muhamed Ibn Ishak fil-Megazi, Kutubu-l-Vakidi, Futuhu-š-Šam, Kitabu Fadli-l-ulemai li-l-Muhaddisi Serefu-l-Belhi, Mesaili Abdulah Ibn Selam, Ehadisi Nastor er-Rumi, Vesaja Ali. Ovako izmišljenih hadisa nalazi se i kod nekih komentatora Kur'ana kao i u nekim zbirkama hadisa, koje može raspoznati samo onaj, koji poznaje prave i autentične hadise.

Skovani i patvoreni hadisi imaju svoje znakove.

1)  Da je izrečen od klipa, bez ikakve mjere (kao npr. hadis: “Ko reče: -La ilahe llellah, – Bog će stvoriti od te riječi jednu pticu, koja ima 70 000 jezika, a za svaki jezik po 70 000 000 dijalekata”.)

2)  Da je izrečen tako da ga samo iskustvo ne prima, (kao hadis: “Mjesec je sašao i u Pejgamberova njedra ušao, pa je onda izašao na rukav”.)

3)  Da je izrečen tako, da izaziva smijeh (kao hadis: “Sočivica je blagoslovljena od strane 70 pejgambera”).

4)  Da je izrečen tako, da se ne slaže sa glavnim izvorom vjere (kao hadis: “Čije je ime Muhammed ili Ahmed i kome se god nadije tako ime, neće ga pržiti vatra”), jer je poznato da imena i bezimena ne spašavaju nikog nego samo čvrsta vjerska snaga i dobra djela.

5)  Da je izrečen tako, da proti njemu stoje jasni svjedoci (kao hadis: Udž, sin Unukov, da je dug 3366 aršina, da je peko ribu na samom Suncu itd.) i kao hadis: Da je Kaf jedna velika planina od zelenog smaragda, koja je opasala cijelu zemlju kao duvar i da je nebo naslonjeno na tu Kaf planinu, pa da je zbog toga i zeleno; i kao hadis: Zemlja stoji na kamenu a kamen na rogovima vola itd).

6)  Da je izrečen tako, da mu se sadržaj protivi jasnom slovu Kur'ana (kao hadis “da trajanje ovozemnog života iznosi 7000 godina, pa da je toliko i toliko prošlo, a da još ima nešto malo vremena”. Prema tome hoće da izračunaju i vrijeme Sudnjeg dana, a to ne zna niko osim Boga.)

7)  Da je izrečen tako, da mu sadržaj ne odgovara ćudoređu i lijepom odgoju (kao hadis: “Gledati u lijepo lice jest pobožnost”).

8)  Da mu se značenje protivi čistom vjerovanju (kao hadis: “Ako od Vas neko ima lijepu misao i u kamenu, i kamen mu može da pomogne”). Izgleda da je ovaj patvoreni hadis izmislio neki poganin, koji se je klanjao kipu od kamena, ali su nažalost mnogi muslimani poprimili ovo, pa ih ima puno, koji idu da poglade i poljube stup u Mesdžidu-l-Husejnu (Kairo), ili drvo u kojem turbetu, premda znaju, da pomoć ne pruža niti stup niti turbe niti išta drugo nego samo Svevišnji Allah i to ako se udovolji prirodnim zakonima, koje je on postavio.

Ima još puno hadisa, koji su patvoreni kao oni hadisi, koje su neki komentatori donijeli da uveličaju pojedine sure u Kur'anu ili kao oni hadisi, koji hvale neženstvo ili kao onaj hadis, koji kaže: “Da će se ljudi na Sudnjem danu prozivati po svojim majkama”, ili kao izmišljeni hadisi u pogledu žena. Primjerice ovi hadisi, koji glase u našem jeziku: “Ostavite žene, da gladuju, ali ne sa glađu, koja će štetu nanijeti, ostavite ih u slabim haljinama, ali ne da su gole; jer žene, kada se najedu i kada se lijepo obuku, ništa im draže nego izaći u šetnju, a kad budu u slabom odijelu i gladne, onda im je najdraža kuća, a za njih i nema ništa bolje nego da sjede u kućama” ; onda “Nemojte žene posađivati u kamerije i ćoškove, nemojte ih poučavati u čitanju i pisanju, nego ih samo naučite presti i Suretu-n-Nur”,  jer se ovi lažljivi hadisi protive kur'anskim propisima u pogledu žene kao i vladanju našeg Pejgambera prema svojim ukućanima i uopće prema ženama.

Da sam ovo par redaka iznio od mojih ustaza, uzrok je, što sam čuo, da su naši neki vaizi pričali, i to ženama, takvih besposlica, da to upravo sprva nijesam mogao vjerovati. Jedan je, opisujući valjda Božije meleke, kazivao, kako u Boga ima melek od četiri lica, a da ima od jednog do drugog lica po 4000 godina! Ovu bljezgariju priča vaiz u doba, kada je cijelom svijetu poznato, da je ljudski um postigao toliko znanja da pomoću ovoga promatra nebeska tjelesa, ustanovljuje veličinu, kretnje te udaljenost njihovu. Vaiz bi trebao, da se je ograničio na ono, kako je Bog opisao ta nevidljiva bića, te meleke, u Kur'anu, a da se prođe onoga, šta je koji komentator nadovezivao. Drugi jedan vaiz, kazujući kako je lijepo sa imanom čistim vjerovanjem u Boga preći na onaj svijet, naveo je kao primjer ovu privolnu poredbu: da onaj, koji sa imanom pređe u vječnost, liči onome mladiću koji se oženi, pa se prvu noć nakon sastanka sa svojom mladom okupa, a onda mirno i zadovoljno zaspe!!!

Slično je tumačio jedan drugi vaiz velike nagrade za one, koji donose salavate na Pejgambera. U svom tumačenju rekao je: “Ko donose deset puta salavat na Pejgambera, Bog će mu dati tako velikog konja, da mu je glava na mašriku (Istoku) a rep na magribu (Zapadu). Jedan ozbiljan slušatelj dobacio je tome vaizu, da on neće takvog konja, kada mora za uzdu i za kuskune ići na mašrik pa se onda vraćati na magrib!

Ovakve i slične besmislice, jer bacaju ljagu na svjetlo islama, trebao bi svaki pametan čovjek odbaciti i čistom poukom u duhu Kur'ana odgajati svijet; zato bi bolje bilo, da su ovi vaizi uzeli Risalei Ahlak koji je napisan na našem jeziku, pa da su ga tumačili u pravcu, kako Kur'an naređuje. Više bi koristili i slušaocima a i samim sebi.

 

Izvor: Novi behar, godina 1/1927-28.

Iz knjige: Islamska misao h. Mehmeda Džemaludina Čauševića (izbor radova)

Izdavač: El Kalem,  Sarajevo,1998.

Akos.ba

Pridružite se Facebook stranici posvećenoj ovom bošnjačkom velikanu:

Reis Džemaludin Čaušević 

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top