Sulejman Ugljanin za Akos.ba: Bošnjaci, budite jedinstveni i imajte zajednički cilj

Bošnjaci iz Sandžaka su u prethodnih nekoliko mjeseci uradili puno posla kada je riječ o štampanju udžbenika na bosanskom jeziku, ali i cjelokupnom unapređenju nastave u školama sa većinskim bošnjačkim stanovništvom. Iako je prvi čas na bosanskom jeziku održan još davne 2004. godine, tek sada možemo govoriti o ozbiljnim pomacima koje su Bošnjaci postigli u pogledu školstva.

Ipak, porazna je činjenica da su sve ostale manjinske zajednice na teritoriji Republike Srbije znatno ranije riješile svoja bitna nacionalna pitanja. O položaju Bošnjaka u Repubulici Srbiji, njihovoj vezi sa maticom Bosnom i Hercegovinom, ali i ostalim bitnim pitanjima razgovarali smo sa predsjednikom Bošnjačkog nacionalnog vijeća dr. Sulejmanom Ugljaninom.

Za Akos.ba razgovarao: Admir Lisica

Akos.ba: Kada analiziramo položaj Bošnjaka iz Sandžaka u posljednjih trideset godina, da li možemo govoriti o tome da su Bošnjaci u odnosu na početak devedesetih godina doživjeli značajan napredak?

Sulejman Ugljanin: Bošnjački narod je još od početka devedesetih godina pa sve do danas na nekom novom početku. Ovo govorim iz razloga što su ostali narodi sa područja bivše Jugoslavije ostvarili svoje težnje i ciljeve dok se za Bošnjake to ne može reći. Posebno je to izraženo u Sandžaku, gdje Bošnjaci nisu dobili status autonomije koji im shodno svim historijskim činjenicama pripada. Naravno, određeni pomaci su se desili. Činjenica da svaki Bošnjak svoje dijete može upisati u škole u kojima se izučava bosanski jezik i historija govori o tome. Ipak, najveći uspjeh je povratak našeg historijskog nacionalnog imena Bošnjak.

Akos.ba: U kontekstu pomena na početak devedesetih godina u djelu „Bošnjak – Adil Zulfikarpašić“ koja se sastoji od njegovih razgovora sa Nadeždom Gaće i Milovanom Đilasem uočio sam njegov detaljan osvrt na skup Stranke demokratke akcije koji je održan u Novom Pazaru. Zulfikarpašić je opisujući čitav tok te posjete u kojoj se sastao i sa Vama konstantovao da je njemu bilo veoma čudno zašto se Novi Pazar izabrao za promovisanje novoosnovane stranke ispred nekih drugih gradova na teritoriji Bosne i Hercegovine. Možemo li stoga govoriti o neraskidivoj vezi Novog Pazara sa Bosnom i Hercegovinom, iako se nalazi izvan njenih granica?

Sulejman Ugljanin: Slika današnje Evrope u skladu je sa Vašim pitanjem o povezanosti Novog Pazara sa maticom Bosnom i Hercegovinom. Kada to govorim mislim definitivno na činjenicu da u današnjoj Evropi nemamo države u kojima se nalazi samo jedan narod, već više njih. Upravo radi te činjenice Evropu smatram kao „državu regija“ kojoj i mi kao građani Evrope pripadamo. Bosna i Sandžak su dugo vremena kroz historiju bile u sastavu jedne države. Iako su se granice promjenile, narod je na ovom prostoru ostao autohton. Mi iz Sandžaka se cijelim bićem trudimo da ojačamo odnose sa našom maticom Bosnom i Hercegovinom, a da li smo na pravom putu to možete procijeniti upravo vi koji živite u Bosni i Hercegovini.

Akos.ba: Proteklog vikenda obilježena je godišnjica stradanja Bošnjaka u Sjeverinu, koja nas uvijek i iznova podsjeća na učinjeno zlo od strane jednog režima. Da li su vlasti Republike Srbije spremne da se konačno suoče sa ovim i sličnim zločinima koji su činjeni nad Bošnjacima?

Sulejman Ugljanin: Još od Memoranduma Vase Čubrilovića pod nazivom „Isterivanje Arnauta“ Bošnjaci na području Sandžaka suočeni su sa kontinuiranim zločinima od strane raznih struktura vlasti. Činjenica da u Srbiji ne žele da postignu zajednički stav o učinjenom genocidu u Srebrenici govori dovoljno o tome šta oni misle o zločinima učinjenim nad Bošnjacima. Posljednje ubistvo mladića od strane srpske policije dokaz je da se sistematski zločin nastavlja. Naravno namjerno kažem srpske policije, a ne policije Republike Srbije, jer ovo nije policija svih njenih građana, što dokazuje negiranjima i zločina u Štrpcima, Sjeverinu, ali  i ovom posljednjem koji se dogodio nesretnom mladiću. Mi ne tražimo da nam se neko izvinjava, samo tražimo da se napravi mehanizam kako se slične stvari Bošnjacima ne bi ponavljale u budućnosti.

Akos.ba: Bošnjačko nacionalno vijeće je 2017. godinu proglasili godinom „Sjeničke konferencije“ koja je održana davne 1917. godine. Učesnici konferencije, a kasnije i potpisnici memoranduma bili su tadašnji gradonačelnici opština u Sandžaku sa većinskim bošnjačkim stanovništvom. Možemo li govoriti danas nakon stotinu godina od tog memoranduma da su Bošnjaci ostvarili barem neke od svojih ciljeva istaknutih na toj konferenciji?

Sulejman Ugljanin: Prije svega volio bi istaći da sama „Sjenička konferencija“ nije nikakav separatizam kakvim je mnogi žele predstaviti. Težnja sandžačkih gradonačelnika za rješavanjem statusa Sandžaka je pravo na samoopredjeljenje za kojim su oni tada imali potrebu. Danas mi možemo reći da imamo vidljive pomake, međutim Bošnjaci Sandžaka nisu dobili status autonomije, što je bio jedan od „utješnih“ zahtjeva sa te konferencije. Bošnjacima fali više slobode nego što trenutno imaju na teritoriji Republike Srbije, a nadamo se svi zajedno da će se takvo stanje u narednom periodu znatno popraviti.

Akos.ba: Vaša poruka čitaocima potala Akos.ba?

Sulejman Ugljanin: Moja poruka je jasna, bilo da se radi o Bošnjacima u Bosni i Hercegovini, dijaspori ili u Sandžaku – moramo biti jedinstveni. Ako budemo jedinstveni i jasno definištemo šta su to naši ciljevi nećemo se morati plašiti za naš opstanak. Definisanjem zajedničkih ciljeva ćemo postići ono što želimo, a to je jedini put uspjeha za Bošnjake ma gdje da se oni nalaze.

Akos.ba