Šta se krije iza riječi: “Nemam vremena da klanjam…”

Pogledajte ovu besmislicu! Za sve se ima vremena, ali za nešto što je cilj našega stvaranja, za namaz, nema se vremena! Ko će povjerovati u ovo?

Jednog dana vozio sam se taksijem. Moj desetogodišnji brat sjedio je naprijed i započeo je razgovor sa vozačem. U jednom momentu započesmo priču o namazu. Vozač reče: “Ja ne klanjam.” S dječijom iskrenošću, moj brat ga upita: “Da li ne možete naći vremena?” Međutim, čovjek je bio veoma iskren: “Nije zbog toga, sine. Lijenost i nehat.” Nakon ovih riječi, htjeli ne htjeli, nasmijasmo se. Vozač je čistu istinu rekao bez uvijanja.

Nakon što se poželi obavljanje namaza, ne može se javiti problem nedostatka vremena i njemu slični razlozi. Kažite mi, zar Allah nije taj koji je stvorio vrijeme i koji nam ga je dao na raspolaganje? Allah nas stvara, sve nam podređuje, naređuje nam namaz, a mi ustajemo i kažemo: “Gospodaru, klanjao bih ali nemam vremena.” Koliko je čudno, zar ne?

Naš Gospodar nam je poklonio jedan dugačak životni vijek. Od nas traži da dnevno od 24 časa odvojimo jedan za namaz. Toliko je saosjećajan i milostiv da i pored toga, kada bismo proveli 24 sata u ibadetu, ne bismo mogli da Mu se zahvalimo, On od nas traži jedan sat.

Kada bi vam jedna bogata osoba poklonila 24 zlatnika a zatim vam zatražila jedan uz obećanje: “Ako mi daš to, nakon izvjesnog vremena dat ću ti pun džak zlatnika. Ako mi ne daš, poslat ću te u zatvor”, da li biste odbili ovu ponudu? Nikada! A kako onda možemo okretati leđa namazu?

Izvor: „Kako ustati na sabah namaz“ autora Džemila Tokpirana

Za Akos.ba priredio: Nedim Botić