Vi ste ovdje
Home > Kultura i tradicija > Historija i tradicija > Bošnjaci između antifašizma i antikomunizma: Sarajevska rezolucija El-Hidaje

Bošnjaci između antifašizma i antikomunizma: Sarajevska rezolucija El-Hidaje

Malo je poznato da su Bošnjaci, odnosno naša vjerska i svjetovna elita u vrijeme vladavine ustaške NDH-a pisala više rezolucija za spas komšija Srba, Roma, Jevreja.
Još manje poznato je da su upravo potpisnici tih rezolucija često bili prve žrtve “osloboditelja” partizana na kraju II svjetskog rata. Bošnjaci su u isto vrijeme bili žrtve i fašista i komunista, a borili su se i protiv jednih i drugih.

Antifašizam i antikomunizam je sudbina Bošnjaka!

SARAJEVSKA REZOLUCIJA El-HIDAJE

Potpisani muslimani, razmotrivši teško stanje u kome se danas nalaze muslimani Bosne i Hercegovine i uočivši da se to stanje iz dana u dan pogoršava, osjetili su se, i kao pripadnici svoje uzvišene vjere islama i kao ljudi, dužnim da na prijedlog Glavnog odbora El-Hidaje, organizacije ilmije (muslimanskog svećenstva), konstatiraju sljedeće činjenice i da zatraže lijeka nevoljama u kojima se nalaze.
1. Stanje muslimana u Bosni i Hercegovini je danas vrlo teško. Neće biti pretjerano ako reknemo, da u svojoj povijesti muslimani ovih krajeva nisu doživili težih časova. U akcijama, koje poduzimaju neodgovorni elementi i pobunjeni Srbi, stradaju u najvećoj većini muslimani. To s toga, što su najviše izmješani nezaštićeni muslimani sa grčko-istočnjacima u ovim krajevima, pa uzbunjeni Srbi nepromišljeno napadaju onog, tko im je najbliži. U ovim nastalim neredima strada mirno građanstvo i nedužni ljudi; strada na desetke tisuća golih života i propada sav imetak; sela se pale, stanovnici prisiljeni da bježe i sele, svakim danom se zbjegavaju u veće gradove bez igdje išta. Na tisuće siročadi, ostalih bez svojih roditelja, vape za pomoć i potucaju se tražeći zaštite. Konstatirajući ovo ističemo, da ovo nisu žrtve, koje su rodoljubi dužni podnijeti za svoju grudu, nego je ovo opći nered, koji se sve više širi i vodi propasti muslimana Bosne i Hercegovine. Pored svakodnevnih vapaja sa raznih strana da se ovome stane na kraj, i pored raznih utješljivih izjava od strane odgovornih čimbenika, stanje se ne popravlja, nego se svakim danom pogoršava i ugrožava i one krajeve, koji nisu do sada direktno pogođeni istaknutim nevoljama. Što je još najgore poduzimani su i poduzimaju se od strane pojedinih vlasti takvi potezi, koji samo više izazivaju oštre raekcije pobunjenika, pa je na taj način bijedno i nezaštićeno stanovništvo još više nedužno izloženo stradanjima. Sve ovo podrmava svako uvjerenje u sigurnost i daje povoda da se na temelju samoga toka činjenica, a nešto možda i propagandom neodgovornih elemenata, stvara u širokim i neupućenim slojevima uvjerenje, da je ovo sistem, koji se smišljeno provodi.
2. Mnogi katolici, svjesno, za sva nedjela koja su provedena u posljednje vrijeme, bacaju odgovornost na muslimane i predstavljaju sve događaje međusob­nim razračunavanjima između muslimana i grčko-istočnjaka. Tako isto mišljenje imaju i neki grčko-istoćnjaci u pogledu odgovornosti muslimana. Kad se stvari međutim pravilnije i izbližeg upoznaju, vidi se da muslimani nisu krivi i zato oni to nabacivanje najenergičnije od sebe odbijaju. Činjenica, što među počiniteljima raznih zlodjela ima ljudi i sa muslimanskim imenima, ne može krivicu i odgovor­nost baciti na muslimane. Muslimani su se i ranije ograđivali od ovih zlodjela koja su provođena, te je u rezoluciji, donesenoj na glavnoj godišnjoj skupštini “El-Hidaje”, organizacije ilmijje, održanoj 14. VIII o.g. unesena i ova tačka: 4/ Sa bolom u duši i dubokom sućuti sjećamo se svih onih muslimanskih žrtava, koje nedužno padoše u nemirima, koji se ovih dana mjestimično događaju. Osuđujemo sve one pojedince muslimane, koji su na svoju ruku sa svoje strane napravili bilo kakav ispad i učinili kakvo nasilje. Konstatiramo, da su tako što mogli učiniti samo neodgovorni elementi i neodgojeni pojedinci, čiju ljagu odbijamo od sebe i od svih muslimana. Pozivamo sve muslimane, da se u duhu visokih uputa svoje vjere islama i u interesu države, strogo klone svih zlodjela. Molimo državne vlasti, da što prije zavedu zakonsku sigurnost u svim karajevima, ne dozvoljavajući da se što bilo učini na svoju ruku, kako ne bi nevini ljudi stradali.” I mi sada konstatiramo da je zlodjela mogao činiti samo ološ i kriminalni tipovi, kojih ima u savkoj zajednici. Konstatiramo i to, da ni oni nisu to od sebe činili, dok im nije dato oružje, uniforma, ovlašćenje, a često puta i naredbe. S toga ni u kom slučaju za ta zlodjela ne snose muslimani odgovornost, niti su im oni incijatori. Konstatiramo i to, da su u svrhu, da se odgovornost za nedjela obori na muslimane, izrabljivani fes i muslimanska imena. Naime, oblačili su fes, koji je zaveden kao uniforma sve bosanske vojske, nemuslimanima vršeći razna zlodjela, kojom su se prilikom nazivali međusobno i muslimanskim imenima. Muslimani nisu nikom spremali ni mislili nikakva zla, što najbolje potvrđuje činjenica, da su svi muslimani, bivši jugoslovnski vojnici, odmah nakon rata predali vojno oružje. Muslimani su i u svojoj prošlosti za vrijeme Turske, kad su bili jedini gospodari, tolerisali bez razlike sve vjere i nikom nisu zuluma činili. S toga se ne mogu ni danas muslimani predstavljati incijatorima zločina i onima, koji ne trpe grčko-istočnjake, i izazivaju sve nerede, kao što to neki namjerno čine.
3. U ovakvim teškim prilikama pojavljuje se i netrpeljivost prema islamu od nekih katolika. To se odražava u pisanju, u privatnim i javnim govorima i nejednakom postupku prema katoličkoj i islamskoj vjeri. To se sve pojavljuje pored raznih izjava sa najviših mjesta, u kojima se govori o jednakosti i ravnopravnosti obiju vjera. Ove naše konstatacije spremni smo uvijek potvrditi konkretnim primjerima.

Nakon ovih konstatacija tražimo od svih odgovornih čimbenika i svih muslimanskih vjerskih i političkih predstav­nika, da se zauzmu na svim nadležnim mjestima:
1. da se zavede stvarna sigurnost života, časti, imovine i vjere za sve građane u državi bez ma kakvih razlika;
2. da se nevini svijet stvarno zaštiti jačom vojnom obranom;
3. da se u buduće ne dozvoli, da se poduzimaju ma kakve akcije, koje će po svojoj naravi izazivati pobune i krvoprolića u narodu;
4. da se pozovu na sudsku odgovornost svi stvarni krivci, koji su počinili ma kakvo nasilje ili zlodjelo, bez razlike kojoj vjeri pripadali, te da se najstrožije kazne prema zakonu, kao i oni, koji su ovakva zlodjela naređivali ili za njih dali mogućnost;
5. da zakone primjenjuje samo redovna vlast i redovna vojska;
6. da se onemogući svaka vjerska netrpeljivost i da se najstrožije kazne oni, koji u ovom pogledu naprave kakav bilo dokazan izgred;
7. da se što prije pruži dovoljna materijalna pomoć onima, koji su nedužno postradali u ovim neredima.
Sarajevo, na 18. oktobra 1941. godine.
Slijede potpisi:
1. Hadži Mehmed Handžić, predsjednik “El-Hidaje”
2. Muhamed Pašić, ravnatelj Šerijatske gimnazije
3. Mustafa Varešanović, džematski imam grada Sarajeva i predsjednik Udruženja džematskih imama
4. Hfz. Hasib Fazlić, predsjednik Muallimskog udruženja
5. Ahmed Burek, ravnatelj Gazi Husrevbegove medrese
6. Dr. Šaćir Sikirić, rektor Više islamske šerijatsko-teološke škole
7. Tajib Saračević, ravnatelj Niže okružne medrese
8. Mesihović Šaćir, član Ulema-medžlisa u miru
9. Mahmud Bahtijarević, član Ulema medžlisa u miru
10. Ibrahim Čadordžić, predsjednik Kotarskog v.m. povjerenstva u Sarajevu i predsjednik Udruženja šerijatskih sudaca
11. Dr. Hazim Muftić, ravnatelj vakufa
12. Dr. Kasim Turković, član bivšeg vakufsko-mearifskog sabora
13. Edhem Mulabdić, predsjednik Narodne Uzdanice
14. Mehmed Ali Ćerimović
15. Hafiz Muhamed Pandža, član Uleme medžlisa
16. Hafiz Ibrahim Riđanović, član Ulema medžlisa
17. H. Alija Aganović, član Ulema medžHsa
18. Abdulah Dervišević, muderis i predsjednik kotarskog odbora “El-Hidaje” u Sarajevu
19. Ešref Berberović, predsjednik muslimanskog društva “Trezvenost”
20. Edhem Ćejvanija, predsjednik “Hurijeta”
21. Selim Džino, član Glavnog odbora “Merhameta”
22. H. Mustafa Merhemić, predsjednik Udruženja bivših zemljoposjednika
23. Kasim Dobrača, član Glavnog odbora “El-Hidaje”
24. Hafiz Ramiz Jusufović, tajnik Imamsko-mualimskog udruženja
25. Mehmed Mujezinović, tajnik Glavnog odbora “El-Hidaje”
26. H. Hafiz Ibrahim Redžić, šerijatski sudac u miru
27. Faik Musakadić, predsjednik muslimanskog društva “Bratstvo”
28. Muhamed Hazim Tulić, profesor
29. Ahmed Tuzlić, suplent
30. Salim Ćatić, profesor, tajnik Narodne Uzdanice
31. Kapidžić Hamdija, profesor
32. Trebinjac Hfz. Ibrahim, suplent
33. Mustafa Drljević, profesor
34. Ćazim Nožić, profesor
35. Bajraktarević Mahmud, profesor
36. Nedim Filipović, suplent
37. Derviš M. Korkut, kustos Zemaljskog muzeja
38. Ahmed Kasumović, profesor
39. Besim Korkut, profesor
40. Dr. Behaudin Salihagić, sudac
41. Bekir Omersoftić, zamjenik državnog tužitelja
42. Osman Sokolović, tajnik Trg. Obrtne komore u miru
43. Hadžijahić Hafiz Džemaludin, irnam i hatib Careve džamije
44. Mujezinović Hafiz Mustafa, nastavnik Ženske med­rese
45. Abdulah Fočak, upravitelj mekteba
46. Dr. Vejsil Bičakčić, glavni liječnik OUZUR-a i pred­stavnik društva “El-Kamer”
47. Fejzulah Hadžibajrić, član Glavnog odbora “El-Hidaje”
48. Husejn Đozo, član Glavnog odbora “El-Hidaje”
49. Muhamed Fočak, član Glavnog odbora “El-Hidaje”
50. Hafiz Akif Handžić, irnam Državne bolnice
51. Hafiz Ibrahim Proho, upravitelj mekteba
52. Mahmud Traljić, student
53. Halid Čaušević, student
54. Kemal Čaušević, student
55. Hazim Šabanović, publicista
56. M. Sejid Prašo, student
57. Hasan Bajraktarević, student
58. Skaka Ahmed, vjeroučitelj
59. Bukvić Kasim, student
60. Asim Hadžišabanović, industrijalac
61. Mulić Abdulah, učitelj
62. Husein Kadić, posjednik
63. Mehmed Šahinagić, posjednik
64. Ing. Asim Šeremet, viši poljoprivredni savjetnik u rniru
65. Ahmed Mešinović, trgovac
66. Edhem Fočo,trgovac
67. Asim Arslanagić, trgovac
68. Sulejman Gorušnović, trgovac
69. Sulejman Muhasilović, trgovac
70. Mehmed Kučukalić, trgovac
71. Uzeir Hadžihasanović, trgovac
72. Hamdija Zulfikarpašić, trgovac
73. Jusuf Čengić, trgovac
74. Salih Fočo, trgovac
75. Mustafa Bičakčić, trgovac
76. Šerif Vranić, trgovac
77. Derviš Atić, industrijalac
78. Mustafa Softić,
79. Hamdija Mujičić,
80. Hašim Skopljak,
81. Hafiz Omer Mušić, nastavnik
82. Salem Muharemagić,
83. H. Hasan Nezirhodžić, trgovac
84. Hamdija Delić, trgovac
85. Muhamed Kemura, trgovac
86. Ismet Njemčević, trgovac
87. Ahmed Tabaković, trgovac
88. Fejzulah H. Šabanović, industrijalac
89. Edhem Bičakčić, biv. ravnatelj Grad. šted.
90. Nanić Muhamed, industrijalac
91. Edhem Đulizarević, obrtnik
92. Ismet Sulejmanović, obrtnik
93. Hamdija Đukić, trgovac
94. Ahmed Tufo, trgovac
95. Skaka Abdulah, obrtnik
96. Hasan Zulfikarpašić, trgovac
97. Dr. Asim Musakadić, liječnik
98. Hasan O. Užičanin, obrtnik
99. Dr. Husein Mašić, sudac
100. Repovac Naših, sudac
101. Dr. Muhamed Kulenović, predsjednik Sudbenog stola Sarajevo
102. Osman Sikirić, vijećnik banskog stola u Sarajevu
103. Muhamedbeg Fidahić, vijećnik Vrhovnog suda, Sara­jevo
104. Osman Forto, šerijatski sudac
105. Munir Tarabar, vježbenik šerijatskog suda
106. Kulenović Hafiz Sulejman, šerijatski sudac
107. Omerhodžić Osman, šerijatski sudac
108. Ahmed Selimović, šerijatski sudac
(Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu, dokument broj: 3388)
Preuzeto iz knjige: Ferid Dautović, Kasim ef. Dobrača – život i djelo, El-Kalem i MIZ Sarajevo, Sarajevo, 2005, str.215-223.

rijaset.ba

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.

Top