Književni kutakU Fokusu

Nova knjiga: “Čovjek snuje, Bog određuje – sjećanje Mladog muslimana”, autobiografija Ejuba Hadžića

Hadžićeva autobiografija je vrijedan doprinos kulturi sjećanja na stradanja “Mladih muslimana“ i historije Bošnjaka u 20. stoljeću.

Udruženje “Mladi muslimani” u sklopu svoje izdavačke djelatnosti objavilo je novu knjigu pod naslovom “Čovjek snuje, Bog određuje – sjećanje Mladog musliman” autora Ejuba Hadžića u povodu 40. godišnjice Sarajevskog procesa.

Recenzije knjige su uradili dr. Samira Osmanbegović – Bakšić i profesor Omer Bajramović.

Knjiga predstavlja doprinos kulturi sjećanja koja se u društveno-humanističkim naukama označava kao način na koji zajednica pamti i odnosi se prema prošlosti. Hadžićeva autobiografija je vrijedan doprinos kulturi sjećanja na stradanja “Mladih muslimana“ i historije Bošnjaka u 20. stoljeću. Ona predstavlja i njegovu intimnu emocionalnu alhemiju nakon smrti supruge.

Životnu priču Ejuba Hadžića možemo pratiti kroz tri razine koje su međusobno isprepletene. Prva je lična i vezana je za njegovu porodicu i duhovnost, a druga je vezana za njegov profesionalni angažman. Treća razina je vezana za njegov društveni angažman čije posljedice su direktno vezane za porodicu i profesiju. U šestom poglavlju knjige detaljno je opisano njegovo učešće u organizaciji “Mladi muslimani“.

Na 268 stranica autor je opisao svoj životni put, školovanje, rad u Africi za Ujedinjene nacije, djelovanje kroz “Mlade muslimane“, hapšenje, zatvor, privođenje u okviru “Sarajevskog procesa“. Početak knjige je posvećen njegovoj životnoj saputnici, supruzi Muniri čija je smrt bila povod za nastanak ove autobiografije, navodi Anadolija.

Hadžić detaljno opisuje dešavanja u zatvoru, porodični život tokom rada u Africi, putovanja, kao i njegov angažman u Francuskoj tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu kroz organizaciju pomoći izbjeglicama. Na kraju knjige navedeni su tajni dokumenti UDBA-e iz perioda 1949-64. i 1961-74. godine.

Ejub Hadžić spada u malobrojnu grupu živih pripadnika prve generacije pokreta “Mladi muslimani“.

Rođen je 1925. godine u selu Gora kod Kaknja u porodici koja je imala devetero djece. Između 1936. i 1944. godine pohađao je u Sarajevu Šerijatsku gimnazija. Upravo taj period školovanja će odrediti njegovu životnu sudbinu. Tada upoznaje nekoliko srednjoškolaca i mladića među kojima je bio i Alija Izetbegović i drugi članovi organizacije “Mladi muslimani“.

Nakon Drugog svjetskog rata Hadžić odlazi na studij poljoprivrede u Zagreb. U tom periodu Bošnjaka studenata u Zagrebu je bilo više od 100 na različitim fakultetima. Jedan dio njih je bio vezan za “Mlade muslimane“, a njihov rad je ubrzo postao predmet istraživanja i praćenja UDBA-e.

U maju 1949. godine uhapšeno je oko 30 studenata u Zagrebu pripadnika organizacije “Mladi muslimani“. Hadžić je uhapšen 25. maja dok je bio student četvrte godine na Poljoprivrednom fakultetu. Imao je samo 23 godine.

Suđenje Hadžiću je bilo u Sarajevu u grupi od 14 članova pokreta “Mladi muslimani“, od kojih su četvorica osuđeni na smrt, a ostali su dobili kazne od 5 do 20 godina zatvora. Hadžić je dobio sedam godina jer je napisao tekst: “Zašto je alkohol u islamu zabranjen“.

Zatvor je ustvari bio prisilni rad pa je Hadžić robiju proveo u rudnicima uglja u Kaknju i Zenici, te na izgradnji Titove vile na Stojčevcu, na Ilidži.

Nakon izlaska iz zatvora Hadžić u 30. godini završava fakultet, počinje raditi i formira porodicu.

Prvi posao dobija u Prnjavoru, pa u Bihaću, a od 1967. do 1972. godine radi u Maroku, kasnije u Alžiru i Libiji za UN. Hapšenje i istraga u okviru “Sarajevskog procesa“ ga sprečava da preuzme projekat UN-a u Mozambiku.

Naime, u februaru 1983. godine Hadžić se vraća iz Libije na odmor prije odlaska na novu dužnost u Mozambiku. Međutim, uhapšen je 21. aprila, a njegov istražni zatvor je trajao četiri dana. Zbog oduzimanja pasoša nije mogao nastaviti raditi za UN, a naredne četiri godine Hadžić i njegova supruga su bili na birou rada do penzije. Prvo njihovo putovanje nakon vraćanja pasoša bio je hadž 1987. godine. Hadžić živi na relaciji Pariz – Sarajevo. Ljeto provodi kod kuće u Kovačima na Ilidži, a zimu u Parizu kod sinova. I u 98. godini života je vrlo aktivan, čita bez naočala i vozi. Govori francuski, engleski i arapski jezik.

Povezani članci

Back to top button