Spoznaja u tuđini
Spoznaja u tuđini
Jadna li sam ti ovakva kada nemam gdje ni kuda,
i gola, i bosa, i gladna, i tužna, i sama,
tuđom zemljom koracima svojim hodim.
Otelo me iz naručja tvog,
mene i mog brata malog.
Ja nemam da brojim ništa više
samo uspomene, perom pisane da me na bol podsjete,
i granice ove meni postavljene,
gdje svaka jedna za drugom vapi:
“Sinko moj Bosna više nije domovina tvoja!”
Život je postao varanje za mene,
sve sam obišla i nigdje nisam otišla,
jer ja nisam nigdje ako sam svugdje,
a neko mogu biti, opstati i postati u mojoj Bosni.
Ja neću sjaj sreće u tuđini,
nit’ bogatstvo njihovo da me kiti,
jer ja se zaklinjem da ću siromah biti i suze liti
samo da mi je u Bosni mojoj ponovo sniti.
Domovino, ja ću tebe ukrasti od vremena!
Za Akos.ba piše: Melika Musa
