Sedžade s kraja 18. i 19. stoljeća skriveno blago sarajevskih džamija

 Sarajevske džamije stotinama godina, dok se generacije vjernika smjenjuju, čuvaju stare sedžade u najljepšim bojama i motivima. Skrivena su usmena predanja o tome kako su ručno izrađene, vunene i svilene molitvene prostirke stigle na prostore današnjeg Sarajeva.

džamije

Ta pitanja navela su Kenana Šurkovića, glavnog urednika magazina “Islamic Arts”, i Harisa Derviševića, doktora historije umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, da obiđu 40 sarajevskih džamija.

Dervišević u razgovoru za Anadolu Agency (AA) ističe kako ni sam nije vjerovao kakvo blago umjetnosti ćilimarstva će pronaći u džamijama širom Sarajeva.

“Nevoljko smo se latili ovog posla jer smo smatrali da toga nema mnogo, jer kruže priče da je Sarajevo izgubilo stare sedžade, stare tepihe i ćilime. Obišli smo 40 džamija u Sarajevu, ostali smo bez daha i napravili kolekciju od nekih četrdesetak ćilima i sedžada”, ističe Dervišević.

– Talijanski stručnjak potvrdio vrijednost sarajevskih serdžada 

Nakon što je sačinjena kolekcija starih sedžada, trebalo ih je vremenski datirati. Dervišević ističe da je u BiH tek “u povoju” istraživanje historije ćilimarstva, tako da nema puno stručnjaka koji se time mogu pozabaviti.

Šurković i Dervišević dosjetili su se italijanskog stručnjaka Alberta Boralevija, jednog od vrhunskih stručnjaka za tepihe i ćilime u svijetu.

Boralevi je, nakon što je putem maila pregledao slike sedžada iz sarajevskih džamija, odgovorio kako je riječ o vrijednim eksponatima koji imaju historijsku vrijednost.

Sedžade su vremenski datirane na osnovu stilske komparacije koja se nalazi u katalozima i muzejima svijeta, bez hemijskih analiza. Utvrđeno je da su sve sedžade dospjele u sarajevske džamije sa područja zapadne Anadolije.

“Mislimo da je njihova potražnja bila velika za vrijeme Osmanlija u Bosni, da su bile posebne prodavnice gdje su se one naručivale, ili da su naši ljudi išli u Istanbul kupovali ih tamo i donosili ovdje. One su izuzetno vrijedne i umjetnički, ali su i vrijedne kada pogledate koliko kolekcionari daju novaca za njih”, kaže Dervišević.

Sve sedžade su, dodaje, izrađene ručno, od kvalitetne vune i ponegdje svile. Na njima preovladava uglavnom crvena, zelena, žuta i plava boja.

– Serdžade izložene u Gazi Husrev-begovom hanikahu 

Kako bi se i bh. javnost upoznala sa ovom neprocjenjivom kolekcijom, 26 starih sedžada izloženo je od 7. do 21. decembra u Gazi Husrev-begovom hanikahu u Sarajevu, a u okviru manifestacije ”Selam, ya Resulallah'”.

U kolekciji “Starih sarajevskih sedžada”, najstarija je ona s kraja 18. i početka 19. stoljeća, a na kojoj preovladava plava boja.

Ova sedžada, vidno oštećena, najvjerovatnije je stradala u požaru na svom prednjem dijelu. Dervišević ističe kako usmena predanja govore da je jedan od mutevelija džamije bio kožar, pa je oštećenoj sedžadi prišio dio kože kako bi je upotpunio i sačuvao.

Dervišević kaže kako je identična sedžada izložena u muzeju Victorija Albert u Londonu.

“To nije mala stvar, a mi takve stvari držimo negdje zabačene u ćoškovima. Ovi eksponati su vrijedni i kao što se vjerovalo da nisu sačuvane, mi smo dali odgovor da je sačuvano. Svaki eksponat ima svoju stilsku vrijednost i odlike. To treba predstaviti da se vidi da su naši stari imali običaj, da su porodice nakon smrti člana davale njegovu sedžadu džamiji u koju je on išao klanjati. Ta tradicija se gubi unošenjem savremenih sedžada, ali ustvari su se porodice vezale za svoju mahalsku džamiju. Sačuvane su priče potomaka koji su voljeli ići na bajram-namaz i klanjati na sedžadi gdje je njihov otac ili djed klanjao”, kaže Dervišević.

Jedna od specifičnosti ovih sedžada je ta što su dosta veće u odnosu na sedžade koje se koriste danas.

Dervišević kaže da je razlog tome taj što serdžade, u davno doba, nisu bile namijenjene za samo jednog klanjača, već za dvoje, troje ili više vjernika.

On tvrdi kako je izložba od 7. decembra itekako dobro posjećena, i da je sve više zainteresovanih za nju, kako stranaca, tako i domaćih stanovnika.

“Vrlo smo zadovoljni posjetom, ali i komentarima jer smo vidjeli da je život našeg čovjeka nekada bio na visokom nivou. Da to nisu bile ponjave i hasure, kako se smatra, već da su sedžade posebno naručivane”, ističe Dervišević.

Nakon zatvaranja izložbe, dio sedžada bit će vraćen svojim džamijama.

“Nadamo se da će ova izložba biti jedna vrsta nukleusa za formiranje zbirke pri islamskoj zajednici, a naš dalekosežni projekat je muzej islamske umjetnosti”, ističe Dervišević.

Zaključuje kako su sedžade, tepisi i ćilimi najpotcjenjeniji inventar džamija, koji se vremenom zamijenio novijim ili je uništen, ali kako važi za bitan dio umjetničke islamske tradicije.

Akos.ba