Sarajevski muftija Grabus: Naša utakmica treba biti u tome ko će učiniti više dobra

Piše: Kemal Zorlak 

Život u zajednici s našim komšijama, katolicima, pravoslavnim, jevrejima i svim ljudima koji se ne izjašnjavaju kao vjernici apsolutno je moguć i to je jedini ispravan put, poruka je novoimenovanog sarajevskog muftije Nedžada ef. Grabusa u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

Redovni profesor na Katedri za akaid, tesavvuf i uporedne religije Fakulteta islamskih nauka (FIN) rekao je da je islam velika svjetska ideja, koja je bila utjecajna kroz historijske periode, a imala je utjecaj i na nemuslimane.

“Bog je Gospodar svjetova i mi ne možemo reducirati našu vjeru samo na Gospodara muslimana. Mi kada javno govorimo, moramo biti svjesni da nas ne slušaju samo članovi Islamske zajednice, već i ljudi koji imaju dilemu o tome kako gledati na islam. U Sarajevu su ljudi uvijek slobodno tumačili i živjeli svoju vjeru, kada je to bila misaona imenica u mnogim današnjim razvijenim evropskim zemljama. Treba biti potpuno glasan, jasan, ponosan na tradiciju Sarajeva, ali i općenito našeg bh. identiteta”, rekao je Grabus.

Novi sarajevski muftija, kojem je murasela uručena prošlog mjeseca u Baščaršijskoj džamiji u Sarajevu, kazao je kako obnašanje dužnosti sarajevskog muftije za svakog čovjeka, a pogotovo za “gazinovca” (svršenika Gazi Husrev-begove medrese op.a.), predstavlja veliku čast, a svakako i odgovornost.

– Period brzih promjena i vrijeme sveznalica –

Kada je riječ o izazovima s kojima se danas suočava Islamska zajednica u BiH, Grabus smatra kako je, prije svega, značajno naglasiti da je posljednjih 30 godina bio period u kojem su se događale brze promjene, ne samo na društvenom već i na političkom, općenito na planu ljudskog života.

“Prije 30-ak godina, mi smo u vjerskom smislu bili provincija, nismo znali uopće šta se događa na globalnom planu i kakva su kretanja u smislu razumijevanja i tumačenja religije, ne samo kada govorimo o islamu već i o drugim religijama, koji su to centri moći, koje su važne teme. Sada smo u središtu mnogih zbivanja. Sarajevo je grad koji privlači različitosti, to je grad u kojem se podjednako ljudi vežu i za islamsku i za kršćansku i jevrejsku tradiciju. Naravno, imamo i element sekularne laičke države. U tom kontekstu došlo je do potpune promjene pogleda na život. Mnogi ljudi koji nisu imali nikakav odnos prema islamskim vrijednostima redefinirali su svoje poglede na svijet, ponovo su počeli propitivati svoj identitet”, pojasnio je Grabus.

Institucije Islamske zajednice pokušavale su u tom periodu tranzicije tumačiti osnovna pitanja, međutim naglo se pojavio i utjecaj ljudi na društvenim mrežama. Grabus kaže kako je logično da Islamska zajednica nije bila ni kadrovski, a ni obrazovno toliko osposobljena da odgovori na sve izazove s kojima se suočila te da ne treba očekivati da se mogu praviti tako brze promjene. Činjenica je da se u tom procesu odnos prema tradiciji mijenjao, naglasio je Grabus te istakao da, i prema mišljenju filozofa, kada ljudi ne bi propitivali svoju tradiciju vratili bi se u pećine.

“Moramo razvijati svoju tradiciju i pogled na svijet, pogled na islam, društvene procese koji se ovdje događaju na temelju iskustava koje su imale generacije prije nas, naša ulema, misleći ljudi koji su znali gdje žive, kako se suočiti s određenim izazovima i problemima”, poručio je Grabus te ukazao na novi izazov:

“Sada imamo trend koji se pojavio na globalnom planu, gdje imamo sveznalice iz svih područja, ne samo s područja tumačenja vjere. Ljudi ‘sve znaju’ iz segmenata ljudskog života i sada se suočavamo upravo s tim problemom. Kako sačuvati neke tradicionalne vrijednosti, autoritet duhovnog učitelja, imama, muallima, muderrisa, profesora, kako sačuvati to zajedništvo u vjeri koje će nam omogućiti da budemo ljudi stabilnog identiteta i da se odupremo određenim, možda prolaznim promjenama ili fenomenima koji se događaju oko nas. U tom smislu nama je najvažnije osnažiti i ohrabriti ljude koji rade kao imami, vjeroučitelji u školama, da mogu mlađim generacijama prenijeti tu duhovnu snagu, ljubav prema vjeri, identitetu i domovini u kojoj živimo. Ako uspijemo pokrenuti tu vrstu priče i redefinirati na neki način tu svoju predanost ovom području i domovini gdje živimo na temelju vrijednosti koje smo naslijedili od naših predaka, onda možemo biti zadovoljni”.

– Dijalog među vjernicima –

Dodao je kako Islamska zajednica, u tom smislu, mora pratiti tokove u društvu, pratiti šta se događa u svim segmentima ljudskog djelovanja te kako se u tom smislu ne smije bojati i otvoriti neka pitanja za koja se možda smatra da su ili prevaziđena ili nepotrebna da se o njima govori.

“U pluralnom društvu ništa nije statično, u demokratskom društvu ljudi raspravljaju o svim pitanjima. Nama je ovdje najvažnije razvijati identitet kod vjernika, kod muslimana koji svjedoče vjeru u Boga, a to je jedan siguran identitet, da oni imaju takvo uvjerenje u ono što vjeruju da im to daje duhovnu snagu da se mogu suočiti s različitim izazovima i pitanjima koja dolaze iz različitih dijelova svijeta, iz Evrope ili s Istoka. I kada govorimo o tim temama, da to pokušamo analizirati na način kako se to inače radi u otvorenim društvima. Da ne odbijamo sve, da ne osuđujemo jedni druge, da iz Islamske zajednice šaljemo signale da je potrebno pravilno analizirati određene probleme s kojima se suočavamo, artikulirati ideje koje će snažiti mladog čovjeka u dilemi da li da ostane na putu vjere ili ne, da mu daju snage da može slobodno svjedočiti svoju vjeru”, rekao je bivši muftija ljubljanski.

Ono što je također naglasio je da je potrebno i važno otvarati dijalog i među vjernicima.

“Mi smo svjesni da trenutno unutar našeg naroda postoje ljudi koji različito tumače islam. Postoje utjecaji iz različitih dijelova muslimanskog svijeta, ali naravno i utjecaji sa Zapada. Mi, koji nastupamo u ime Islamske zajednice moramo pratiti tokove, biti otvoreni za različitu vrstu debata i imati snažne argumente da možemo ljude uvjeriti da je naš stav prikladniji za naše područje gdje mi živimo nego neke druge ideje koje nam se pokušavaju često nametnuti, i koje mogu biti dobre za neka druga područja, ali nas mogu odvesti u pogrešnom smjeru djelovanja. U tom smislu je važno da se ne bojimo odgovarati na teška pitanja, jer svaki put kad otvorimo ta pitanja pomažemo ljudima koji ne samo emocionalno doživljavaju islam, nego hoće da racionaliziraju određene poglede na svijet, da su sigurni u te svoje stavove i da ih mogu dalje prenositi, unutar svog užeg kruga razvijati”, kazao je Grabus.

– Bog je Gospodar svjetova, a ne samo muslimana –

Specifičnost muftije Grabusa je korištenje jezika za koji se slobodno može reći da nije tipičan jezik imama ili vjerskog službenika. To potvrđuje i rečenica iz jednog od njegovih ranijih predavanja, u kojoj je kazao: “Naš Stvoritelj, dragi Bog, jeste Bog svih nas, Bog svih ljudi, svih vjernika i svih koji tvrde da ne vjeruju. Svi mi pripadamo jednom bh. identitetu.” Na pitanje koliko je značajno da jedan vjerski službenik koristi ovakav jezik i ima ovakav pristup, Grabus odgovara kako se o vjerskom diskursu i načinu tumačenja islama može govoriti, ali da je, u tom kontekstu, bitno shvatiti kur’anske poruke, kao i ono što je govorio Muhammed a.s.

“Vidjet ćemo da postoje određene ideje koje su apsolutno namijenjene svim ljudima. Ako pogledamo temeljne poruke u kojima Kur’an govori o čovječanstvu, kako se Kur’an obraća ljudima, onda vidimo da je Bog stvoritelj čitavog čovječanstva. Često mi u svome pogledu na svijet reduciramo islam ili općenito islamski pogled na neku našu interpretaciju. Bog je po našem vjerovanju stvorio sve što diše na ovom svijetu, bez obzira da li se radilo o ljudima, biljnom ili životinjskom svijetu. Ako polazimo s te pozicije, onda kao odgovorni ljudi moramo tražiti načina kako da drugima prenesemo srž i samu suštinu islamskog učenja”, pojasnio je Grabus.

Koliko je važan jezik jednog imama, odnosno osobe koja tumači islam, Grabus je objasnio na sljedeći način:

“Kada javno govorimo, ne slušaju nas samo članovi Islamske zajednice, konkretnije kazano, ljudi koji obavljaju namaz i obavljaju sve muslimanske ili islamske propise. Slušaju nas često ljudi koji imaju dilemu o tome kako gledati na islam. Ako pratimo neke povijesne periode vidjet ćete koliko je islam bio utjecajan kao ideja i koliko je utjecao i na nemuslimane. Mi smo danas u poziciji da se mi muslimani hrvemo s određenim pitanjima koja ne možemo razumjeti kao muslimani, zato je potrebno mijenjati taj jezik”.

Podsjećajući na odlomke iz Kur’ana iz sure Fatiha, Grabus podsjeća da se u toj suri Bog imenuje Gospodarom svjetova.

“On je Gospodar svjetova, ne možemo reducirati našu vjeru samo na Gospodara muslimana. Ako budemo razumijevali tu cjelovitu sliku islama koja nam nudi različite aspekte duhovnog uzdizanja ka spoznaji onda vjerovatno možemo mijenjati i tu vrstu pogleda na islam koja je danas na neki način zaleđena unutar tih naših često interpretacija povijesnog pogleda na određena pitanja. Islam je velika svjetska ideja i ne treba je nikada reducirati na neko lokalni ili naš osobni pogled”.

– U Sarajevu ljudi slobodno živjeli vjeru –

Sarajevo je opisao kao grad u kojem nijednom vjerniku nije tijesno, da njegova posebnost nije u prostornoj blizini vjerskih objekata, džamija, crkava i sinagoge, već su posebnost Sarajlije, muškarci i žene, vjernici i vjernice koji nikada nisu prekidali višestoljetnu praksu zajedničkog života.

Na pitanje da li smo svjesni tog bogatstva koje posjedujemo, muftija Grabus je odgovorio kako je o tome često razmišljao dok je živio izvan BiH.

“Mi ovdje to uzimamo kao jednostavnu činjenicu. Nismo nekada ni svjesni šta ovdje imamo, ali tek kad odemo vani, izvan BiH, kada pokušavamo uporediti način života ljudi na različitim područjima vidimo koliko je taj amalgam zajedništva ovdje razvijan u Sarajevu, naravno i u BiH”, kazao je Grabus.

Objasnio je kako se specifičnost našeg identiteta, koja se razvijala na području Sarajeva i drugim dijelovima BiH, može primijetiti i u toj vanjskoj slici, odnosno kada se pogleda kako su formirane četvrti i mahale u gradu, na koji način su ispoštovane te tradicijske forme arhitekture kod različitih vjerskih zajednica, ali isto tako i ta živa zajednica vjernika koja je u Sarajevu formirana prije 600 godina i danas funkcioniše kao takva.

“U Sarajevu su ljudi uvijek slobodno tumačili i živjeli svoju vjeru, kada je to bila misaona imenica u mnogim razvijenim današnjim evropskim zemljama. Pogledajte različito naslijeđe koje imamo u bibliotekama, galerijama, u pisanim tragovima, vidjet ćete da su u svim periodima ljudi ne samo slobodno svjedočili svoju vjeru, slobodno po svome zakonu mogli ići u crkvu, džamiju ili sinagogu, nego su imali svoje učitelje vjere i imali su zajednicu vjernika. To je ustvari smisao, tamo gdje je džamija moraju biti učitelji vjere, ali postoji džemat – zajednica vjernika koja je bliska toj džamiji, isto je i s drugim vjerskim objektima. Malo je gradova u svijetu koji se time mogu pohvaliti. Možda nismo dovoljno sposobni da predstavimo tu prednost koju Sarajevo ima. Nekada stidljivo o tome govorimo. Tu treba biti potpuno glasan, jasan, ponosan na tradiciju Sarajeva, ali općenito našeg bh. identiteta, To je nešto što mnogi u svijetu cijene, prepoznaju i mi moramo s tom idejom jasnije nastupati”, kazao je Grabus.

Prema riječima Grabusa, uvijek postoji čuđenje i postavlja se pitanje zar je stvarno moguće da ljudi ovdje ne mogu živjeti zajedno te da bi se u tom slučaju trebalo navesti koji su to razlozi pa “ne možemo” živjeti slobodno i zajedno u ovoj državi.

“Kao ljudi koji rade unutar Islamske zajednice, ljudi koji tumače islam ili pokušavaju pokazati široj društvenoj zajednici šta je naše učenje, mi se čudimo kada neko ovdje negativno govori o našem identitetu, jer mi nikoga ovdje u povijesti nismo silom tjerali da bude musliman niti nam to pada na pamet, jer bi to bila čista suprotnost sa suštinom našega učenja. Ne može se pred Uzvišenog Boga doći slobodno ako smo nekoga natjerali da on silom postane vjernik. U tom smislu postoji tu potencijal, ali ne postoji često politička volja ili postoji neka vrsta umišljenosti da su neki ljudi, neki ideali ili neke politike superiornije u odnosu na ono što jesmo mi. To je besmisleno”, rekao je Grabus i dodao:

“Prošla su vremena kada su nam drugi definirali naš identitet, kada su nas uvjeravali da smo mi ovdje orijentalna zaostavština. Neka to zaborave i neka ne misle, ikada, da se mi možemo vratiti u takav način razmišljanja. To su političke okolnosti omogućavale, ali na primjeru Sarajeva evo mi pokazujemo da ljudi različitih identiteta mogu slobodno živjeti i mi ćemo prvi stati u zaštitu svih ljudi koji drugačije vjeruju u Sarajevu, da imaju pravo da to tako čine zato što vjerujemo da je to i po ljudskom i Božijem zakonu određeno”.

– Muslimani u BiH su evropski muslimani –

Muftiju Grabusa pitali smo i o rastućem problemu islamofobije u Evropi, sve izraženijoj prisutnosti termina “radikalni islam” u javnom prostoru, ali i to što se ovaj termin često može čuti u izjavama najviših zvaničnika iz susjednih zemalja kada govore o BiH, odnosno Bošnjacima.

“Kada govorimo o toj temi moramo biti svjesni činjenice da smo mi dio jednog globalnog svijeta i muslimani u BiH su evropski muslimani, razmišljaju na način kako razmišlja većina ljudi u Evropi o slobodi, o vjerskim i ljudskim pravima”, podvukao je Grabus.

Podsjeća kako u Evropi postoje mnoge muslimanske manjine, ljudi su se selili posljednjih 100 godina u Evropu iz različitih muslimanskih zemalja, i oni tamo svoja prava ostvaruju kroz vjerski segment ili određena područja ljudskih prava, pravo na državljanstvo, građanske slobode, dok su Bošnjaci na ovom području autohtoni.

“Mi smo ovdje autohtoni, na svome području, ovo je naša zemlja, kao i drugih ljudi koji ovdje žive. Međutim, nama se često pokušava staviti etiketa da smo ljudi s drugog područja. Kao da su ovdje oduvijek bile druge religije. Svi su se ovdje doselili. Na kraju krajeva, porijeklo velikih monoteističkih religija nije u Evropi nego na istoku. Pitanje ko ima više prava ili ko je prije došao može biti relevantno u određenim historijskim udžbenicima u kojima se govori kada se neko gdje naselio, ali u smislu prava, u smislu kulture, modernog načina života, svi su ljudi jednaki”, naveo je Grabus.

Dodaje kako je činjenica da je svijet danas drugačiji, da se još uvijek traga za nekim političkim rješenjima, mapama, političkim utjecajima, odnosno da je svijet u nekoj vrsti rekompozicije i uspostavljanja novih odnosa.

“Mi smo kao muslimani u Evropi vjerovatno često kolateralna šteta različitih odnosa na globalnoj sceni. Svjesni smo pozicije u kojoj se nalazimo i ne smijemo pristati na tu vrstu etiketiranja, pogotovo ako to rade odgovorni državnici ili ljudi koji obnašaju važne pozicije na državnom nivou, bez obzira o kojim se zemljama radilo. To je pitanje s kojim ćemo se morati suočavati u narednom periodu i važno je da pratimo i da na pravilan način reagiramo. Kada se takvi ‘ispadi’, ili ako vidimo još da su to sistematski pristupi u nekoj vrsti govora protiv islama ili muslimana, islamofobije, pojavljuju da znamo poduzeti pravilne, i pravne ali i druge konkretne korake protiv takvih nastojanja”, poručio je Grabus.

Islamska zajednica (IZ) u BiH na potpisivanje ugovora s državom čeka od 2009. godine, a sarajevski muftija kaže kako je svima poznato gdje je to stalo. Kazao je kako se nada da će se to pitanje riješiti.

“Islamska zajednica nikada neće odustati od borbe za svoja prava i od govora o tome da je važno da svi budemo jednako tretirani unutar ove države”, kratko je poručio Grabus.

– Zajednički život jedini ispravan put –

Muftiju smo na kraju pitali o aktuelnoj društveno-političkoj situaciji u BiH, uvažavajući činjenicu da nije političar. Kako bi ovo pitanje učinili malo konkretnijim, pitali smo ga kako komentariše to što član Predsjedništva BiH Milorad Dodik u posljednjem periodu bošnjački narod izričito naziva muslimanima, želeći kazati da Bošnjaci nisu narod već samo vjerska grupa. Grabus je, u tom kontekstu, smatrao važnim podsjetiti da se tokom cijelog perioda 20. vijeka muslimanima osporavalo pravo na identitet te kako su političke prilike onemogućavale, zabranjivale faktički Bošnjacima jasno izjašnjavanje o identitetu.

“Postoji ta politička tendencija u cijelom 20. stoljeću koja se i sada kao takva rabi kao jedna floskula da smo ovdje vjerska grupa, što je besmisleno. Mi smo narod s punim identitetom, jezičkim, kulturnim i vjerskim. Imamo apsolutno sve oznake kao i svi drugi u narodi na ovome području. Mi se čudimo, zar je moguće da u 21. stoljeću ljudi tako neobrazovano mogu govoriti o jednom velikom narodu”, kazao je Grabus te dodao:

“Naš identitet je potpuno jasan, ljudi su potpuno sigurni u vlastiti identitet. Mi se i dalje trebamo prema drugima odnositi s dostojanstvom, uvažavati sve njihove specifičnosti, i kulturne, etičke i jezičke izražaje, ali to ne znači da ćemo mi prestati govoriti o problemu s kojima se suočavamo u dijelovima gdje ljudi ne mogu svoju djecu slati u školu, zbog toga što ne mogu tamo u tom sistemu učiti svoj vlastiti jezik ili ga imenovati onako kako mi hoćemo da ga imenujemo, a ne da nam neko drugi nameće da ga imenujemo onako kako on misli. Tu su stvari potpuno jasne. Mi tu nemamo nikakve dileme”.

Ponovio je kako je važno u govoru biti dostojanstven i u jednoj ovakvoj situaciji u kojoj se ponovo pokušava proizvesti neka vrsta nepovjerenja među ljudima.

“Kao odgovorni ljudi iz vjerskih zajednica, pogotovo Islamske zajednice, govorimo o tome da je život ovdje u zajednici s našim susjedima ili komšijama, katolicima, pravoslavnim, jevrejima i svim ljudima koji se ne izjašnjavaju kao vjernici apsolutno moguć i da je to jedini ispravan put. O tome da pokušavamo sačuvati to povjerenje koje postoji među narodom, jer narod je sit različitih političkih nebuloza koje se često pojavljuju u javnom diskursu. Nema nikakve dileme da će političke elite često, pogotovo ljudi koji ne vole život s drugima, insistirati na podjelama. Mi ćemo se potruditi da zaustavljamo takve procese. Nama je stalo da se ogledamo u identitetima drugih pa da vidimo možemo li nešto više dobra učiniti na ovom svijetu kao što nam je poručio Gospodar svjetova, kazavši da je ‘ljude stvorio od jednog čovjeka i jedne žene’, da nas je podijelio u narode i plemena. Ali nam je dao jedan specifičan zadatak i ulogu, da se natječemo ko će više dobra učiniti i da vidimo ko će biti plemenitiji na ovome svijetu. U tome treba biti naša utakmica i na to se moramo fokusirati, o tome moramo više govoriti, kao odgovorni ljudi iz vjerskih zajednica, a manje o tim idejama koje nas dijele. Jer, ako čovjek u svojoj porodici počne govoriti o svojim razlikama, možete ih nabrojati koliko hoćete. Naš je interes i naše opredjeljenje, to nas poziva naša sveta knjiga Kur’an, tako nas je učio i Muhammed a.s., da poštujemo sve ljude, da uvažavamo različitosti i da pokušamo živjeti koliko je moguće u miru, kada god imamo priliku”, zaključio je Grabus.

Akos.ba