Referendum kao politički poraz Referendum kao politički poraz
Kako tenzije oko održavanja referenuma o danu Republike Srpske postaju izraženije pred 25. septembar, slika referenduma poprima drugačiji izgled i konotaciju. Ustavni sud potvrdio... Referendum kao politički poraz

Kako tenzije oko održavanja referenuma o danu Republike Srpske postaju izraženije pred 25. septembar, slika referenduma poprima drugačiji izgled i konotaciju. Ustavni sud potvrdio je svoju odluku o neustavnosti 9. januara kao obilježavanja dana Republikr Srpske, što rezultira privremenom zabranom odluke o održavanju refrenduma. Posmatrajući kontekstualno, pitanje je kako se takva odluka praktički može i sprovesti, jer ignorisanje odluka Ustavnog suda je očekivana reakcija političkih predstavnika u RS-u ali iz RS-a. Ako se odnos prema Ustavnom sudu tako toleriše onda neminovno je pitanje da li u BiH uopće vlada pravni sistem.

No, nasuprot dominantom pogledu na referendum, koji se ogleda u crno-bijelom kontrastu – konstantan pritisak da se on održi što je politika predstavnika iz RS-a i neumoljivo pozivanje da se od njega odustane i da reaguje Visoki predstavnik, što je vidljivo u javnom djelovanju pretežno bošnjačkih političara – referendum bi mogao biti po organizaciji i po onima koji ga predvode i prvi znak većeg političkog poraza. Ako pogledamo ekonomiju RS-a, u posljednjih 5 godina, jasno je i očigledno da Milorad Dodik po tom kriteriju nije više tako moćan političar.

Politička maskarada

Kad bi u posljednih 12 mjeseci analizirali odnose vlasti i opozicije u RS-u, primjetno je da jedina stvar oko koje su se usaglasili jeste održavanje referenduma. Realno gledajući, malo ko je očekivao prije 3 mjeseca iz opozicije da bi se referendum mogao održati, jer bilo je onih koji su se sjećali „prošlih“ referenduma koje je Milorad Dodik najprije kao premijer, a sada kao predsjednik RS-a najavljivao, a koji su ostali parafraza klasične politološke komunikacije. No, upuštajući se u takvu avanturu, stranke opozicije, odnosno Savez za promjene, vjerovali su da bi to mogla biti sjajna prilika za njihovo širenje političke mreže, za pridobijanje novih glasača kroz priču o „zaštiti RS-a“. Oni su tako i pristali, svjesno ili možda nesvjesno, da u političkom ruletu budu izabrani brojevi vladajuće stranke, rizikujući da umjesto planiranog povećanja političkog utjecaja postanu kolateralna šteta u referendumskom kolu.

Šta to govori? Da su se lica stvarnosti odlučila pokriti političkim maskama, zarad otprilike istog cilja, a to nije poboljšanje i unapređenje entiteta, nego političkog nadvladavanja i natjecanja. Referendum je tako i prije odluke o raspisivanju, postao maskarada politčkih aktera, dok ekonomski gledano, zona finansijskog kolapsa sve je više izraženija.

Između politike i ekonomije

Ekonomija je uvijek demantovala mnoge političke ideologije, jednostavnim brojkama i računicom, pa tako i u ovom slučaju. Republika Srpska je bila sa ukupnim dugom od 58,5 % BDP-a, na kraju 2015. godine. Sa 359,35 miliona KM duga zaključno sa aprilom 2016. godine, vladu RS prate stalna zaduživanja. Nakon nerealiziranog dogovora sa upitnom američkom fondacijom koja je trebala posuditi RS-u 300 miliona dolara, RS je prodajom entitetskih obveznica te emisijom trezorskih zapisa od 45 do 55 miliona nastojala popuniti finansiranje budžetskih izdataka, što intezivno radi od 2014. godine. Kredit od MMF-a u iznosi 560 miliona KM također će se iskorisiti u iste svrhe. Deficit 2015. godine iznosio je skoro 200 miliona KM. Računica je jasna – ako 2017. godine ne bude značajnijeg ekonomskog rasta, vlasti RS morat će mijenjati Zakon o dugu i garancijama iz 2012. godine, obzirom da dug dostiže zakonski prag od 60% BDP-a.

Između ovih brojki i činjenice da se sve teže vraćaju dugovi, treba također postaviti pitanje ko će u budućnosti vraćati nagomilovane dugove, na osnovu kojih ekonomskih parametara vlasti RS-a mogu građanima garantovati da ne slijedi finansijski kolaps. Ni Federacija nije nešto u boljem položaju, ali je dva puta manje zaduženija od RS-a. Suma sumarum, i održavanje referenduma koje košta 1.4. miliona, je očigledno finansirano posuđenim novcem. Što znači, trebat će i referendum kreditom otplatiti.

Poraz i poraženi

Zašto bi pored svega navedenog, referendum imao tendenciju da zapravo bude prvi veliki politički poraz, najprije Milorada Dodika, a onda i vlade, ali i ismijavanje opozicije. Stav da premijer i predsjednik Srbije ne podržavaju referendum iznenadio je kako Dodika pa tako i lidere iz opozicije, Mladena Ivanića (PDP) i Mladena Bosića (SDS), uprkos javnom optimizmu kojeg su pokazali pred medijima. Pored političkog neslaganja, ekonomskog dužničkog talasanja, ovakva poruka iz Srbije podsjetila je vladu RS da neće ipak stajati iz svake njihove političke avanture, iako zbog etno-nacionlnih veza podržavaju srpski narod u BiH, bez miješanja u političke tokove. No, to su dvije različite realnosti.

Posjeta i sastanak Dodika sa ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom također u ovom trenutku ne predstavlja nikakav poseban znak ili nagovještaj da će referendum na bilo koji način biti glavna agenda razgovora, jer stav Rusije je otprije poznat. No, uprkos tome, isključivo oslanjanje na Rusiju također ne može doprinijeti Republici srpskoj u budućnosti. Prema podacima Svjetske banke, Rusija je u periodu od 2013. do 2015. godine doživjela pad BDP-a od čak 40%, što je posljedica mnogobrojnih ekonomskih sankcija. Dodik, ali i Vlada bi ovo trebali imati na umu, jer poređenja radi pad BDP-a Sjedinjenih američkih država u periodu od svjetske ekonomske krize 2008. do 2009. godine iznosio je svega 2%.

Malo je vjerovatno da će visoki predstavnik Valentin Incko reagovati u pogledu stavljanja odluke van snage, jer ovo je situacija koje traje već duže vrijeme i nije bilo značajnjih poteza, osim poziva Vijeća za implementaciju mira da se referendum ne održi. Stoga, pravo pitanje nije da li će referendum biti održan ili ne, nego ko će biti spreman prihvatiti poraz koji bi iz njega proistekao. Dodik je uveliko svjestan da srpski narod u RS podržava 9. januar kao dan RS-a, kao što je svjestan odgovora naroda kada bi organizovao referendum o tome da li su stanovnici RS-a spremni narednih nekoliko decenija zadužiti se i otplaćivati kredit tj. vanjski dug. No, u tom političkom vrtlogu, našla se i opozicija, koja će, za očekivati je, distancirati se od bilo kakvog neuspjeha i ili apsurdnosti nakon referenduma.

Jer, sa ili bez referenduma, o ovom ili nekom drugom pitanju, to neće promjeniti realni imidž ovog entiteta, neće otkloniti društveno-socijalne probleme, a što je najvažnije neće pomoći stanovnicima ovog entiteta u njihovim stvarnim životnim izazovima, problemima i neudomicama.

Za Akos.ba piše: Kemal Obad

Akos.ba pratite putem aplikacije za Android i društvenih mreža Facebook | Instagram | Twitter.