Ratno iskustvo pisanja Gramatike bosanskog jezika autora Hanke Vajzović i Huseina Zvrke

Piše: Husein Zvrko

Bio sam u Ministarstvu za obrazovanje i nau­ku Republike Bosne i Hercegovine, na poslovima sa­vjetnika za gimnazije i učitelj­ske škole, doduše ne dugo. Jednog dana me je pozvao mi­nistar prof. dr. Enes Duraković i rekao mi da moramo imati gramatiku bosanskog jezika. Drugi dan je pozvao i profeso­ricu Hanku Vajzović i dao zadatak da napišemo gramati­ku bosanskog jezika. Nas dvo­je smo se dali odmah na posao pisanja. Podijelili smo oblasti ko će o čemu da piše. Po­moćnik ministra Avdo Jabu­čar dao nam je kariranog pa­pira za pisanje i po deset svi­jeća, da bismo mogli pisati no­ću, pošto nije bi­lo struje.

I.-IV. RAZRED GIMNAZIJE

Ta 1993. bi­la je najteža go­dina rata. Napa­dali su nas i sa istoka i sa zapa­da, sa svih stra­na. Vrijeđalo nas je što su agre­sori širili pro­pagandu po svi­jetu da u Bosni i Hercegovini ra­tuje vjerska sku- skupina muslimana. Naša neja­ka priča da smo Muslimani (sa velikim M), što bi trebalo da označi naciju, nije se valjano čula, pogotovo kad ode u eter, jer usmene riječi ne razlikuju veliko i malo slovo. Grupa intelektualaca među kojima su se isticali rahmetli Alija Isaković i ugledni profesor Enes Duraković organizirali su Bošnjački sabor 1993. u Kongresnoj Sali sarajevskog hotela Holiday Inn, na kojem je donesena odluka o vraćanju tradicionalnih imena Bošnjak i Bošnjaci umjesto različito tu­mačenih (M)usliman i (M)usli- mani. Ova odluka nije lako prošla. Bili su tu prisutni i ljudi iz vrhova vlasti, a koji su ne­kada bili članovi organizacije Mladi muslimani. Njihova os­novna ideja, zbog koje su ne­kada proganjani, bila je da se nasuprot komunističkog ateiz­ma praktikuje vjerski, musli­manski način življenja. Musli­mane su više gledali kao dio umeta nego kao posebni nacio­nalni identitet.

Meni je toga dana ojačao motiv da konkretno doprine­sem jačanju jezičkog obilježja bošnjačkog identiteta, koji je više od jednog vijeka gušen i prikrivan. Nije nam bilo teško da napišemo gramatiku bosan­skog jezika, jer je taj jezik bio živ, normiran, naučno sagleda­van, samo što se imenovao drugačijim imenima, raznim složenicama i polusloženica- ma.

Kada je knjiga Gramatika bosanskog jezika (I – IV razre­da gimnazije) izašla 1994. go­dine, odmah je sedamdeset hi­ljada primjeraka podijeljeno za upotrebu. Izdavač i distributer udžbenika bilo je Ministarstvo obrazovanja, nauke i kulture Republike Bosne i Hercego­vine.

U udžbeniku je dat fo­netski, fonološki, morfološki i sintaksički pregled bosanskog jezika. U predgovoru smo is­takli da bosanski jezik nije ekskluzivno bošnjački, nego i svih drugih koji ga osjećaju svojim. Iako je ovo bio samo udžbenik, u naučnom, lingvi­stičkom smislu, ponudio je sa­svim novu definiciju rečenice kao i originalnu definiciju pa­deža. Koliko znam, do sada ni­je bilo primjedaba na te defini­cije, ali je primjećivano da je previše prepoznatljivih boš­njačkih imena u riječima i rečenicama koje su uzimane kao primjeri.