Liderstvo i menadžmentU Fokusu

Psihologija motivacije u 300 riječi

Grubo rečeno, postoje samo dva razloga zašto činimo bilo šta u životu:

– zato što mi sami tako želimo

– zato što to želi neko drugi

Prva kategorija aktivnosti potaknutih unutrašnjom motivacijom,može uključivati stvari kao što su hranjenje, druženje, bavljenje hobijem ili odlazak na odmor. Druga kategorija vanjski motiviranih aktivnosti može da uključuje stvari kao što su odlazak na posao, studiranje ili obavljanje kućanskih poslova. Razlog zašto kažemo „može da uključuje“ jeste zato što je ove dvije vrste motivacije ponekad teško razlučiti.
Da, volite svoj posao, ali da li biste ga obavljali da vam donosi manje novca ili besplatno? Možda da, možda ne. Supružnik želi da obavite nešto od kućanskih poslova, ali možda biste vi to učinili u svakom slučaju. A možda i ne.

Pretvaranje posla u igru

Vremenom se može dogodite da jedna vrsta motivacije lagano pređe u drugu. Naprimjer, stvari koje smo nekada obavljali zbog njih samih, mogu nam postati posao, ako počnemo zarađivati na njima. Isto tako, aktivnosti koje smo nekada obavljali samo zbog novca, mogu postati intrinzično motivirane. Ova „magična“ transformacija se najvjerovatnije dešava jer aktivnost zadovoljava jednu od tri osnovne ljudske potrebe. Kao što kažu istaknuti istraživači motivacije, Richard M. Ryan i Edward L. Deci, sljedeća tri faktora čine suštinu intrinzične motivacije:

1. Kompetentnost. Svi žele biti dobri u nečemu. Ipak, poslovi koji su suviše lagani ne daju nam osjećaj kompetentnosti. Zadatak koji obavljamo ipak mora posjedovati određenu težinu.

2. Autonomija. Želimo biti slobodni i preziremo da nas se kontroliše. Kad ljudi imaju određenu slobodu, čak i unutar već postavljenih granica u vezi kojih nema pregovora, veća je mogućnost da će napredovati.

3. Povezanost. Kao društvena bića, želimo biti povezani sa drugim ljudima.

Ove smjernice potražite u svakoj aktivnosti koju obavljate, ukoliko želite da pojačate snagu samovođenja i unutrašnju motivaciju.

Prevela: Jasna P. Subašić, dipl. psiholog

(Izvor: www.spring.org.uk)

Povezani članci