Psiha u doba korone: Rezultati istraživanja na području USK

Empirijska istraživanja posljedica globalne pandemije SARS-CoV-2 virusa, imperativ su ekspertima iz različitih oblasti. Brojne studije pokušavaju odgovoriti na pitanja o svijetu nakon korone – ekonomskim, zdravstvenim, društvenim posljedicama vanrednog stanja na globalnom nivou. Ipak, osim posljedica određenog stanja, kao i uzroka istog o kojima još čekamo odgovor, ne treba zanemariti utjecaj protektivnih i faktora rizika koji su neizostavno odredili intenzitet i trajanje pandemije, ali i kratkoročno i dugoročno korisnih ponašanja pojedinaca.

Jedno od rijetkih psiholoških istraživanja na temu pandemije korona virusa sprovela je na uzorku građana Unsko-sanskog kantona socijalni psiholog i saradnik bihaćkog Univerziteta, mr Dijana Sulejmanović.

Od 231 ispitanika, većina je bila ženskog spola (69.7%), prosječne starosti od 25 godina. Primjenjeni instrumentarij obuhvatio je nekoliko skala i upitnika, a dobiveni rezultati su pokazali značajnost tzv. pozitivnog konformiranja, odnosno tendenciju pojedinca da se prikloni grupi, prati i slijedi ponašanja drugih, što su u proteklom vremenu bila samozaštitna ponašanja i pridržavanje mjera propisanih od strane autoriteta. Pretpostavlja se da je visok stepen sklonosti ka  konformističkom odgovoru na izloženost socijalnom utjecaju bio praćen  dosljednošću u poštivanju propisanih mjera i defanzivnim ponašanjem te je utjecao na više poštivanje mjera, nošenje maski i rukavica, držanje fizičke distance i slično.

Vrijednost pozitivnog konformizma je istraživački posmatrano pomalo zapostavljena jer se istraživanja konformizma obično usmjeravaju na ispitivanja granice čovjeka do koje je spreman da ide kako bi postao ili ostao prihvaćen od strane grupe koja mu je važna ili kako bi sakrio vlastito neznanje, a pritom se ne odbacuje mogućnost da nanese štetu drugoj osobi ili da prihvata ono što je netačno, pogrešno. Pozitivni konformizam, pak, može i treba biti iskorišten da bi se određena socijalna grupa usmjerila ka pozitivnim obrascima ponašanja u svakodnevnim, životnim situacijama. Ovo se može odnositi ponekad na čuvanje naše životne sredine, bacanje smeća u kante za otpatke umjesto na ulicu, ali kao što je nađeno u ovom istraživanju, može pomoći i grupi, masi, građanima da se ponašaju odgovorno i da budu dio većine koja poštuje preporuke stručnjaka. U trenutnoj situaciji, pozitivni konformizam doprinosi spremnosti ljudi, građana, da nose zaštitne maske i rukavice, održavaju fizičku distancu i brinu o sebi i o drugima.

Navedeni podaci, kao i vrijednosti dobivene na drugim primjenjenim skalama, potvrđuju složenost situacije u kojoj se čovjek nalazi, kognitivnu disonancu koja je svakako opterećujuća, i iz koje čovjek dalje podešava svoje reakcije i svoje ponašanje. Kako ove podatke možemo iskoristiti za saniranje štete načinjene psihi čovjeka?

“Prvenstveno, trebamo raditi na destigmatizaciji prirodne, normalne potrebe pojedinca za psihološkom pomoći. U ispitanom uzorku, samo 3.5% ispitanih je tražilo psihološku pomoć od početka pandemije. Protekle sedmice i iskustva koja smo proživjeli, nisu dio naše svakodnevnice i ne trebamo ih prihvatati kao normalno stanje koje ne ostavlja posljedice na naše mentalno zdravlje. U redu je potražiti savjet, podršku, pomoć. U redu je prihvatiti da smo u stalnoj izloženosti neprijatnim stimulusima i da se osjećamo depresivno, uplašeno, bespomoćno. Ovakava priznanja sopstvene ranjivosti nam omogućavaju da iz krize izađemo kao preživjeli, a ne kao žrtva. Jednom, kada se naši životi vrate u nekadašnje okvire, ne trebamo se slomiti pod teretom koji smo nosili proteklih sedmica, proteklih mjeseci. Sami biramo da li ćemo proživljeno iskoristiti za vlastiti rast, da postanemo najbolja verzija sebe, da prihvatimo da smo jedan ozbiljan izazov, iskušenje, prihvatili i izborili se s njim” poručuje Sulejmanović.